Germanijak u Vukovaru: "U pet godina želimo Dinamo i Hajduk u HNL-u na novom stadionu"

Kada nas put odnese do Vukovara, neizbježan je susret s Ivanom Zoljom Lukićem. Jednim od onih čuvara Dinamove časti na istoku Hrvatske.

“Kada prošećem špicom Vukovara u dresu od Petkovića, srce mi je puno”, znao nam je Zolja kazati. Dugo se znamo. Silno respektiramo njegovu odanost Dinamu pa smo svojevremeno omogućili Zolji da izvede početni udarac na derbiju s Hajdukom u Maksimiru.

“Star sam čovjek, puno sam prošao, ali jedva sam uspio suspregnuti suzu”, pričao nam je Lukić nakon tog prilično emotivnog čina.

Dea Lasić za Germanijak: "Cibalia je na putu da bude stabilna, a tek onda razmišljamo o povratku među elitu gdje nam je i mjesto"

Uglavnom, kada god bi ga sreli pričao nam je o svom Vukovaru. Nogometnom klubu koji se polako diže iz pepela.

“Ima jedan naš tamo, Markus Buzov. Ne možeš vjerovati, ali dečko je došao iz Njemačke i uhvatio se posla. Ako tako nastavi, evo meni mog Dinama u mom Vukovar dva puta godišnje”, pričao nam je Zolja obećavši da će nas spojiti s Buzovom.

I ovih dana, dok smo imali turneju po Slavoniji, okrenuli smo broj glavnog i odgovornog za preporod nogometa u Vukovaru.

“Tu sam s djecom, mala mi slavi rođendan pa kupujemo neke stvari. Sjedni u lokal pored našeg fan shopa”, javio se Buzov.

Prilično nam je nestvarno zazvučala informacija da Vukovar ima fan shop u centru grada. Pa Dinamo je godinama egzistirao na priprostom kontejneru na križanju Svetica i Maksimirske.

“Evo, još ga nismo otvorili. Sređujemo neke tehnikalije ali uskoro bi trebao početi funkcionirati. Ovdje prolazi puno turista, nadamo se da će fan shop donositi određeni prihod”, priča nam malo kasnije Markus Buzov.

Iako smo ga upoznali jednom prilikom, tek sada zapravo konkretno pričamo.

“Ne volim ti medijske istupe. Pristao sam zbog tebe, ali načelno ja svima u klubu govorim da šute i rade i da umjesto njih pričaju rezultati. Tako i sam funkcioniram. Prvu izjavu za medije dao sam nakon što smo ušli u drugu ligu”, otkrio je Buzov koji je rođen i odrastao u Njemačkoj, od roditelja koji su iz Vukovara. Iz Mitnice. Igrao je nogomet u nižim ligama, ali na vrijeme je shvatio da nije za profesionalizam.

“Okrenuo sam se školi. Završio sam ekonomiju, zaposlio se u banci gdje sam bio i član uprave. Međutim, ostao sam povezan s nogometom putem prijatelja te sam često putovao po svijetu gledajući utakmice, talente. To me ispunjavalo”.

I onda je nakon prilično uspješne karijere u bankarskom sustavu, jednog dana odlučio da krene ususret svojim snovima.

“Htio sam nešto stvoriti u čemu ću uživati. Nogomet je bio logičan izbor, baš kao i Vukovar odakle su moji ali i moja supruga. Prije sam pomagao samo Mitnici u vidu opreme za djecu, torba i dresova. Nikada nisam dao novac već sam pitao što vam treba i to kupio. Dakle, bio sam povezan s nogometom u Vukovaru, ali samo kao simpatizer”.

Presudan je bio susret s gradonačelnikom Vukovara Ivanom Penavom koji mu je skrenuo pozornost na opciju da se aktivnije uključi u rad nogometnog kluba Vukovar.

“Meni se svidjela ideja, ali imao sam uvjet da krenem iz temelja sa svojim ljudima od povjerenja. Ljudi iz grada su pristali, okupio sam investitore oko sebe i krenuli smo polako graditi klub. Bila je to hrabra odluka, ali ja to shvaćam kao priliku”.

U Vukovar je investirao svoj novac, ali je okupio i grupu investitora oko sebe.

“Evo, s nama je jedan moj prijatelj dr. Daniel Klösel koji je ugledan odvjetnik iz Njemačke prepoznao je projekt. Često nam dolazi na utakmice, navija i pomalo zna i naš jezik. No, nije tu zato što je moj prijatelj već zato što je procijenio da je ovo dobra priča i prilika za investiciju”.

