T. NičotaPotezi koji su donijeli naslov: Ovako je Jakirović okrenuo sezonu i vlastitu sudbinu!
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 12.05.24. | 09:10
Nijedan Dinamov trener nije prošao u devet mjeseci ono s čime se nosio Jakirović. I na kraju je postao veliki pobjednik
"Hoćete li o ovoj sezoni jednom napisati knjigu?", sletjelo je pitanje Sergeju Jakiroviću. Djelovao je iznenađeno, malo razmislio, a onda odgovorio:
"Zasad ne razmišljam o tome. Ali, sigurno bi bila zanimljiva!"
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Nijedan, ali baš nijedan Dinamov trener nije u devet mjeseci prošao ono što je prošao Jakirović. Dinamova klupa jest rijetki privilegij i velik stres, minsko polje kroz koje, na kraju nitko ne prođe živ. I svašta su doživljavali Jakirovićevi prethodnici, dale bi se napisati, ne knjige, nego biblioteke o svim tim sudbinama, sportskim i ljudskim, nevjerojatnim uspjesima i porazima, otkazima i iznenadnim odlascima, krivim potezima, svađama i intrigama. Međutim, baš nijedna od tih knjiga ne bi bila tako sadržajna na uzorku od 'samo' devet mjeseci kao ova, Jakirovićeva. Koliko je tu bilo - svega! Preživio je omalovažavanja i kritike, 'sigurne' smjene, izgubljene situacije iz kojih nema povratka... Gubio je teško u Pragu, Prištini i Solunu, deklasirala ga je Lokomotiva usred Maksimira, ostajao je zbog ozljeda bez najboljih igrača, bio na rubu ponora toliko puta sve do sudačkih nadoknada, konačno, nosio se u najtežim nogometnim trenucima i s osobnom tragedijom, prvo bolešću, a onda i smrću majke. S tribina su mu zviždali i vrijeđali ga, sve više sumnjajući u njegov fajterski i pobjednički gen, u njegov 'profesorski' opus. Završilo je u subotu ovacijama s maksimirskog Zapada, a njih je teško izmamiti, naslovom prvaka, koji su mnogi već odavno otpisali.
"Dva od tri cilja smo ostvarili. Ostao je još Kup", kazao je Jakirović nakon utakmice. Da, ali dva najvažnija, naslov prvaka i europsko proljeće. Kup ne može biti uvjet, on je bonus, kako god završile te dvije utakmice neće i ne smiju promijeniti konačan sud o Jakiroviću. I radnju knjige, koja bi doista mogla biti bestseler.
Naravno, zasluge za naslov idu igračima, oni su to odradili na terenu, oni su iz izgubljene situacije došli u pobjednički ritam, nanizali na kraju 10 pobjeda i prelomili prvenstvo. No, donijeli su sve to i trenerov potezi, neke ključne odluke, koje su, pokazalo se, okrenule sezonu. Pa, krenimo redom:
KTC I KULE, OD POTEZA OČAJNIKA DO KLJUČNIH IGRAČA
Znao je Jakirović, kad je dolazio, da situacija u Dinamu nije bajna, da su klub i momčad u raskoraku. Međutim, sigurno nije mislio da su razmjeri tog kaosa baš toliki. Suočio se odmah s manjkom igrača, prijelazni rok bio je na zalasku, nije bilo vremena i mjesta za prave manevre. Odlučio je povući dva 'očajnička poteza'. Vratio je Sandra Kulenovića iz Lokomotive, na opće čuđenje mnogih, Kulenovića, kojega njegovi prethodnici nisu vidjeli ni u drugom planu. Inzistirao je na povratku Kevina Theophilea, nagovarao klupske čelnike da mu dovedu igrača, koji je već šest mjeseci bio bez kluba, razmišljao o kraju karijere. Pitamo se danas što bi bilo i kako bi izgledala Dinamova obrana i tko bi zabio ključne golove da ga u klubu nisu poslušali. KTC i Kulenović bili su jedni od junaka ovog pohoda na naslov.
KAPETANE, TREBAM TE!
