Pao je Arsenal, pao je Tottenham, zašto ne bi i West Ham?
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 09.12.21. | 14:28
Dinamo danas igra važnu europsku utakmicu. Mnogi su ih u London ispratili bez ikakvih očekivanja, ali sjetimo se da nitko od njih nije ništa očekivao ni kad su im u goste stigla dva londonska velikana kojima su na kraju Plavi pokazali da nije pametno podcijeniti ih…
Nogometaši Dinama danas igraju posljednju utakmicu grupne faze Europske lige. Plavi su osigurali europsko proljeće, ali danas bi eventualnim bodom u Londonu osigurali i da će kroz par mjeseci i dalje biti dio Europske lige. U slučaju poraza od favoriziranog West Hama te ako Genk na domaćem terenu svlada Rapid, Plavi će na proljeće biti sudionici Konferencijske lige. U svakom slučaju, za Dinamo ovo nije samo jedan bezbrižan izlet u London, iako neće biti nikakav 'smak svijeta' u slučaju da na kraju dana padnu za jedno mjesto na tablici te u konačnici završe u Konferencijskoj ligi.
U Maksimirskoj 128 ovih je dana poprilično burno. Damir Krznar podnio je ostavku na mjestu glavnog trenera nakon serije slabijih rezultata, a kap koja je prelila čašu bio je poraz od Rijeke u četvrtfinalu Hrvatskog kupa. Na klupu je privremeno sjeo Željko Kopić, ali on neće biti dugotrajno rješenje neovisno o tome kakve rezultate bude postigao do siječnja. Dinamo prije 'božićnih praznika' ima još četiri ogleda – protiv West Hama u Londonu, zatim Slaven Belupa u Maksimiru, nakon čega slijede još dva gostovanja - prvo protiv Istre 1961 na Aldo Drosini, a onda i Hrvatskog dragovoljca u Kranjčevićevoj. Očekuju su dvije pobjede, one u domaćem prvenstvu, dok u Europi… Što bude – bit će. Svoj glavni cilj su ostvarili, a eventualni nastavak u Europskoj ligi za Plave bi bio samo jedan dodatni bonus.
Javnost je Dinamo ispratila u London bez ikakvih očekivanja. Čekićari su jedno od najugodnijih rješenja ove sezone u Premier ligi, sjajno igraju i u Europi, stoga bi pomalo nerealno bilo očekivati da će se iz Londona vratiti s bodovima. No, to u nogometu ništa ne znači, jer nije bilo realno ni da će u Zagrebu pasti Arsene Wenger i njegov Arsenal, baš kao ni prošle sezone Jose Mourinho i njegov Tottenham, I oboje se dogodilo.
Uz svo poštovanje koje klub kao West Ham zaslužuje, Dinamo je proteklih godina pobjeđivao i neke 'veće' klubove. Iako stanje u klubu nije najbolje, iako mnogi ne znaju što donosi siječanj i ovaj prijelazni rok, iako se ne zna tko će povesti momčad na pripreme za drugi dio sezone, eventualna pobjeda Dinama nešto je što neće ući u sferu nadrealnog.
Istina je da je ostanak Petkovića u Zagrebu veliki hendikep, ali baš u tome možda i leži nekakva mogućnost da se protivnik iznenadi. Svojevremeno je Bjelica šokirao kad se sat vremena uoči utakmice s Atalantom pokazalo da će Dinamo na Maksimiru istrčati s trojicom stopera u posljednjoj liniji. Nikad prije toga današnji trener Osijeka, a tadašnji Dinama, nije Plave poslao na teren u toj formaciji. Bilo je to veliko iznenađenje za Gasperinija, navijače, medije, suparnike… Bilo je to iznenađenje za sve, osim za igrače Dinama. Oni su praktički slijepo slijedili svojeg tadašnjeg trenera, a radi svega toga dogodio se i rezultat koji se neće tako brzo zaboraviti. Tek je kasnije postalo jasno kolika je ta pobjeda zapravo velika, jer ta ista Atalanta je sa tim istim igračima lani bila treća u Serie A, dok su u Ligi prvaka ispali u osmini finala od Real Madrida. Godinu ranije ta ista momčad je u četvrtfinalu ispala od PSG-a, s tim da moramo naglasiti kako su Parižani zabili u 90. i 93. minuti za prolaz u daljnju fazu natjecanja.
O utakmici s Tottenhamom, pripremi iste, Krznarovom (ali i Mamićevom) uvjerenju da je čudo moguće, napisane su stotine tekstova. Bila je to noć za pamćenje, iako su svi mislili da Pijetlovi dolaze u Zagreb samo odraditi posao. I nije to bio bilo kakav Tottenham, igrali su i Kane i Moura i Alli, s klupe ulazili Lo Celso i Bale, ali sve to bilo je nedovoljno. Utakmica života Mislava Oršića pokazala se prevelikim zalogajem za Pijetlove, a po odlasku s klupe Pijetlova, The Special Oneu se taj poraz itekako spočitavao.
Nogometaši Dinama nisu se prepali grba londonskog kluba, nisu se prepali svjetski priznatih igrača na drugoj strani terena, jednog od najvećih trenera u povijesti. Igrali su svoju igru, znali da je čudo moguće ako se zvijezde poklope i to se na kraju dogodilo.
Uoči utakmice s Tottenhamom, situacija u klubu bila je još gora nego što je to slučaj danas. Tadašnji problemi utjecali su na sve, sigurni u svoj posao i svoju budućnost nisu bili od glavnih zvijezda pa sve do gospođa koje brinu o urednosti svlačionice. Danas, problem su slabiji rezultati i loša forma. A to se da popraviti. Uostalom, pa zar kad neki klub upadne u krizu rezultata mijenja apsolutno sve iz temelja? Ne, promijene se sitnice, ostalo što je moglo biti bolje se malo popegla, što je nepovratno izgubljeno se zgužva i baci i ide se dalje. Dinamo je i dalje Dinamo. Rezultat iz Londona to neće promijeniti. Više nitko neće biti iznenađen ako Dinamo danas pobijedi West Ham jer su godinama u Maksimirskoj 128 radili na toma da klub bude velik ne samo na nacionalnoj, već i na svjetskoj razini. I u tome se uspjelo.
Svaki klub, svaki brak, svaki čovjek… Svi imaju neke svoje probleme. Isto tako ih ima i Dinamo, a od svega toga ne treba bježati. Ne treba zabijati glavu u pijesak i praviti se da će sve samo od sebe proći. Neće. Jednako tako, ne treba ni očajavati. Uostalom, i sami znate ljude koji u braku izdrže više od 50 godina, a životne priče su im bile iznimno teške i problemi s kojima su se suočavali bili su neizmjerno veliki, zar ne? Ipak, draži su se zajedno, vjerovali da zajedno mogu sve to prebroditi u tome su na kraju uspjeli.
Baš bi to mogao biti recept za Dinamo uspjeh večeras. Svi za jednoga, jedan za sve. Vjera u sebe i svoje suigrače, vjera u svoje kvalitete, vjera da nije sve tako crno kao što bi se na prvi pogled dalo naslutiti.
Dinamo je i dalje Dinamo, a rezervni sastav Čekićara nešto je što nije nemoguće pobijediti. Uostalom, ako su padali Arsenal i Tottenham, zašto ne bi pao i West Ham?