Preobražaj Malog princa

Kada nogometaš prijeđe na krivu stranu 30-ih godina, njegova se vrijednost mjeri i u tome koliko je sposoban reinventirati svoj nogomet. Budući da fizikalije očigledno opadaju, pa mu je sve teže boriti se s mlađom i agilnijom konkurencijom, preostaje mu osloniti se na iskustvo i akumulirano znanje. Nije to, međutim, nimalo jednostavan zadatak. Barem ne ako govorimo o vrhunskoj nogometnoj razini. Mnoge karijere su se naglo ugasile nakon dolaska u poznije igračke godine – nije svatko spreman prihvatiti činjenicu da ti nedostaje onih „pola koraka”, da je sve teže ponavljati sprinteve i da ti tijelo više ne dozvoljava ono što bi glava htjela.

I zato su igrači koji se ne oslanjaju isključivo na svoje fizičke sposobnosti, vrlo vrijedni svojim momčadima i u kasnijim godinama.

Uzmimo za primjer Waynea Rooneya, nogometaša kojeg ponajviše pamtimo kao neumornog napadača, koji je trkom, žestinom i voljnim momentom stizao do pogodaka. Jasno, Rooney je bio i bogomdani talent, no o kakvom se tu razmjeru radilo saznali smo tek u smiraj njegove karijere kada se spustio u vezni red i počeo ordinirati igrom Uniteda, pa kasnije i Evertona.

Action Images / Jason Cairnduff Livepic

Rooney je pokazao da ima sjajan osjećaj za igru, širok raspon dodavanja i da zabijanje pogodaka nije njegov jedini forte.

Kroz, zapravo, sličnu transformaciju prošao je i Antoine Griezmann.

Pod paskom izbornika i čovjeka koji mu daje maksimalno povjerenje – Didiera Deschampsa, Griezmann je prošao pomalo nevjerojatnu transformaciju od napadača do veznjaka, osmice, koja razigrava suigrače, ali i razgrađuje protivničke napade.

Sve do pojave nogometnog prodigyja Kyliana Mbappéa, Griezmann je slovio za ponajboljeg napadača za kojim Deschamps može posegnuti. A onda je odjednom prestao zabijati. Ali to nije nimalo zabrinulo francuskog izbornika. Jer, Grizou je postao igrač koji upumpava kisik u pluća momčadi, obeshrabruje protivničke veznjake i neumorno se podređuje ostatku momčadi. Mbappé je, nesumnjivo, plakatno lice francuske reprezentacije, ali Griezmann je onaj bez čijeg doprinosa čak niti generacijski talent poput Mbappéa ne bi toliko sjajio.

Uskočivši u vezni red, Griezmann je postao maestro Deschampsovog fino uštimanog orkestra.

„Mislim da me momčad treba više u srcu akcije nego pred protivničkim golom. Potrebna nam je ravnoteža, a manjak pogodaka me nimalo ne zabrinjava, to nije nešto oko čega razbijam glavu”, pojašnjavao je Griezmann na SP-u u Kataru kako je od efikasnog napadača uskočio u ulogu neumornog veznjaka.

REUTERS/Clodagh Kilcoyne

A zapravo teško da bi njegovu metamorfozu gledali da u taboru Francuza nije došlo do ozljeda bitnih igrača. Deschamps je ostao bez N'Goloa Kantea i Paula Pogbe, dvojice veznjaka koji su nosili Francuze do titule 2018. godine, pa je morao osmisliti novu strukturu igre, a koja se oslanjala na Griezmannovu nogometnu raznolikost.

Najbolji strijelac francuske selekcije na Euru 2016. i najbolji strijelac (podijelio titulu s Mbappéom) Francuza 2018., praktički je preko noći postao kreativac koji se ne libi uklizati. U Kataru je operirao u veznom redu s još dvojicom suigrača, oduzimao je lopte i opskrbljivao ofenzivce – Mbappéa, Oliviera Girouda i Ousmanea Dembelea.

Nesebičan timski igrač je, slažu se kritičari, ponudio igrački masterclass u četvrtfinalu protiv Engleza kada je vraćao posjed svojoj momčadi, radio taktičke prekršaje i na koncu, isproducirao briljantan asist koji je Giroud pretvorio u pogodak, lansiravši Francuze prema polufinalu. Jednako dobar bio je i u polufinalu protiv Maroka u utakmici u kojoj se ponovno istaknuo svojim defenzivnim akcijama.

Elegantan i pravovremen, Griezmannov dodir je nusproizvod nogometnog odgoja u Španjolskoj, gdje se istaknuo još kao tinejdžer nakon što je prije toga pohodio francuske nogometne akademije – koje su tada bile opsjednute stasitim igračima poput Patricka Vieire – i koje su ga ocijenile odveć krhkim. Mladi Griezmann je „naslijedio” viziju i uglađenu igru dodavanja od najboljih španjolskih nogometaša, da bi radnu etiku, disciplinu i taktički način razmišljanja usvojio kod Diega Simeona u Atletico Madridu.

REUTERS/Susana Vera

„U Francuskoj, nogometaši često znaju igrati jedan protiv drugog, nadajući se kako će zauzeti mjesto svog suigrača na terenu. U Španjolskoj je, pak, naglasak na zajedništvu – momčad je iznad svega”, pojasnio je jednom prilikom razliku u filozofiji između Francuza i Španjolaca.

Izbornik Deschamps bez Griezmanna ne može zamisliti udarnih 11. I zbog toga nije gubio vjeru u njega čak ni kada je ovaj proživljavao igračku noćnu moru u Barceloni u kojoj se nije snašao. Ili, bolje rečeno, nije mogao izaći iz Messijeve sjene.

Prošloljetnim povratkom u Atletico, Mali princ – kako su mu nadjenuli nadimak u Francuskoj, ponovno je pronašao svoj „mojo”, ponovno je zaigrao s osmijehom na licu, vrativši se igranju „bezbrižnog” nogometa.

„Osjećam se sjajno nakon Svjetskog prvenstva. Mislim da nikada nisam uživao u nogometu kao posljednjih mjeseci”, izjavio je Griezmann, koji će danas predvoditi Atletico na gostovanju kod Barcelone. U svojoj novoj ulozi, u kojoj su pogoci najmanje bitna stvar. Griezmannu to ionako nikada nije bilo bitno...