Prije godinu dana Hajduk je u ovakvoj utakmici izgubio prolaz, sad je priča bitno drugačija
Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 11.08.22. | 08:01
Utakmica u Portugalu nije bila najbolji primjer za nogometne teoretičare. Nije to bio susret u kojem možete puno analizirati tko je što trebao i kako raditi, ovo je jedna od onih utakmica u kojoj je mentalna snaga najvažniji segment, a Hajduk ju je imao. Nisu podlegli pritisku domaćih na terenu, ni na tribinama, a ono što su Portugalci pokazali sa sportske strane je vrijedno svake osude.
Temelji udareni na Poljudu davali su nadu i vjeru u prolaz Hajduka protiv Vitorije. Onih 3:1 s Poljuda činilo se nedostižno za Portugalce koji u Splitu nisu pokazali ništa. Najavljivali su paklenu atmosferu kod kuće i da će se vratiti za ono propušteno u gostima. I djelomično su bili u pravu. Stigli su do ranog vodstva, a što se tiče atmosfere ona je bila paklena, ali u onom najprljavijem smislu.
Dugo nismo uživo svjedočili takvom ponašanju u kojem su publika, igrači i stožer bili jednaki u svojim ispadima. Letjele su stolice, upaljači, boce, mobiteli, a nedostajala je tek i vespa kao jednom u Napulju da popuni atmosferu tog kvazi-pakla bizarnosti portugalskih navijača. 'Branco inferno' kako ga vole nazivati domaći navijači nije ni približno onom što su nam opisivali.
Dobro, glasan je huk s tribina bio, ali ni blizu onoga što smo očekivali. Pravdali su nam se domaći da je to bilo do radnog dana i da stadion nije bio ispunjen zbog ranog termina. Kako god, ono što smo vidjeli u Guimaraesu ne bi htjeli gledati na nijednom domaćem stadionu, a u ovom slučaju i na čast ostaje Hajdukovim navijačima koji su ostali mirni na sve provokacije domaće publike i djelatnika Vitorije.
Previše je i ovo prostora posvećenog nečemu o čemu što nije vrijedno nikakve pažnje, tek osude, a vjerujemo da će UEFA znati reagirati. Sama utakmica nije nam dala puno toga za uživanje. Guimaraes je bio ratna zona u svakom pogledu, a hajdukovci su u takvim uvjetima samo jednom pokleknuli. Bilo je to u ranoj fazi, već u uvodnim minutama kad je Anderson Silva zakucao iza leđa Lovre Kalinića.
Neki stari Hajduk u ovakvoj situaciji nagnao bi navijače i igrače na paniku, nervozu i na koncu greške koje bi dovele do poraza. Nije baš ista situacija, ali je dovoljna za usporedbu. Dovoljan je odmak od godine dana i utakmica u Kazahstanu u kojoj su Bijeli apsolutno potonuli nakon primljenog gola i na kraju ispali.
Ova momčad nije tog karaktera, a zapravo je ista više-manje po ljudstvu. Svi oni momci iz Kazahstana godinu dana iskusniji su i naučili lekciju, a Hajduk je nakon više od deset godina izbacio boljeg protivnika po europskom koeficijentu. Dugo je trajala agonija u Europi koju je Hajduk priređivao svojim navijačima s ispadanjima od raznih nogometnih liliputanaca te prosipanja ugleda koji je građen kroz povijest.
Utakmica koju su odigrali protiv Vitorije u uzvratu nije najbolji primjer za nogometne teoretičare. Taktičke postavke padale su tu u vodu i sve ono što se pisalo na papiru nije vrijedilo ni približno koliko mentalna snaga i pravovremenost u opasnim situacijama koju su pokazali hajdukovci. Bila je to pobjeda unatoč porazu na čistu emociju i kontrolu istih. Kako smo spomenuli, a i igrači priznali nakon utakmice, u ovakvim utakmicama prije bi padali i na kraju izlazili kao apsolutni gubitnici. Ovog puta to nije bio slučaj.
Hajduk sad čeka play-off Konferencijske lige nakon što su s ukupnih 3:2 prošli Vitoriju. S obzirom na idućeg protivnika prolaz u grupnu fazu čini se po svim parametrima nerealan i teško bi itko mogao zamjeriti ako u tome ne uspiju. Doduše trebalo bi zamjeriti svim promašajima i duhovima prošlosti koji su sad stigli na naplatu.
Prvu utakmicu play-offa protiv Villarreala igraju u Valenciji 18. kolovoza, a uzvrat je predviđen za 25. kolovoza na Poljudu. No, prije svega i razmišljanja o Europi, Hajduk čeka najveći hrvatski derbi s Dinamom.
