.jpg_(1).webp.webp)
Adu-Adjei Englezima: „U Hrvatskoj sam se zaljubio u brancin i kavu, a ljudi su ovdje opušteni u usporedbi s Londonom“
Vrijeme Čitanja: 6min | čet. 01.10.26. | 10:25
Simpatični engleski centarfor se otočkim medijima povjerio o puno smirenijem životu na Kvarneru, kao i to da mu je najveća želja povratak u Premier ligu
U najnovijem izdanju serijala „Britanci u inozemstvu“, Daniel Adu-Adjei, nogometaš koji je englesku prijestolnicu zamijenio za hrvatsku obalu, govori o tome kako su ga skautirali na rođendanskoj zabavi, kako je zavolio kavu i kako izgleda život uz more. Sve više mladih britanskih igrača napušta svoju zonu komfora, a novinar Chris Burton za Goal je donio priču mladića koji je prešao put od zapadnog Londona do Rijeke.
Kakvi su tvoji nogometni počeci i kako si otkriven?
„Krenuo sam od samog početka u jednoj nogometnoj školi u koju sam išao svake subote. Imao sam pet ili šest godina. Tamo sam počeo napredovati i sve više uživati u nogometu. Zapravo su me skautirali na nogometnom rođendanu mog prijatelja. Znate za Power League, gdje pozovete prijatelje da igrate ako vam je rođendan. Otišli smo tamo, a voditelj je poznavao neke ljude. Mislim da je imao prijatelja koji je bio skaut ili nekako povezan s nogometom. Preporučio me njemu pa sam otišao u razvojne centre Brentforda i Tottenhama. Išao sam u oba možda dva ili tri puta tjedno, a onda sam dobio poziv za probu u pravoj akademiji Brentforda. Došao sam tamo sa šest godina, nakon nekog vremena upao i ostao do svoje jedanaeste, kada se njihova akademija zatvorila. Odatle sam otišao u Fulham, gdje sam bio do 16. godine, ali nisam dobio stipendiju. Zatim sam išao na probe u Bournemouth i još nekoliko momčadi, upao u Bournemouth i tamo ostao sve dok nisam otišao prošle sezone.“
Kakva je situacija s tvojom generacijom iz akademije Bournemoutha?
„Ne mislim da je netko previše poznat bio u mojoj generaciji u Bournemouthu. Ima nekoliko momaka koji igraju u League One, a zapravo ih je i nekoliko u inozemstvu. Iz moje U21 generacije dvojica su u Portugalu u Moreirenseu, dvojica su u Srbiji, Archie Harris je u Wiganu, a Noa Boutin u škotskom Championshipu. Dakle, ima nas nekoliko razasutih posvuda.“
Kako je došlo do transfera u Rijeku i je li obitelji bilo teško prihvatiti tu odluku?
„Vlasnici Bournemoutha, Black Knight grupacija, u jednom su trenutku bili zainteresirani za kupnju Rijeke, što je nekako i pokrenulo taj razgovor. Navodno su razgovarali o pozicijama koje treba pojačati i ima li Bournemouth opcija za to. Tada se spomenulo moje ime, a ja sam baš u tom prijelaznom roku tražio priliku za igranje seniorskog nogometa. Znao sam da to nije baš izgledno u Bournemouthu, a htio sam otići negdje gdje ću imati kontinuitet u prvoj momčadi. Kada sam čuo za Rijeku, za priliku da igram u Europi i u momčadi koja se bori za naslov, bio sam jako uzbuđen. Otišao sam posjetiti Hrvatsku s djevojkom i obitelji i svima nam se jako svidjelo. Od tog trenutka odluka je bila vrlo laka.“
Kakav je život u Hrvatskoj?
„Život u Hrvatskoj je sjajan. Većinu vremena vrijeme je jako lijepo, vrlo je opušteno, ljudi su prilično ležerni. Svi govore engleski dovoljno dobro da se mogu snaći, tako da mi je odlično, stvarno uživam.“
Predstavlja li ti jezik barijeru?
„Trenutačno ne učim jezik, jako ga je teško naučiti. Zapravo još nisam ni počeo s lekcijama. Ali mislim da nas u momčadi ima devetorica koji uopće ne govorimo hrvatski, što dosta pomaže. Prošle sezone imali smo španjolskog trenera pa je cijelo vrijeme govorio engleski, no ove sezone imamo slovenskog trenera koji s domaćima govori istim jezikom, pa je to bilo malo teže. Ali uvijek postoji netko tko nam prevodi i pomaže da razumijemo što se događa.“
Kakvi su lokalni ljudi?
