Prvoligaški Vukovar: San, stvarnost i pitanje “A što sad?”

S prvim zrakama sunca stiglo je i triježnjenje. Igrači će se razići kao rakova djeca, Schifo i ekipa otići na zasluženi odmor, dok će Markus Buzov, povratnik iz Njemačke i čovjek koji je prije šest godina zacrtao ovaj san, zasuti rukave i spustiti se u rudnik. Jer, nije lako podići klub do prvoligaša, ali još je teže ostati tamo.

Proces je bio trnovit, s usponima i padovima, ali na kraju su podigli pehar. Sretni i ponosni. Proslava na Trgu bila je emotivna, gotovo filmska – svi su osjećali da su zaslužili svaki trenutak te euforije. Ali, kao što to obično biva, drugo jutro donijelo je ono klasično pitanje koje tiho šapuće iza leđa: “A što sad? Kako dalje?”

Kad se spere šampanjac i kad se proslave slegnu, dolazi surova realnost. Elita nije šala, tu se ne igra samo na emociju. To je posao, borba i, prije svega, novac.

Sjedimo na stadionu u Borovu naselju i vrtimo film unatrag. Prije pet, šest godina isto tako smo sjedili u Egoistu na Jarunskom placu, slušali Dražena Biljana, oca aktualnog kapetana Vukovara, kako priča o Markusu Buzovu:

“Ima žicu, napravit će posao. Vidjet ćeš”, uvjeravao me.

Biljan senior je znao što govori – u ugostiteljstvu je tridesetak i kusru godina i naučio je besprijekorno "odšacati" ljude.

Dvije godine kasnije, došli smo u Vukovar kod Buzova na “čašicu razgovora”. Časnik za vezu bio je Ivan Lukić - Zolja, jedan od najvećih dinamovaca na istoku Hrvatske. I dio struktura koje su zaslužne za Vukovar - prvoligaš.

I tada smo čuli jasne riječi. Buzov nije tip za medijske istupe; on daje rezultate i vjeruje da oni govore sami za sebe. I tome uči ljude oko sebe. Njegova petoljetka? Vukovar u prvoj ligi, novi stadion, tri pomoćna travnjaka i nogometna škola puna djece.

San koji je sada, pola desetljeća kasnije, djelomično ostvaren – prvoligaš su postali u nedjelju, ali stadion je i dalje isti, tek malo uglađeniji, ali daleko od onoga što elita zahtijeva.

Jučer smo ga sreli prije utakmice. Iako predsjednik kluba, nije se libio sam zalijepiti VIP narukvice i rezati papire za goste. Markus Buzov je i dalje onaj isti čovjek – odlučan, zna što želi i kako doći do toga.

“Znam, obećao sam stadion,” kaže, “ali moramo se prilagođavati.” Ideja o montažnim tribinama pala je u vodu, jer realnost prečesto ne ide ruku pod ruku sa snovima.

Vukovar je zagrizao ogroman zalogaj. Elita je svijet za sebe – zahtjevan, nemilosrdan, skup. Sve što su Buzov, Pernar, Zolja i ekipa napravili da prežive drugu ligu, sada će morati petostruko. Budžet, infrastruktura, zakulisne igre, kvaliteta – sve to sada mora biti na drugoj razini. Ono što smo jučer vidjeli protiv Opatije nije dovoljno. Nije ni blizu.

I nadamo se da su svjesni svi toga. Od Schildenfelda koji je prošao sito i rešeto u igračkom smislu preko Buzova i Pernara pa do navijača Vukovara.

Igrački kadar se mora pojačati. Pod mus. To je prioritet za koji će trebati novac kojeg u Vukovaru - nema! Barem ih nema od gradskih struktura i Buzov će morati biti mađioničar da svlada taj izazov koji su sami stavili pred sebe. Trebat će okupiti sponzore, dovesti nove ljude koji će biti profesionalci. I nadati se da će ih zaraziti onim istim entuzijazmom s kojim je sam ušao u ovu priču. Prije svega dogovoriti se sa Schildenfeldom jer je ugovor istekao, ali tu neće biti problema.

Dakako, trebat će i doza sreće jer je završnica sezone pokazala da će konkurencija biti nikad jača. Gorica ulazi s europskom ambicijom na krilima novog vlasnika. Istru je gol dijelio od Europe. Varaždin je stabilan kao i Slaven Belupo. Lokomotiva ima novog trenera i Šikićev “know how”. Uostalom, vijest koja se pojavila u ponedjeljak trebala bi zaboljeti: Lokomotiva je uzela Tina Jukića, dokapetana Vukovara i jednog od najboljih braniča lige. Nije bio transfer u pitanju jer je Jukiću istekao ugovor. Htjeli su ga zadržati u Vukovaru, ali očito je zov Kajzerice bio jači.

“Još sam pod dojmom i moram malo analizirati ovaj naš put od pet i pol godina. Želja mi je da se dodatno stabiliziramo i da Vukovar ne bude jednu sezonu u prvoj ligi već da to bude dugoročno”, rekao je Buzov na pozornici tijekom slavlja. Njegove riječi izazvale su ushit navijača, ovacije i skandiranje. Nije to bilo obećanje, jer je Buzov svjestan kako u životu nema ništa lakše nego obećati...

No, sigurni smo kako Buzov ima plan i viziju. Ima i svoje veze u Njemačkoj, računa se na suradnju s nekim klubovima iz Bundeslige a bitan faktor je i ta empatija koju Hrvati u inozemstvu imaju prema Vukovaru. Pa malo sreće...

I tu zapravo leži sva ljepota i tragedija ovog vukovarskog nogometnog sna – on je kao život sam: pun uspona i padova, euforije i naglog otrježnjenja. Pun snova i realnosti koja nudi drugu sliku. I dok se grad na Dunavu bori s politikom i poviješću, na travnjaku se ipak pišu nove priče. Neke će biti bajke, neke opomena. Ali sve će biti – Vukovar. U elitii, nadamo se duže od jednog ljeta koliko im većina prognozira. Jer zaslužili su to...