Pernar za Germanijak: "Cibalia je moja emocija, ali silno sam ponosan i vjerujem u projekt Vukovar u prvoj ligi"

Četvrta dionica Prve nogometne lige u subotu donosi šlager Vukovarsko srijemske županije. Novi drugoligaš Vukovar, klub velike perspektive, financijske moći i entuzijazma dočekuje na svom stadionu u Borovu naselju velikana HR nogometa. Cibalija nije ondje gdje bi trebala biti. Muku muče, bore se ali tu su. Još uvijek živi…

Dea Lasić za Germanijak: "Cibalia je na putu da bude stabilna, a tek onda razmišljamo o povratku među elitu gdje nam je i mjesto"

Germanijak u Vukovaru: "U pet godina želimo Dinamo i Hajduk u HNL-u na novom stadionu"

Bit će to posebno emotivna utakmica za Dražena Pernara. Više od tri desetljeća bio je dio Cibalije. Kao dijete je počeo na stadionu pored Bosuta. Igrao je prvu ligu, sudjelovao u klupskim procesima kao dužnosnik da bi prije nekoliko godina prihvatio poziv Markusa Buzova i priključio se stvaranju Vukovara.

“Dražen Pernar i Ivan Štrek su mi jako bitni u ovom projektu. Od početka su u ovoj priči i bez njih ne bi imali ove uspjehe. U Pernaru imam suradnika koji ima nogomet u malom prstu, poznaje ovu regiju, zna mentalitet i ne libi se reći svoj mišljenje. To su ljudi koji trebaju ovom Vukovaru”, rekao nam je Markus Buzov prije nekoliko dana.

Par sati kasnije sjedili smo u Pernarovu uredu na stadionu u Borovu naselju. Taman se momčad spremala na utakmicu u Bijelo Brdo. Iako, ovo ured shvatite uvjetno. To je prostorija u kojoj sjedi tajnik kluba, natrpana kutijama u kojima su dresovi, oprema, papiri, dokumentacija.

“To su uvjeti u kojima mi funkcioniramo. Nije niti blizu kako bi trebalo biti, ali izvlačimo maksimum što možemo”, priča nam Pernar. Malo kasnije izlazimo na travnjak, gledamo tribine koje su koliko toliko dovedene u red. Pernar nam pokazuje u smjeru zemljišta koje su dobili od Grada na korištenje i gdje bi trebao osvanuti moderni nogometni kompleks s funkcionalnim stadionom, pomoćnim terenima i svime onime potrebnim za jedan vrhunski klub kojem Vukovar teži biti.

Puno je entuzijazma u njegovu glasu. Vidi se da vjeruje u projekt Vukovara među elitom na novom stadionu. No, svjestan je i svih prepreka koje se nalaze na tom putu.

“Ništa ne može preko noći. Trudimo se, ulažemo znanje i novac, borimo se a to nam se vraća kroz rezultate”.

Vukovar je na dobrom putu. Kratkoročni cilj kluba bio je što prije izboriti tu Drugu ligu, parkirati se tamo i razvijati uvjete. Naravno, napraviti što se može više s infrastrukturom i tu je nova garnitura dala svoj maksimum.

“Klub smo zatekli na niskoj razini. Stadion je obnovljen, ušminkan s novim stolicama, obnovljenim svlačionicama. Nije to ništa spektakularno, ali funkcionira. I nema nekog smisla ulagati u ovaj objekt jer ne zadovoljava standarde. Izvukli smo maksimum”.

U međuvremenu je podignuta razina marketinga, sportskog sektora i škole nogometa. U trenutku dolaska Buzova, Pernara i Štreka klub je imao 60-ak djece i šest trenera. Sada ih ima 170 i deset trenera. I prvu momčad koja je sasvim pristojne kvalitete za izazove koji ih čekaju u ovom natjecanju.

“Imamo osjećaj da sve ide svojim putem. Mi smo i ranije možda mogli doći do tih kratkoročnih ciljeva jer smo za jedan gol ostali kratki za kvalifikacije u koje je otišlo Belišće, ali možda nam je baš ta godina trebala jer smo napravili iskorak u puno segmenata”.

Što se tiče prve momčadi, Pernar smatra kako ona ima potencijal i za veće stvari. Nisu puno mijenjali ulaskom u viši rang natjecanja.

“Ova liga je poluprofesionalna i petorica su nam odustali jer ne mogu uskladiti svoje obaveze koje imaju s terminima treninga. Njih smo zamijenili i sada smatram da imamo dovoljno kvalitete da se ispuni cilj a to je da Vukovar bude od sredine prema gore”.

Za cilj će trebati skupljati bodove od samog početka. Nova prilika stiže već danas. Na spomen Cibalije, Pernar ne može ostati imun. Pitamo ga smatra li se legendom kluba iz Vinkovaca.

“Možda preteška riječ, a svakako nisam ja taj koji bi to trebao reći. Neka drugi pričaju jesam li legenda ili ne. Ja sam Cibaliji dao 35 godina života, ona meni emociju i ljubav koja je uzajamna. I ta veza je neraskidiva. I prije smo igrali s njima i bio je neki čudan osjećaj ali ja sam prije svega profesionalac. Mnogi su me pitali ovih dana kako se osjećam, ali nemam problem jasno razdvojiti ono što je bilo i ono što je sada”, iskreno će Dražen Pernar koji smatra kako u hrvatskom nogometu ima prostora i za jak Vukovar i jaku Cibaliju.

“Ovo područje je poznato po silnim talentima. I ne može me nitko uvjeriti da u ovom našem prstenu nema djece koja danas, sutra mogu nositi hrvatski nogomet. Samo ih treba pronaći, dati im dobre uvjete i znanje da se razvijaju. Pa nije slučajno da u radijusu od pedesetak kilometra imate jednog prvoligaša i tri drugoligaša. Uz pametnu strategiju, pomoć lokalne zajednice i puno truda, možemo puno više. Siguran sam u to da sportski sektor već sutra može odgovoriti na izazove prve lige. No, ima li smisla u ovakvim uvjetima? Korak po korak”, završio je Dražen Pernar.