Od vrha do dna: Ejupi zbog postupka prema suigraču leti iz momčadi Osijeka?

Muzafer Ejupi, napadač Osijeka, svakako je ime koje radi razliku u ovom kadru Zorana Zekića.

Međutim, njegov karakter u nekoliko je navrata – i u redovima njegovog bivšeg kluba, Slaven Belupa, kao i Osijeka – često stajao na putu kontinuitetu i igračkom razvoju. Inače nije tip igrača koji je sklon nesportskom načinu života; Ejupi je obiteljski čovjek i diplomirani profesor tjelesnog odgoja. No, činjenica je da je tijekom njegovog boravka u HNL-u s jedne strane pokazao da je napadač za najviše domete, ali i igrač koji nerijetko zapadne u „blackout“ i stagnaciju koja je bolno očita pri igrama na terenu.

Ejupi je usput rečeno i najbolji makedonski strijelac u povijesti HNL-a. Otkako ga je sadašnji izbornik Ante Čačić doveo u Prvu HNL, kada je stigao u redove Slaven Belupa još u veljači 2015. iz tajlandskog Songkhla Uniteda, Ejupi je u najvišem razredu hrvatskog nogometa u 88 susreta zabio 37 golova, čime je postao najefikasniji Makedonac u povijesti lige. Ubojiti Ilija Nestorovski je u svojoj jedinoj prvoligaškoj sezoni u Zaprešiću primjerice zabio 25, a ikona Goce Sedloski je u svojih 182 nastupa postigao 24 pogotka.

No, uvijek je s Ejupijem bilo nekakvih problema. Često to nisu bili oni od kojih su tabloidi mogli živjeti; njegovo ime se na naslovnicama samo pojavljivalo kada bi svojim pogocima vodio Belupo, odnosno Osijek do trijumfa i uspjeha, kako u domaćim natjecanjima tako i u onim europskim. Primjerice, kada je postalo jasno da je on naumio napustiti Koprivnicu, nije se libio igrati u „manjoj brzini“. Mnogi navijači Osijeka posebno su se, s pravom, obrušili na Ejupija nakon što je u onom proljetnom debaklu prošle sezone poraz od Hajduka (5:1) većinom proveo – šetajući u ofsajdu. Neki su nagađali kako pokušava isprovocirati inozemni angažman, nakon što je sa 14 golova podignuo cijenu i u projektu rasplamsalog Osijeka postao udarna igla koja ih je dovela i do Europe. Njegova stagnacija pod Zekićem datirala je otkako je, sredinom ožujka, s dva pogotka srušio Hajduk u pobjedi u Gradskom vrtu (2:1). Nakon toga je u gotovo dva i pol mjeseca zabio tri pogotka u trinaest prvenstvenih utakmica, iako je bio redoviti starter. Magija je naizgled kopnila.

Strasti su se malo smirile kada je Ejupi u novu sezonu ušao jednako motiviran kao što je to bio u većem dijelu prošle sezone. Svojim je golovima srušio Luzern i kod kuće i u gostima, a pridodao je još dva gola, po jedan andorskoj Santa Colomi u Gradskom vrtu i bečkoj Austriji. Spašavao je bod u prvom kolu onim s(p)retnim izjednačujućim golom protiv Rudeša (1:1), a njegov zadnji gol u svim natjecanjima došao je potkraj kolovoza, u pobjedi 3:0 nad Interom. Čak se nije ubilježio među strijelce u kup-golijadi protiv niželigaša Nehaja, gdje je zaigrao pola sata. Od kolovoza, njegov se niz golova pretvorio u niz promašenih prigoda, blijedih izdanja i posljedično tome frustracija, koje su očito kulminirale ovog vikenda u susretu protiv Istre.

U nedjelju je pobjedu Bijelo-plavima protiv vrlo loše Istre donio Haris Hajradinović, 23-godišnji veznjak koji je ove sezone stigao iz norveškog Haugesunda i opravdao povjerenje. U četiri susreta postigao je tri pogotka; prvo onaj Hajduku u slavlju 2:1 pred nepunih mjesec dana, a onda i ova dva, za novu pobjedu i održavanje koraka s vrhom ljestvice. Bila je to – autogolu unatoč - suverena partija bosanskohercegovačkog igrača, no zadovoljstvo nije dijelo Ejupi. Nakon što je potkraj utakmice Hajradinović loše izveo jedan slobodan udarac Ejupi mu je „komplimentirao“ ironičnim pljeskom, pokušavajući tako valjda ventilirati vlastite nagomilane frustracije na potpuno krivi način. Uostalom, Hajradinović mu je ranije namjestio sjajnu prigodu koju Makedonac nije iskoristio, što je samo njegova krivica. Kao što je bila i kada je greškom namjestio opasnu kontru Puljana, kao što je uostalom to na stvari već neko vrijeme.

„Obavit ću vrlo ozbiljan razgovor s igračima, jer neke stvari koje su se dogodile u toj utakmici jednostavno su nedopustive. Neću javno elaborirati i prozivati, ali ću tome odlučno stati na kraju unutar naša četiri zida“, izjavio je poslije te utakmice Zekić, kojeg ponovno steže omča blijedih igara u domaćem prvenstvu. Osijek čak i stvara prigode, ali realizacija pati. Remi kod Rudeša i Slavena te poraz od Cibalije bacili su u vodu i onu pobjedu nad Hajdukom, kojom su se bodovno izjednačili sa Splićanima. Mehanizmi igre nedostaju, makar je Osijek – kako smo već pisali – i u posljednjih mjesec i pol dana nastavila pokazivati da je momčad s karakterom, spremna krenuti po bodove i u zadnji trenutak.

No Ejupijeva stagnacija nije samo posljedica neangažiranosti i neuigranosti osječkih linija. Ona je njen dio i golemi indikator, ali ona seže u nešto što je očito dio karaktera ovog inače sjajnog napadača.

„Na temelju igara u Europi nekim sam igračima dao veliki kredit, stalno su u momčadi, a ništa nisam dobio natrag. Loše se osjećam zbog toga i zato ću mijenjati neke stvari kod sebe. Imat ćemo itekako što raditi tijekom stanke. Očito je kako su neki igrači posve izvan forme pa moram tražiti načina da ih vratim“, očito je Zekić aludirao na svog lanjskog najboljeg strijelca.

Ejupi ne ide ništa mlađi, sa upravo navršenih 29 godina ni golgeterski učinak ne garantira lukrativni inozemni ugovor u pristojnoj sredini, stoga ukoliko iza ove frustracije stoji i želja za promjenom sredine, morao bi biti pametniji u odlukama. Prometnuo se kao udarni kotač preporođenog i ambicioznog Osijeka, a sa dvije godine ugovora pred njim, ima prigodu postati i klupska legenda u pohodu na neke nove skalpove. No, za „skidati skalpove“ sa tuđih glava prvo mora srediti svoju.

(Foto: Pixsell)