Priče s Jyllanda: Kako su naši do sad prolazili u Danskoj
Vrijeme Čitanja: 6min | sub. 26.06.21. | 09:00
Parken je pokazao dva različita lica Vatrenih
Ususret utakmici godine, gdje će se Hrvatska sastati sa Španjolskom, mediji iz svih mogućih kuteva analizaju igru Vatrenih i Furije, uspoređuju se do sad odigrane utakmice, sve kako bi se pokušalo što bolje prognozirati što nas to točno čeka na stadionu Parken u Kopenhagenu. Utakmica je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati, a msmo odlučili istražiti upravo taj Parken s kojeg naša izabrana vrsta, ali i jedan klub, nose lijepe uspomene.
Isto tako, dali smo si oduška te pokrili i klupska gostovanja domaćih klubova na sjeveru Europe, a rezultati koje smo povukli su za nas itekako pozitivni. No, do zaključka ćemo doći na kraju teksta. Do tada, uživamo u utakmicama naše prošlosti.
REPREZENTACIJA
Na prvu i napamet, Dance i Dansku pamtimo po dobrome. Svi se sjećaju Šukerovog loba s Hillsborougha, ali i nedavne drame u osmini završnice Svjetskog prvenstva u Rusiji. Ono što nas zanima, pošto nas u ponedjeljak ne čeka Danska već Španjolska, je kako smo prolazili u Kopenhagenu, gdje ćemo upravo na nacionalnom stadionu Parken, tražiti četvrtfinale protiv starih znanaca - Furije.
Vatreni su na Parkenu do sad igrali dva puta. Prvi susret u danskoj prijestolnici odradili smo 1997. godine u sklopu kvalifikacija za Mundijal u Francuskoj. Kockaste je naravno vodio Ćiro Blažević, no nismo se baš iskazali protiv hrabrog domaćina. Iako smo im godinu ranije očitali nogometnu lekciju na Europskom prvenstvu, na Parkenu smo izgubili 3:1.
Naši su doputovali u Kopenhagen nakon remija (1:1) iz prvog međusobnog ogleda na Poljudu, a Danci su na utakmicu stigli s jednim jedinim ciljem. Preuzeti prvo mjesto na kvalifikacijskoj tablici, i osvetiti se za bolnih 3:0 iz Sheffielda godinu ranije.
Utakmica je nažalost po nas, krenula uz ozljedu. Parken je šepajući već u 10. minuti napustio Marijan Mrmić, a između vratnica je umjesto njega stao Hajdukov Tonći Gabrić. Nažalost, on utakmicu neće pamtiti po dobrome iako ni za jedan od pogodaka on sam nije ništa kriv. Danci su jednostavno bili - bolji. Do 40. minute bilo je 3:0 za domaćina, a nama je obraz koliko-toliko spasio Šuker zabivši za konačnih 3:1 tik pred poluvrijeme.
U redovima “crveno-bijelih” tad su briljirala braća Laudrup, oba su postigla po jedan pogodak. Hrvatska se kasnije na Mundijal plasirala kao drugoplasirana, baš ispod Danske koja je završila na prvom mjestu.
Parken su Vatreni opet posjetili tek 2004. godine. Izbornik je bio pokojni Otto Barić. Nakon thrillera u Ljubljani gdje nam je Dado Pršo donio ulaznice za europsku smotru kasnim pogotkom protiv Dežele u dodatnim kvalifikacijama, jedan od pripremnih susreta za to prvenstvo smo odradili baš protiv Danske.
Barić je protiv Danaca vjerojatno htio odraditi generalku za Švicarce koji su nas čekali na otvaranju naše skupine tadašnjeg Europskog prvenstva. Bila je to naravno posve drugačija Hrvatska od one koja je sedam godina ranije nastupala na Parkenu. Samo je jedan igrač nastupao u obje utakmice. Zvonimir Soldo je 1997. godine krenuo u utakmicu kao prvotimac, a 2004. godine je ušao kao zamjena. U prijateljskoj utakmici, koju smo usput rečeno dobili rezultatom 2:1, Soldo je ušao u 71. minuti umjesto Šimunića i tako se upisao u ovaj mali kuriozitet pred utakmicu godine koja nas čeka u ponedjeljak baš na Parkenu.
Susret su obilježili pogoci Ivice Olića i Tome Šokote. Novinski članci iz tog vremena pišu kako ćemo se “rado sjećati” Kopenhagena jer je igra Vatrenih u prvom dijelu bila briljantna. Nažalost, u Portugalu se nismo iskazali. Švicarci su izvukli 0:0, čime je dobra igra tijekom “generalke” pala u vodu.
Parken ćemo tek u ponedjeljak statistički “prelomiti”. U dosadašnja dva susreta na ovom stadionu, brojimo po jednu pobjedu i jedan poraz. Vjerujemo da ovaj stadion može Vatrenima donijeti sreću. Pomoć će nam u tome i navijači koji će u velikom broju pohoditi ovo napeto gostovanje. Kad već spominjemo gostovanja, bili smo vrijedni i iskopali kako su naši nogometni klubovi prolazili na danskim stadionima. Ima tu zanimljivih povijesnih crtica, pa se možemo slobodno baciti u nešto dalju povijest, kada je hrvatsko-danski nogometni okršaj otvorio ni manje ni više nego naš najstariji nogometni klub Segesta.
