Zadnji predstavnik najbolje Španjolske svih vremena sada je tihi lider ove reprezentacije

(IZ ŠPANJOLSKE ZA GERMANIJAK)

Naslov svjetskog i europskog prvaka s reprezentacijom, tri Lige prvaka s Barcelonom, osam španjolskih liga, sedam trofeja Kupa kralja, osam španjolskih i tri europska Superkupa te tri Svjetska klupska prvenstva. Debitirao je za Španjolsku 2009. i od tada do sada je nastupio 123 puta. Često ga ni ne vidimo, ali je uvijek tu. Po riječima izbornika, “nezamjenjiv, jedinstven, osobit igrač, s kojim je uspjeh zajamčen”. Sada, s kapetanskom vrpcom na ruci igra ulogu “tihog lidera” ovog nacionalnog sastava.

Sergija Busquetsa smo prvi put poslije susreta sa Slovačkom javno vidjeli s očima punim suza. Nitko to ne bi očekivao od nogometaša njegovog iskustva, a ni gledajući kako igra na terenu. Ali ova godina nije bila laka za Barceloninog veznjaka, ni u klubu, ni u reprezentaciji. Radost jer je uspio pronaći svoje mjesto kod Koemana i pokazati se nenadoknadivim za izbornika i uz to ispuniti svoju ulogu nije mala stvar.

Španjolcima malo treba da od kritika pređu u stanje euforije, hoće li Olmo i protiv Vatrenih ostati na klupi?

Ispričao je kako mu je bilo teško kad je saznao o svom pozitivnom testu na Covid. Izveli su ga iz Las Rosasa, gdje se priprema španjolski sastav, u vozilu hitne pomoći. Zarazio se prije okupljanja reprezentacije, u krugu obitelji, ali je rezultat dobio kasno. I razmišljao je samo o tome kako bi mogao još nekom upropastiti priliku da nastupi na Euru. A potom, kad su timski kolege dobili negativne testove, o tome hoće li on sam moći zaigrati na ovom, kako sam kaže, za njega posljednjem prvenstvu kontinenta. Karantena je teška za nekoga tko se u svojoj dugoj karijeri praktično nije ozljeđivao. Znao je da ga Luis Enrique čeka, ali i to da je PCR ponekad jako surov.

Još je davno Vicente del Bosque izjavio da bi, kad bi mogao da se reinkarnira u nekog igrača, to bio Sergio Busquets. “Radi se o nogometašu povijesne veličine koji nije dobio priznanje koje zaslužuje na svjetskoj razini”, iznosi opće mišljenje dnevnik As, ali dodaje: “Osim za profesionalce. Treneri ga obožavaju.”

Protiv Slovačke Busquets je proveo 71 minutu na terenu i pretrčao 8,3 kilometara (prosjek za veznjake je oko 7 km). Izveo je 51 dodavanje, s preciznošću od 88 posto, a posebno je znao pronaći Pedrija, očito nezamjenjivog za startanje u shemi Luisa Enriquea. Odlično se razumio s Kokeom i uspio pomjeriti liniju pressinga 10-15 metara naprijed.

Marca strašno nahvalila Hrvata: On je uz Modrića ključni igrač hrvatske reprezentacije

Ali ga Luis Enrique nije čekao samo zbog njegovih igračkih kvaliteta. Busquets je zadnji predstavnik najbolje generacije koju je ikada imao španjolski nogomet. Igrao je s Puyolom, Villom, Torresom, Casillasom, Xavijem, Xabijem Alonsom, Piqueom, Iniestom. Konačno, nakon što je cijelo desetljeće kapetansku vrpcu nosio drugi Sergio - Ramos, s problemima koje uvijek nosi smjena generacija, ovu ulogu je morao preuzeti netko tko bi ovoj heterogenoj grupi dao kompaktnost i sigurnost.

Njegov ulazak na teren podsjeća gledatelje na zlatne godine reprezentacije, a suigračima pruža red, organizaciju, karakter i samouvjerenost. Zajedno s iskustvom i resursima kojima smo vidjeli da još uvijek raspolaže u obilju. Brzo je opravdao svoju prisutnost u nacionalnoj vrsti, premda i mu se i dalje ne sviđa jer ga zovu vođom. Medijska buka mu nikad nije bile pretjerano draga.

Na svom prvom nastupu u ovom Euru igrao je kao i uvijek, ali čini se kako je prvi put dobio pravo priznanje, ne samo kao MVP, nego i od cjelokupne španjolske nogometne javnosti kojoj je postalo jasno koliko je bitna njegova figura na terenu.

U osmini finala ga čeka drugi, njemu dobro poznati nogometni gigant, Luka Modrić, koji je, kao i Busquets, svoju reprezentaciju uzdigao iz pepela. Ali to je već priča za sebe.

 Piše: Ognjenka Marić

Kovačić: Brozović mi daje mirnoću, a ja se osjećam bolje nego ikad (VIDEO)