Heroj ulice
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 19.03.21. | 08:00
Kek ga se odrekao zbog debljine, Rožman mu je 'spasio karijeru', a igrama u Južnoj Koreji zaradio je transfer u klub kojeg je cijeli život sanjao... Za one koji ne znaju, on je već dobio tu čast da njegovo ime krasi tribinu jednog stadiona, a nakon ove partije zanima nas samo jedno - što je sljedeće?
Baš kao i kod svakog klinca koji ispred zgrade napucava nogometnu loptu, njegovi snovi bili su da jednog dana zaigra u dresu voljenog mu kluba. Da je rođen u Splitu, odnosno Dalmaciji, sanjao bi da mu skandira Poljud. Da je rođen u Rijeci, bila bi to Kantrida i njezine stijene, da je rođen u Osijeku Gradski vrt, ali budući da je riječ o dečku s Kustošije, njegovi snovi bili su vezani uz Maksimir. Sanjao je da se njegovo ime jednog dana povlači po usnama Bad Blue Boysa, da klinci - kao što je nekada bio on - nose dres s njegovim prezimenom na leđima. Sanjao je sve ono što i svi drugi.
Kao i svi mi, i on je želio je biti heroj ulice, a nakon ove savršene partije protiv Spursa, to je u konačnici i postao.
Njegova karijera nije se razvijala na uobičajen način. Krenuo je u Kustošiji, afirmaciju je stekao u Zaprešiću, a onda je jednim gotovo nestvarnim putem preko Spezije, Rijeke, Slovenije pa sve do Južne Koreje i Kine uspio stići do dresa voljenog mu kluba. Dinamo ga je u ljeto 2018. godine doveo za milijun eura, a tri i pol godine kasnije taj iznos djeluje kao pravi sitniš. Najbolje potrošenih milijun eura u povijesti Dinama? Da, kratko i jasno.
Zanimljivo je kako ga je Matjaž Kek u Rijeci prekrižio jer je navodno Oršić tih godina imao pokoji 'kilogram viška'. Otišao je potom u Sloveniju gdje je igrao fenomenalan nogomet pod trenerskom palicom Simona Rožmana koji ga je 'vratio u život', a slovenski stručnjak jednom je prilikom izjavio kako nije uspio osvojiti naslov prvaka samo zato što je ostao bez njega.
Odlaskom u Aziju mnogi su mislili - to je to. U HNL se nije htio vratiti, zadovoljavajuću priliku u nekom europskom klubu očito nije uspio osigurati pa tako tko ga može suditi što si je otišao osigurati egzistenciju tamo gdje kvaliteta nogometa i financijski uvjeti koje imaju strani nogometaši nisu jednako proporcionalni? Nitko.
No, on nije bio spreman predati se. Poslije dobrih predstava u Sloveniji, u istom ritmu nastavio je i u Južnoj Koreji, a zatim i Kini. Zainteresirao je mnoge, ali kad je stigao poziv iz Maksimirske 128, nije se previše razmišljalo. Uostalom, zar to nije normalno? Promijenio je četiri različite države, otišao na drugi kontinent, a sve to da bi napokon dočekao poziv voljenog mu kluba... Filmska priča, što god tko rekao.
Od ljeta 2018. godine pa sve do danas, za Plave je skupio 123 nastupa u svim natjecanjima, 53 pogotka i 23 asistencija. Brojke su to koje govore same za sebe.
Osim što je fenomenalan igrač kojeg krase izvrstan prekid, prodornost, nesebičnost i silovit udarac iz daljine, van terena on je i dalje skroman i ponizan kao da sve ovo što smo sad nabrojali nikad nije ostvario. Nije jedan od onih koji 'glume zvijezde' i koji nema vremena ni za koga drugog osim za sebe samog, on je i dalje jedan običan dečko s kvarta koji, eto, igra za Dinamo.
I taj isti dečko je jučer izbacio Tottenham iz Europske lige.
Njegova utakmica života zatresala je Mourinhovu trenersku stolicu isto kao što se tresla mreža Huga Llorisa, njegova utakmica života natjerala je navijače da se okupe pred stadionom i do kasno u noć čekaju svoje junake, njegova utakmica života još jednom je dokazala kako se srce šampiona nikada ne smije otpisati. O njegovoj utakmici života ulica i navijači još će dugo pričati, a on je postao njihov heroj. Ne na jedan dan, ne na jedan sat, postao je heroj - zauvijek.
Mislav Oršić, heroj ulice.
