Ovo je pet najboljih nogometaša koji su igrali za Hajduk nakon nastupa u skupini Europske lige

Umjesto najave nesuđenog dvoboja play offa Hajduka, uzvrata za ulazak u Konferencijsku ligu koji se trebao odigrati ovoga četvrtka na Poljudu Bijeli će trenirati i pripremati se za utakmicu s Osijekom koja je na rasporedu u subotu (20.45, MAXSport1).

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Puno je lakše pratiti Hajduk kada igra dvije utakmice tjedno iz novinarskog kuta, ali zato možemo ponuditi jedan zanimljiv izbor. Radi se o izboru Germanijaka, odnosno Vašeg reportera, za pet najboljih igrača Hajduka koji su nastupali nakon što su Bijeli posljednji put igrali u skupini jednog kontinentalnog natjecanja, odnosno Europske lige.

Za Dinamo je normalno igrati Ligu prvaka, nastupati u skupini, pa čak se probiti i do proljeća u Europi, a Hajduku preostaje slaviti jubileje, jer ovog ljeta se navršilo 30 godina od ulaska u Ligu prvaka.

Od vremena Europske lige u koju je Bijele uveo legendarni Stanko Poklepović Špaco, prošlo je 14 godina, nije okrugla brojka, no stoji činjenica da su od tada osvojena samo tri Hrvatska nogometna kupa, dva u posljednje tri sezone. Imao je Hajduk i još pet pokušaja ulaska u skupinu, kada je igrao play-off (Dnjipro, Slovan Liberec, Maccabi Tel Aviv, Everton, Villarreal), ali nije uspio što kad bolje pogledate nije ni slučajno.

Je li Gattusa Prpa što će donijeti budućnost?

Prijelazni Rok(as) se bliži kraju, Parma požuruje Hajduk

Posljednji put se to uspjelo s domaćim trenerom i većinom domaćih igračima uz tek koje pojačanje sa strane ili iz dopunske selekcije.

A igrača je bilo sjajnih s velikim 'I' od kojih su neki još uvijek aktivni. Tako u prvih pet potpisnika ovih redaka abecednim redom ulaze Mijo Caktaš, Senijad Ibričić, Marko Livaja, Nikola Vlašić i Ante Vukušić.

Prva trojica navedenih apsolutno su u top 3 svakoga tko je pratio Hajduk u posljednjih 14 godina, uostalom to tome svjedoči i statistika.

Caktaš je u 236 službenih utakmica zabio 98 golova kao vezni igrač, nevjerojatno je kako je od najboljeg igrača Hajduka postao 'persona non grata' na Poljudu i kako nije napravio jaču inozemnu karijeru.

Isto vrijedi i za Ibričića koji je igrao i donio europsku skupinu, ali je nastupaao nakon toga. Nema onoga tko nije bio slab na bećara Ibru koji je u 109 službenih utakmica zabio 49 pogodaka, a također je poput Caktaša ofenzivni vezni.

Za 'kralja' Marka Livaju koji je 'lokomotiva' Hajduka u posljednje vrijeme, statistika također govori sve – 138 nastupa i 76 golova, a asistencije i utjecaj na momčad da ni ne spominjemo.

U prvih pet su se 'ugurali' Nikola Vlašić koji je do pojave Luke Vuškovića bio 'vlasnik' raznih rekorda, od najmlađeg strijelca do najvećeg izlaznog transfera. Niksi je u 120 utakmica postigao 13 golova, kredit mu dajemo zbog toga što je postao reprezentativac i napravio sjajnu karijeru, premda se talentom ne može mjeriti s prethono spomenutom trojkom, ali je sve nadoknadio radom te imao 'support' obitelji i kluba u kritičnim trenucima.

Sinjski dijamant Ante Vukušić koji je friško potpisao za Zrinski Osječko 1664, također je poput Ibričiča bio dio 'europske' momčadi, igrao je i ranije, ali i poslije kada je Hajduku donio novac prodajom u Pescaru. On je isto mogao imati bolju karijeru, ali u Hajdukovoj povijesti ostaje zapisan sa 109 nastupa i 47 pogodaka.

Možda je u prvih pet bilo mjesta i za Antu Ercega koji je originalno Splitova legenda, ali je u kratko vrijeme u Hajduku dao 26 golova u 56 nastupa, a i danas bi dobro došao Bijelima (Ante, javi se, zovemo te za intervju, op.p.). Bio je najbolji strijelac HNL-a i Hajdučko srce.

Mnogi bi populistički htjeli u prvih pet vidjeti i Francka Ohandzu koji je popredispozicijama sjajan napadač, moćan kao George Weah svojevremeno kada je zdrav, ali imao je trenutaka kada je jedva hodao po terenu dok ga konačno nisu osposobili. Tako je on u Hajduku u 68 nastupa imao 26 golova, što je ipak premalo.

