Nikada na Poljudu nije bilo važnije utakmice
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 14.11.21. | 08:21
Ne treba ići “va banque” od prve minute već se naoružati strpljenjem i polako plesti mrežu. I čekati trenutak genijalnosti Luke Modrića, neku ubačenu loptu Ivana Perišića i golgeterski instinkt Andreja Kramarića. Da nacija može odahnuti.
Utakmica godina. Kada Luka Modrić tako nazove današnji meč na Poljudu, onda ne treba apsolutno ništa dodati u ovoj najavi. Niti jedno slovo. Tek 90 minuta i nešto sitno dijeli Hrvatsku od šestog nastupa na Svjetskim prvenstvima. 90 minuta nade, strepnje ali i atmosfere koje neki dožive možda jednom u životu. Danas u 15 sati cijela Hrvatska biti će na Poljudu. Jer, ulog je velik. Najveći mogući.
“Ako i izgubimo od Hrvatske, imat ćemo drugu priliku u doigravanju”, rekao je Valerij Karpin u uvodu dvoboja. Pila naopako? Svakako. Budite sigurni kako su i Rusi motivirani do neba. Velika su nacija. Ne toliko nogometna, ali jasno je da vjeruju da mogu preko Hrvatske do Katra. I ne treba zaboraviti da ih pecka malo onaj Soči i povijesna prilika koju su imali a kojoj su upravo Hrvati stali na kraj. No, danas će ipak sve ovisiti o Hrvatskoj.
Ako ćemo mi biti pravi, sukladni renomeu koji nas prati, kvaliteti koju imamo u svlačionici, nacionalnom naboju koji uvijek dolazi do izražaja u ovakvim utakmicama i dostojni dekora koji će danas biti na Poljudu, onda je pola posla riješeno. Još malo izazvati boginju Fortunu i eto nas u Katru. Bez napetosti dodatnih kvalifikacija koje su možda i najteže u povijesti.
Luka Modrić i ostatak društva to danas mora riješiti u tih 90 minuta i gurnuti naciju u trans. Jer, zaista nam malo treba. Takvi smo. A nogometna reprezentacija uvijek je bila taj okidač za bilo nacije. I prvi puta će Vatreni imati priliku čekirati vizu za veliko natjecanje na Poljudu. Na tome stadionu nikada nije igrana bitnija utakmicu. U svakom smislu. Od onog financijskog pa nadalje…
Kako će izgledati Hrvatska u 15 sati kada lopta krene s centra ne zna nitko osim Dalića i njegovih suradnika. Večer uoči utakmice niti igrači nisu bili sigurni tko će od njih istrčati na Poljud. Sastav se krije kao zmija noge i to je sasvim logično. Zašto bi protivniku pomagali kada za to nema potrebe? Igrati se izbornika probali smo prije utakmice s Maltom pa čak i najsigurnije opcije nisu bile takve.
Znamo da će Grbić biti na vratima, Gvardiol u obrani, Modrić i Brozović u veznom redu te Perišić na lijevom krilu. Sve ostalo je podložno promjenama u skladu sa zamislima Zlatka Dalića i njegovih suradnika. Neki su tipovali na Lovru Majera kao siguran “pick” nakon sjajne predstave s Maltom međutim probila se informacija kako je Vlašić unutra. Može li se Kramarića ostaviti po strani nakon utakmice od prije tri dana? Ili, hoće li Lovren protiv svojih Rusa na desnu stopersku poziciju? Sve su to zapravo manje bitna pitanja.
Važno je da svi oni koji dobiju prednost istrče s istim ciljem, nadanjima, entuzijastom i samopouzdanjem da se Rusi mogu dobiti. Da Rusi moraju biti u podređenom položaju. Da se igra mora graditi strpljivo ali autoritativno. I da činjenica da gostima odgovora i remi nije tako nužno loša. Jer, tko igra na bod najčešće ostane bez njega…
I zato se Karpin sigurno neće povući i pokušati 90. minuta sačuvati svoju mrežu netaknutom. Sigurni smo da zna kako će biti u podređenom položaju, da njegova vezna linija ne može parirati onoj Hrvatskoj i tu će napraviti sve da destabilizira protok lopte prema naprijed. Vjerojatno dvostrukim blokom i ostaviti nekoga prema naprijed koji bi mogao napraviti nered…
I zato treba biti posebno oprezan. Ne treba ići “va banque” od prve minute već se naoružati strpljenjem i polako plesti mrežu. I čekati trenutak genijalnosti Luke Modrića, neku ubačenu loptu Ivana Perišića i golgeterski instinkt Andreja Kramarića. Da nacija može odahnuti. Jer, u ovoj našoj malo zemlji, svaki problem je manje bitan ako su Vatreni pravi.