Bessone u nemogućoj misiji: Osijeku nedostaje širina za velike ciljeve

Marko Malenica primio je četiri gola, ali je usput srušio osobni rekord po broju obrana u jednoj utakmici. To je ona vrsta statistike koju vratar ne stavlja na zid. Koje kada se sjeti ima gorak okus, baš kao i navijači koji su gledali utakmicu.

No, da su Omerović i Jurišić jedini problemi Osijeka, Bessone bi mogao mirno spavati. Nažalost, nisu. Čovjek je morao zaroniti u kadete da ima barem jednog stopera u rotaciji i pronašao ga je u Izaku Ježiću koji je debitirao na Rujevici sa 16 godina. Svaka čast dečku, to je trenutak koji će pamtiti cijeli život. Samo nije baš idealno kad ti debitant na Rujevici postane rješenje zato što si ostao bez onih iskusnih.

Mersinaj je završio u Belupu, Hasić je ozlijeđen, za Mitrovića se, barem zasad, nije pronašao novac — ili klub ne smatra da je njegovo dovođenje prioritet. A ako Osijek ovako nastavi s dubinom kadra, uskoro će se morati pronaći i novac za još jednog vratara. Ne zato što Malenica nije dovoljno dobar, nego zato što će mu trebati zamjena dok odmara od obaranja vlastitih rekorda. Naravno da ima puno lijepog u tome kada mladi igrači dobiju priliku. To je, uostalom, smisao akademije: proizvesti igrača, dati mu odgovornost, prodati ga, preživjeti i krenuti ispočetka. Problem nastaje kada akademija prestane biti baza, a postane hitna pomoć.

Jer ne možeš istodobno pričati o Europi, visokim ciljevima i ozbiljnom iskoraku, a pola sata utakmice igrati s momčadi kojoj bi za kasniji termin, barem po godinama, roditelj trebao potpisati ispričnicu. I da se razumijemo: tim klincima nitko nema što zamjeriti. Dečki su dali koliko su mogli, možda i više. Oni nisu problem. Problem je što su prerano postali plan A, B i C.

Uprava i sportski sektor mogu prodavati floskule, prezentacije i rečenice o dugoročnom projektu, ali na Rujevici ti uz Jelenića utakmicu u obrani završavaju igrači od 16, 17 i 18 godina. To nije filozofija kluba. To je posljedica.

Jasno, prethodna garnitura ostavila je nered. Velike ugovore, igrače u zadnjim godinama tih istih ugovora, plaće koje treba spustiti na zemlju i svlačionicu koju treba posložiti. Nitko razuman ne očekuje da se sve riješi preko noći. Ali postoji razlika između rezanja troškova i rezanja grane na kojoj sjediš. Moglo se čekati zimu. Moglo se kupiti vrijeme. Moglo se Bessoneu dati nekoliko mjeseci da pripremi momčad za nužnu smjenu generacija. Omerović nije bio u zadnjoj godini ugovora. Pa zašto onda prodaja baš sada? I zašto se rješava Jovičića u trenutku kada odlazi Omerović?

Ako je Ljatifi prva opcija na krilu, a po prikazanom bi trebao biti, onda je Jovičić mogao ostati kao čovjek za obje strane. Nije to revolucionarna taktika. To se u nogometu zove — širina klupe.

Puno je tu nelogičnosti koje će vrlo brzo doći na naplatu. Lijepo zvuči podatak da je na Rujevici igralo sedam igrača između 16 i 19 godina. To se može staviti u objavu, grafiku, video s emotivnom glazbom i naslovom “budućnost je stigla”. Samo se iza te budućnosti ne smije skrivati odgovornost za kadrovske odluke koje su iskusne seniore pretvorile u rijetku robu u svlačionici Osijeka.

Dok Rudeš i Belupo dovode veterane koji znaju kako se igra borba za ostanak, a Gorica Brodića i igrače s iskustvom Liga petice, Osijek se nada da će entuzijazam, talent i dobra volja biti dovoljni protiv momčadi koje imaju širinu, iskustvo i više od nekoliko igrača koji je već riješili srednju školu.

Osijekov start iz snova stvorio je lažnu sliku na Pampasu. Na Rujevici je ta slika poderana bez previše ceremonije. A taj poraz nije samo rezultatski debakl. To je debakl sportske politike, koji vrlo lako može završiti reprizom prethodnih sezona — uz istu nervozu, ista objašnjenja i, naravno, novu nadu da će sljedeći prijelazni rok sve popraviti.