Mario Pašalić je veliki ljubimac navijača Hajduka, 'lansirala' su ga dva gola Dinamu koje je zabio kao 'mulac' najavivši sjajnu karijeru, no za Bijele je igrao premalo, brzo su ga prodali tako da je ostalo zapisano da u 39 nastupa i ima 11 pogodaka, međutim, on bi se jednog dana mogao vratiti, doći ponovno na Poljud kao što je to napravio Ivan Perišić, vjerojatno najbolji igrač koji je igrao u Hajduku u posteuropskom vremenu, ali bio je ozlijeđen, oporavljao se i postigao tek jedan gol. Čitava priča nije završila najbolje, bez obzira tko je kriv.

Tino Sven Sušić je mogao što je htio s loptom kada mu se dalo, sentimentalnom metodom i za njega ima mjesta u prvih deset da se pita nogometne romantičare, a ima 142 nastupa i 30 golova,

Eto, nabrojali smo ih devet, lakše je naći ofenzivce nego mjeriti obrane, duele, pretrčane kilometre, pa eto recimo, a ne budu sve napadači (valja spomenuti i Marka Futacsa koji je bio prvi strijelac lige) i fantazisti, desetoga bismo našli između onih koji su ušli u idealnu momčad, a imali su defenzivnve zadatke poput Danijela Subašića, Avdije Vršajevića, kapetana Hrvoja Vejića koji je podignuo posljednji trofej prvaka, a sada britkog komentatora, te Marija Maloče, Ivana Strinića koji je se nametnuo kao prvi izbor za lijevog beka, te još jednog s trakom iz trofejnih dana kao što je Srđan Andrić.

PRVA MOMČAD (trener Stanko Poklepović)

Izbori su pitanje ukusa, pa osim prve momčadi koju bi po nama vodio nikada prežaljeni Špaco, postoji i druga koju dajemo u ruke Igoru Tudoru koji tek treba postići najbolje rezultate kao trener, jedino što bi je on možda složio u formaciji 3-5-2 ili 3-4-3 obzirom na profil nogometaša koje smo tu uvrstili.

Bi li druga momčad bila bolja od prve, nikada nećemo znati, ima tu sjajnih nogometaša od kapetana i reprezentivca Lovre Kalinića, polivalentnih Zagrepčana Josipa Juranovića i Frana Tudora, lidera Gorana Milovića, Darija Melnjaka koji je pobijedio Domagoja Bradarića jer izravno je svojim golovima donio posljednja dva Kupa. Par zadnjih veznih čine Josip Radošević za razgradnju (ne zaboravite da ga je kupio Napoli) i Filipa Bradarića (igrao za Celtu i Cagliari te bio vođa šampionske Rijeke te je vlasnik srebra iz Rusije), sjajnog Zadranina Marina Tomasova, spomenutog Ercega, Jeana Evrarda Kouassija i Vukušića koji predvodi napad druge postave.

DRUGA MOMČAD (trener Igor Tudor)

A bilo je još igrača koje smo mogli staviti na teren, neka ostanu imaginarne pričuve, a valja ih spomenuti, jer za Bijele su nakon skupine Europske lige nastupali Artem Milevskij koji je opijao navijače znanjem, zatim Josip Skoko, Ante Palaversa, Mario Vušković, Karlo Letica, Dante Stipica, Darko Nejašmić, Mato Neretljak, Zoran Nižić, Franko Andrijašević, Drago Gabrić, Dinko Trebotić, Anton Maglica, Duje Čop, Toma Bašić, Goran Jozinović, Anas Sharbini, Antonio i Hrvoje Milić, Lorenco Šimić, David Čolina, Stanko Jurić, Zvonimir Kožulj, Ardian Ismajli, Nikola Katić, Stipe Biuk, Marin Ljubičić, Jurica Buljat, Filip Krovinović, Josip Vuković, Jan Mlakar, Stefan Simić, Julian Velazquez te još igrača na koje su treneri i navijači bili slabi, ali nisu napravili očekivane karijere kao Andrija Balić koji je još uvijek sa 27 mlad za još nogometa te Tonči Mujan, Petar Bosančić, Ivan Pešić, Michele Šego ili Elvir Maloku od kojih klub u ranom razdoblju nije znao napraviti projekte...

A među Bijelima je bio Dario Špikić koji će sada s Dinamom igrati Ligu prvaka.

Nismo zaboravili sportskog direktora Nikolu Kalinića i Ivana Rakitića od kojih se tek očekuje ono najbolje u uredu i na terenu...