Pitali smo ga za motiv. Znamo da mu se nudilo nekoliko ozbiljnih klubova iz Hrvatske, s većom tradicijom i boljim uvjetima za suradnju. Međutim, Buzov je želio baš Vukovar.

“Valjda je presudila ta emotivna nota. Ipak sam ja Vukovarac po obiteljskoj liniji, supruga je odavde i znam ljude. Što se motiva tiče, prvo i osnovno je bilo da napravimo nešto za ovaj grad. Hoće li to biti prva liga ili nešto drugo, ja ne znam u ovom trenutku, ali ako mi napravimo uvjete da ovdje svaki dan sutra trenera nekoliko stotina mladih Vukovaraca, misija će biti ispunjena. Ako ih maknemo s ulice, s PlayStationa i mobitela, mi smo svoje učinili”, reći će Buzov.

S vremenskim odmakom, njegova priča je zaživjela upravo u onom smjeru kojem se nadao. Trenutno su na tri puta više djece u svojoj školi nogometa nego što su ih zatekli kada su stigli u klub. Klub je promoviran u drugi rang natjecanja, sezona je otvorena s dva remija i pobjedom nad Jarunom i sve ide nekim svojim smjerom.

“Jako sam zadovoljan jer je ova liga bila nepoznanica za nas. Teško je bilo na početku prognozirati koji je domet Vukovara. Početak je dobar, na nama je da nastavimo istim smjerom”.

Vukovar ne cilja prvu ligu. Bar ne još. Markus Buzov stavio je pred trenera i sportski sektor zadatak da se sezona završi bez stresa. Dakle, da se klub ustabili oko sredine i skuplja iskustvo za ono što ih čeka. To je kratkoročni cilj. Pitam ga za onaj dugoročni.

“Kakva je petoljetka Vukovara u očima Markusa Buzova?”.

“Vidim Vukovar u prvoj ligi, na novom stadionu uz tri pomoćna travnjaka i punim kapacitetom nogometne škole”, reći će on.

“Prilično ste ambiciozni”, dodajemo.

“Moramo takvi biti. To je jedini ispravni put. Nemojte me krivo shvatiti, svjestan sam ja svih problema i zamki koji nosi ovakav plan, ali da nisam spreman na izazove ne bih se niti upuštao u ovu priču”.

Neki će reći da uz investitore i kapital koji Vukovar ima, plasman u elitni dio HNL-a mogao bi biti već u ovoj sezoni.

“Pa vjerojatno bi mogao, ali onda bi bili neozbiljni. Gdje bi igrali? Možda sezonu kod Cibalije, ali gdje onda? Je’l to rješenje? Idemo korak po korak, prvo infrastruktura i uvjeti, a onda ćemo gledati plasman u prvu ligu”.

Dobra stvar je da ambiciju Markusa Buzova prati i Grad. Dali su im nedavno 70 tisuća kvadrata oko stadiona u koncesiju na 99 godina.

“Sve to činimo u suradnji s Gradom jer to je jedino logično. Već gledamo prema EU fondovima, prema potencijalnim investitorima, simpatizerima u dijaspori. Naravno da bi i Grad tu uskočio. Plan je jedan stadion od četiri, pet tisuća mjesta. Funkcionalan s tri pomoćna terena i eventualno dvoranom. Siguran sam da možemo zatvoriti financijsku konstrukcija ako se svi uključimo”, vizionarski će Markus Buzov.

A kada smo kod financija, neke procjene Vukovara da se sezona može završiti bez stresa su oko tri milijuna kuna. Dovoljno za malu radnu zajednicu, trenera i stručni stožer te igrače od kojih neki imaju ugovor prema učinku.

“Inzistirao sam na tome jer smatram da je to dodatna motivacija. Netko zaradi više, ali ako je to pokazao na travnjaku, nemam problem s time. Imaju igrači stavke ugovora gdje je bonus za gol i asistenciju pa što više pružiš, više ćeš zaraditi”.

Jako je zadovoljan trenerom Miroslavom Bojkom, ali i kadrom koji ima u svlačionici. Tu je nekoliko Južnoamerikanaca od kojih nam je za oko zapeo Robin Gonzalez iz Kolumbije. U njega Vukovarci polažu puno nade. Potom, tu je igrača iz Argentine, Gane, BiH, Portugala…

“Ja bih bio najsretniji da ovdje igra 11 Vukovaraca, ali moramo biti svjesni da to tako više ne funkcionira. Pogotovo ne na ovoj razini. Daj Bože da ih imamo kroz par godina i da svi budu iz naše škole, ali do tada moramo koristiti svoja iskustva, veze i poznanstva i dovoditi igrače sa svih strana dajući im priliku da se promoviraju ali i da nama pomognu”, završio je Buzov.