Jedan od prvih ljudi, koje je nazvao kad je postao trener Dinama bio je Arijan Ademi. Nije u Beijingu uživao, mučila ga je nostalgija, a Jakirović ga je trebao. Ne samo na terenu, već u svlačionici, kraj sebe, kao vođu momčadi. I kapetana! Vjerojatno nitko od njih dvojice nije mislio da će Ademi tako malo igrati, da će se mučiti s formom i prepustiti mjesto u prvih 11 drugima. Međutim, odigrao je Ademi vrlo važnu rolu u svlačionici, savjetima, stavom, iskustvom, pobjedničkim mentalitetom... Prava desna ruka trenerova. Na kraju, zabio je i gol, kojim je Dinamo potvrdio naslov!
NEVISTIĆEVO UKAZANJE
S njim Jakirović nije bio načisto, štoviše, nakon nekoliko slabijih izdanja i neobičnih golova, maknuo ga je s vrata i 'uskrsnuo' Danijela Zagorca. Potonuo je Nevistić u prvi tren, ali onda stao na noge, 'zainatio' se i krenuo udarnički. Sezonu je završio kao jedan od najboljih, najvažnijih Dinamovih junaka, njegove obrane bezbroj puta su spasile bod(ove). Istina, Jakirović ga je vratio na gol i uz mali splet okolnosti. Naime, nakon što je odlično branio u Sevilli protiv Betisa, bila je zamisao da u HNL-u brani Zagorac. No, on se ozlijedio, Nevistić ostao na vratima i u prvenstvu. I više ga nitko nije mogao skinuti s gola.
ODUSTAJANJE OD VLASTITIH PRINCIPA
Jedan od ključnih trenutaka i prijelomnica sezone dogodio se nakon tog šokantnog poraza od Lokomotive (0-3) u Maksimiru početkom drugog dijela prvenstva. Jakirović je bio pred smjenom, svlačionica, a pogotovo senatori, stali su uz njega, momčad mu nije okrenula leđa. A on je shvatio da neke stvari mora mijenjati i odustati od nekih svojih principa i ideala. Želio je, naime, Dinamo pretvoriti u ratničku momčad, okomitu, brzu, agresivnu. Žestoku! To je nogomet kakav on prakticira. No, nakon Lokomotive postalo je jasno da nema igrače za takav način igre, takvih nogometnih osobina. Već u Puli tjedan dana kasnije vratio je sve na staro, s naglaskom na posjed, kombinatoriku. I tako nastavio do kraja.
PROMJENA SUSTAVA
Davno smo pisali kako bi trebao probati takvo što, promiješati karte, promijeniti sustav. Imao je zagovornike toga i oko sebe, u stožeru i svlačionici. Odlučio je to napraviti, ispalo je, u najboljem trenutku. Dinamo je na 'svoj način' pobijedio HNL Derbi na Poljudu, za Kup susret Jakirović je iznenadio promjenom sustava, zaigrao s dvojicom napadača. Modri su potpuno nadigrali Hajduk, igrom više nego rezultatom, a onda nastavili tako i dalje. Kulenović i Brodić su zabijali, Petković uživao, obrana sve manje primala. A Dinamo nanizao pobjede, koje su ga dovele do naslova.
HOXHA EX MACHINA
Konačno, Jakirović je jako inzistirao na dolasku Arbëra Hoxhe. Vidio je u njemu pojačanje, brzinu i glad, baš ono što je tražio. Međutim, nakon što je dobio priliku i bio starter, brzo je pao u drugi plan, nikako se nije uspio nametnuti. Jakirovićeva ideja o tom transferu bila je - promašaj. Tako je izgledalo. Ni danas se ne može reći je li Hoxha igrač, na kojemu Dinamo može graditi blisku budućnost, još je uvijek više onih, koji nisu uvjereni da jest. Međutim, asistencija za Kanekov gol vrijedan prolaska Betisa, gol, koji je mogao biti povratnički u Solunu i onaj gol za pobjedu na Rujevici ipak su veliki trenuci. I baš ta Rujevica... Malo bi se trenera odlučilo posegnuti za Hoxhom kao džokerom nakon svih tih mizernih predstava. Jakirović je imao nos, možda i nešto sreće, Hoxha je, na kraju, zapečatio naslov prvaka!
