A. LesičkiOsijek od Rabuzinova sna do grčevite stvarnosti: Kup je prošlost, nema više iluzije!
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 10.09.26. | 08:00
Nakon ispadanja od Segeste nestala je i posljednja iluzija o sezoni velikih dosega. Bessone je barem bio iskren, no poraz je samo ogolio stari problem: Osijek je ostao s tankim kadrom, previše mladosti i premalo iskustva a u subotu dolazi Dinamo
Mali je korak od hit-momčadi lige do ekipe koja ujutro otvara pogled tablicu kao račun za struju: s nelagodom i nadom da brojke ipak nisu baš takve. Osijek se na Pampas vratio bez Kupa, nema više borbe za Rabuzinovo sunce i nema one tako potrebne iluzije da ova sezona još može dobiti konture nečeg većeg. Snovi su, kako to obično biva u hrvatskom nogometu, ostali rezervirani za konferencije za medije u kojima će te sportski direktori uvjeravati da vidimo nešto suprotno pored zdravih očiju i nekoliko optimističnih rečenica prije nego što lopta krene kotrljati. Realnost, pak, sugerira nešto puno prizemnije: grčevitu borbu do kraja sezone. Ili barem do zimskog prijelaznog roka.
Federico Bessone nakon Segeste nije se uživio u ulogu zdravog u ludnici.
“Jako sam razočaran jer očito je… Mi smo Osijek. Neću vam lagati, rekao sam to i igračima, imali smo velike snove donijeti Kup za navijače, za ljude. San nam je gotov. Razočaran sam, ali tako je kako je.”
Pošteno. Bez fraza o „pozitivnim stvarima”, „procesu” i „dobroj energiji”. Kup je gotov, a Osijek je ispao od Segeste. Nema tu puno filozofije, osim one neugodne: koliko je zapravo težak put kad ti trener utakmicu protiv dojučerašnjeg trećeligaša opisuje kao veću misiju od Rujevice ili Dinama na Opus Areni.
“Ne smiješ se opustiti u ovakvim utakmicama niti protiv druge, niti protiv treće divizije. Praktički smo imali pod kontrolom cijelu utakmicu. Imali smo priliku zabiti prije njihova gola, nismo… Možda nam nedostaje kvalitete u posljednjoj trećini, ali to je naša stvarnost.”
Eto, barem je iskren. Ne prodaje navijačima maglu u bočicama s logom kluba, što je na višim katovima Opus Arene, čini se, već postao poželjan oblik komunikacije. Bessone očito zna ono što svatko tko je pogledao nekoliko posljednjih Osijekovih utakmica već vidi: ne možeš s djecom u rat, pogotovo ako si im prije toga prodao pola iskusnijih vojnika.
A kadar je bio tanak i prije dramatične završnice prijelaznog roka. Onda je Kenneth Zandvliet, uz blagoslov Alexandre Végh, prodao gotovo sve što se moglo prodati, kao da je u pitanju rasprodaja pred zatvaranje dućana, a ne momčad koja bi trebala držati korak s vrhom HNL-a. I onda ti se, naravno, dogodi Segesta baš uoči Rijeke i Dinama. Kup donese težak ždrijeb, a ti na teren pošalješ sastav koji izgleda kao da ga je sastavljao algoritam s uključenom opcijom „razvoj potencijala”.
Segesta pritom nije bila lagan protivnik. Daleko od toga. Ali Osijek bi, s obzirom na ambicije, budžet, stadion i retoriku koja se godinama plasira iz Pampasa, morao takve utakmice rješavati bez drame, bez alibija i bez naknadnog objašnjavanja da je protivnik zapravo bio vrlo ozbiljan.
Puno je mladih igrača, puno je potencijala, ali potencijal je u nogometu najčešće samo pristojna riječ za činjenicu da još nisi spreman. Iskustvo se ne može nacrtati na ploči, niti ga možeš pronaći u analitičkom izvještaju i VR naočalama. Ono se stječe utakmicama, pogreškama i porazima poput ovoga protiv Segeste.
Jedina pozitivna stvar u svemu tome jest da će svi radije gledati loš Osijek koji odgaja svoju djecu, nego skupu momčad koja nema niti glave niti rep. Barem navijači imaju nadu da će ovaj “križni put” donijeti nešto dobroga. Osim, naravno, ako tandem Zandvliet - Végh ove zime ne nastavi sličnim scenarijem pa utopi Kolarika, Ježića, Ljatifija… A krenuli su tim smjerom.
Osijek nije Lokomotiva. Ne bi trebao biti. Nije njegova primarna zadaća preživjeti u ligi i svake godine izbaciti dva-tri igrača za izvoz, pa se onda zadovoljno potapšati po ramenu. Osijek ima navijače, identitet, tradiciju i ambiciju koja mora biti veća od pukog održavanja pogona. Zato je taj mogući „modus operandi” na Pampasu problematičan. A još je problematičnije što više nismo potpuno sigurni da nije riječ o planu.
No, nema previše vremena za oplakivanje Rabuzina. U subotu stiže Dinamo.
“Pozitivan sam i u ovoj teškoj situaciji, a teška je. Vjerujte mi”, rekao je Bessone.
I što drugo može? Sutra je novi dan, Segesta ostaje neugodan ožiljak, a Dinamo dolazi kao test koji neće priznati ispričnicu o tankom kadru, mladosti i propuštenim prilikama.
“Moramo ih pobijediti”, kaže trener Osijeka.
U suprotnom bi se na Pampasu moglo početi pričati o sezoni koja je nestala brže nego što je trajala nada da će Rabuzin završiti u vitrinama Opus Arene.