KLUBOVI
Bilo je to davne 1996. godine. Segesta je upala u Intertoto kup i došla do samog finala natjecanja gdje ih dočekao danski Silkeborg. Nakon poraza u Sisku rezultatom 2:1, klub je otputovao na gostovanje na maleni, istoimeni stadion na kojem se okupilo oko 3500 ljudi. Silkeborg je tada vodio nekada slavni nogometaš Preben Elkjaer. Bez obzira na trenera i nogometno “jačeg” domaćina, slavili su gosti golom Fuada Šašivarevića u 76. minuti! Zanimljivo je gledati postave, za Segestu je igrao Hari Vukas, a mrežu im je čuvao Tomislav Piplica. Zbog dva gola u gostima iz prve utakmice, Silkeborg je prošao dalje, no piše se i neočekivano slavlje u Danskeoj prvo otkad je hrvatske samostalnosti.
Odmah iduće sezone, opet Silkeborg, i opet Intertoto kup. Ovog puta Dancima se pokušao suprotstaviti Hrvatski dragovoljac, no u srazu “na jednu utakmicu” zagrebačka ekipa teško je stradala u gostima rezultatom 5:0. Ekipu sa Sigeta je vodio prvi brk hrvatskog nogometa Ilija Lončarević, a među prvotimcima vidimo i neka poznata imena poput Vlatka Đolonge i Igora Muse. Utakmica za zaborav.
Iduće sezone je Hrvatski dragovoljac imao šansu za iskupljenje, no protiv Lynbgyja jednostavno nije išlo. Prvo visoki poraz u Zagrebu, potom opet pobjeda u gostima. Akteri su manje više isti, a dobru statistiku naših klubova protiv Danaca u Danskoj potvrdio je Mario Bazina jedinim pogotkom na utakmici.
Prva “poznatija” utakmica u ovoj seriji prisjećanja, pobjeda je Osijeka u gostima kod Brondbyja 2000. godine. Slavili su Osječani 2:1, u igri je bio i Nenad Bjelica, strijelci za “plavo-bijele “bili su Gašparović i budući igrač Rijeke i Dinama, Dimitru Mitu. Osijek je prošao dalje i dodatno pojačao omjer pobjeda u Danskoj u našu korist.
Godinu kasnije, Brondby je sve s kamatama naplatio Varteksu u istom natjecanju. Nakon domaće 3:1 pobjede u Varaždinu, Brondby je pregazio Mumleka, Bjelanovića i društvo s visokih 5:0. Najteži poraz naših klubova u ovoj zemlji. Prava šteta, Zlatko Dalić je redove Varteksa napustio taman koji mjesec prije ovih utakmice
Na novi okršaj s Dancima smo čekali punih trinaest godina. Kuglice su spojile Dinamo i Aalborg u trećem pretkolu Lige prvaka. Krenulo je sjajno za Plave, pogotkom Marcela Brozovića Dinamo je u gostima slavio s minimalnih 1:0, no sve pokvarili uzvratom na Maksimiru gdje su gosti pobijedili s 2:0 i prošli dalje. Mi pišemo još jednu gostujuću pobjedu i bildamo samopouzdanje za ponedjeljak. Uostalom, protiv Španjolaca bi na Parkenu trebao zaigrati i strijelac Brozović. “Epic Broz” dugo nije zabio za reprezentaciju, možda inspiraciju pronađe upravo u Kopenhagenu.
Prije nego preselimo na jedinu klupsku utakmicu naših predstavnika na Parkenu, spomenimo kako je i Hajduk 2017. godine gostovao u Danskoj. Protivnik je opet bio Brondby, a Bijeli su u prvoj utakmici izvukli 0:0. Kasnije su na Poljudu na krilima Ante Ercega slavili s 2:0 i prošli dalje.
Za kraj, lijepe memorije s Parkena. Prošle godine Rijeka je upravo preko Kopenhagena stigla do grupne faze Europske lige. Igrala se samo jedna utakmica, i to upravo na Parkenu. Riječani pamte autogol Ankersena iz 20. minute što je bilo dovoljno za prolaz dalje.
Nama je ta posljednja utakmica najbolja moguća najava osmine finala. Parken nam očito dobro leži, a ostali danski tereni možda još i bolje. Ne možemo ni ne želimo “gatati” rezultat prema dosadašnjim iskustvima sa stadiona u Danskoj, no ovakvi osvrti “dobro dođu” za dodatno podizanje morala.
Što se statistike tiče, na Parkenu smo kao reprezentacija jedanput slavili, i jedanput izgubili. Kao što ste vidjeli koji red iznad, od naših klupskih predstavnika na tom stadionu je jedino nastupala Rijeka, i to uspješno. Sveukupno gledajući, naši klubovi su na danskim gostovanjima upisali pet pobjeda, jedan remi i samo dva poraza.
Sretno Vatreni!