„Hrvati su prilično opušteni u usporedbi s ljudima iz Londona, odakle dolazim. Tamo je sve 100 na sat, svi negdje žure. Ali ovdje su ljudi jako smireni, opuštaju se, piju kavu, imaju stvarno veliku kulturu ispijanja kave. Hrana je jako dobra. Budući da smo uz more, očito imaju puno svježe ribe. Jako volim brancin. Inače nisam neki ljubitelj morskih plodova, ali brancin mi se baš sviđa, odličan je i svjež. Mislim da sam se jako dobro prilagodio životu ovdje.“
Kakvi su troškovi života u usporedbi s Engleskom?
„Troškovi života su definitivno niži. Dosta stvari koje kupujem u trgovinama dolazi iz Engleske, što ponekad zna biti malo skuplje, i biram brendove koje prepoznajem, ali mislim da je prilično slično. Nije puno jeftinije.“
Kako se opuštaš u slobodno vrijeme?
„U slobodno vrijeme sam prilično dosadan. Volim gledati puno televizije. Očito, Premier liga je ponovno počela, što je sjajno za praćenje utakmica, ali volim gledati i dosta serija, ići u šetnje, ići na plažu koja je jako blizu. Malo se bavim i gamingom, ali ne toliko kao prije.“
Jesi li prije dolaska gledao na Hrvatsku kao na turističku destinaciju?
„Razmišljao sam kako ima i puno gorih mjesta u koja sam se mogao preseliti i živjeti na početku karijere, tako da je odlazak u Rijeku bio stopostotni plus. Znao sam da ću se osjećati ugodno u mjestu gdje mogu uživati u životu i izvan nogometa, što je također jako važno. Split, koji je dosta južnije uz obalu, udaljen oko četiri sata, prilično je turistički orijentiran, ali ovdje je malo mirnije. Nikada prije nisam bio u Hrvatskoj. Čuo sam za ljude koji su ovamo dolazili na odmor, ali ja do sada nisam.“
Kako doživjeti pravo hrvatsko iskustvo? Što bi preporučio?
„Mislim da morate isprobati male gradove. Ima jedan koji se zove Opatija, udaljen je oko 15 minuta odavde i stvarno je predivan. Prilično je star, pune su ga stare zgrade i jednostavno je jako lijepo područje za boravak. Dakle, istraživanje novih mjesta. Također, ako volite morske plodove, ovdje će vam se jako svidjeti. Sva riba je jako svježa, tako da definitivno preporučujem i to. I možda kavu, čak i ako ju ne volite, jer ni ja je nikada nisam volio prije nego što sam došao ovdje. A kad sam došao i probao je, oduševio sam se.“
Bi li više igrača trebalo iskušati sreću u inozemstvu?
„Dok sam odrastao, nikada nisam ni razmišljao o mogućnosti igranja u inozemstvu, nikada to nisam vidio kao opciju. Zato mislim da je bitno ostati otvorenog uma za sve prilike koje se ukažu, jer je nogomet svugdje ogroman. Mislim da je u Engleskoj vrlo lako biti uskogrudan i misliti da je to jedino mjesto gdje je nogomet velik ili gdje postoje velike prilike. Smatram da je nogomet u Europi ogroman. Pogotovo u klubu u kojem imate priliku igrati u Konferencijskoj ligi ili se boriti za naslov u tim zemljama; svugdje postoje ogromne baze navijača i ogromne prilike. Definitivno bih potaknuo igrače na odlazak u inozemstvo.“
Koji su tvoji planovi za budućnost?
„Jako je teško reći što donosi budućnost. Želim se samo truditi i dalje napredovati. Naravno, uvijek tražim načine da napravim veće iskorake u svojoj karijeri i da se nastavim razvijati. Sve se svodi na to da vidim kako će proći ova iduća sezona i u kojem smjeru mogu nakon nje krenuti. Jasno, idealan san je u nekom trenutku vratiti se u Ujedinjeno Kraljevstvo i pokušati se natjecati tamo. To je najbolja liga na svijetu, stoga bih to jako volio ostvariti“, zaključio je simpatični Englez.

.jpg_(1).webp.webp)
.jpg.webp)







.jpg.webp)
