Nije sporno tko su za Ćorluku zvijezde, nego vidi li napadača s 20 i više golova

Kako to obično i biva, jedna izjava koja se tiče relacije Dinama i Hajduka izazove buru u javnosti narednih dana. Ovog puta glavni akter bio je bivši reprezentativac i član Dalićevog stožera Vedran Ćorluka. U velikom intervjuu za Sportske novosti dotaknuo se brojnih tema vezanih uz reprezentaciju, a bilo je govora i o HNL-u. Za jedne rubna i problematična, za druge bez ičeg spornog izjava bila je ona u kojoj se dotaknuo najvećih zvijezda.

Pa je tako konstatirao: „Bit ću iskren, ja sam dinamovac i ne mislim da je Livaja najveća zvijezda. Bez obzira što je odličan igrač, reprezentativac i što je Hajduku donio dimenziju i kvalitetu. Možda u Dalmaciji je, ali u Zagrebu sigurno nije. Za mene kao dinamovca zvijezde su Oršić i Livaković. Moja podrška uvijek ide njima.“

U suštini iz te navijačke perspektive u njegovoj izjavi i nema puno toga spornog. Ćorluka je konstatirao kao dinamovac da su za njega veće zvijezde igrači kluba koji mu je bliži srcu. Čak i neosporavan kvalitete Marka Livaje koji je tijekom prošle sezone u više navrata završio na ramenima navijača, a zaključio je s 32 gola u dresu Hajduka.

Komentar: Licemjerno je prozivati Ćorluku jer je rekao istinu

Sporno je međutim što takvu izjavu Ćorluka nije dao samo kao dinamovac, već kao član stožera reprezentacije. U kontekstu reprezentacije pri nekom zdravom razumu ne bi uopće trebalo biti rasprave tko je dinamovac, a tko hajdukovac, ili navijač i igrač bilo kojeg drugog hrvatskog kluba, niti bi to trebalo biti mjerilo kvalitete kojom se zaslužuje mjesto u nacionalnoj vrsti. Jedini parametar bi trebale biti one igračke kvalitete kojima nogometaši u nacionalnoj vrsti doprinose uspjehu iste.

U nekoj, očito utopističkoj, ideji reprezentacija ne bi smjela biti mjesto na kojem se broji koliko je ovih, a koliko onih. Kao i izjave članova stožera od Dalića da je hajdukovac, do sad Ćorlukine da je dinamovac ostavljati prostor javnosti za kreiranje radikalno oprečnih stavova. Jer danas se takve stvari upravo događaju pa si svatko daje za pravo progurati svoj spin koji vuče na njegovu stranu mišljenja, iako imaju moć staviti cijelu situaciju na nulu. Jer to je na koncu i jedino ispravno kod ovakvih rasprava.

Drugačije ostavlja se prostor brojanja tko je sve pozivan među Vatrene po tzv. 'republičkom ključu', a upitno je li mu tu bilo mjesto, kao i s druge strane sipanje spinova o moćnijoj mašineriji i podršci koja ima veliki utjecaj na druge. U svemu tome oni kojima je jedini interes nogomet pomalo ispaštaju i gutaju tekstove koji kreiraju kasnije i njihovo mišljenje, a to često bude radikalno.

Na Parkenu prilika igračima da se nametnu za SP (GRAFIKA)

Navijače Hajduka je dugo boljelo udaljavanje reprezentacije od Splita koje je trajalo sustavno, a onda još više spinovi kako su i sami krivi za to. Govoriti nekim starijim generacijama pa i ovim mlađima da ne vole Hrvatsku jednostavno je bezobrazno, a isto tako neshvatljivo onima čiji interes preko reprezentacije nije bio nacionalni nego osobni. Vole oni Hrvatsku, samo ne vole način na koji se odnosilo prema njoj, ali i prema njima. Zato i danas kad se u medijskom prostoru pojavi neka pomalo bezazlena izjava osjetit će ugrozu. Znate svi za onu staru poslovicu 'tko se jednom opeče i na hladno puše', e pa tako je i u ovom slučaju.

Tko god pokušava osporiti igračku kvalitetu Marka Livaje ili Mislava Oršića jednostavno nogomet nije sport za njega. Kako smo napomenuli, Livaja je ove sezone zabio 32 gola u dresu Hajduka, približio bijele dugo sanjanom naslovu prvaka i na koncu osvojio Kup trofej koji se čekao devet godina. Nije uopće sporno da je Hajduk dugo lutao u rezultatskom dijelu, sporno je što se rast koji se trenutno događa sa svih suprotnih strana pokušava minimalizirati i osporiti. Koliko god pokušavali u tome činjenica je da je baš ovaj Hajduk probudio uspavane mase navijača rivala, a isto tako pokazao koliko im malo nedostaje za više. Netko će kazati instant uspjeh, a mi ćemo reći pomalo. Pokretač toga bio je Livaja svojim golovima i često završavao u masi navijača s kojom je spremno pozirao za fotografije, potpisao svaki autogram i na koncu nošen na ramenima.

Svi putevi vode u Rim: Vratar Vatrenih uskoro na golu Lazija?

Sila se budi

Isto je doživio Oršić kad je praktički sam izbacio Tottenham s tri gola, ali i kad je Dinamo u pretposljednjem kolu na Šubićevcu potvrdio naslov prvaka u sezoni kad je zabijao Sevilli i završio je s 14 golova u prvenstvu i sveukupno 20 u svim natjecanjima. Obojica su zvijezde za svoje navijače, a tko je veća bespredmetna je i iscrpljujuća rasprava.

Činjenica je da obojica zaslužuju svoje mjesto u reprezentaciji isključivo zbog onog što pokazuju na terenu, a ne zbog toga iz kojeg kluba dolaze. Tako u Ćorlukinoj izjavi u suštini nema puno toga spornog, ali ostaje pomalo sporna jedna druga izjava iz tog intervjua u kojoj je govorio o napadačima, točnije dio nje. „Svi bismo voljeli da imamo golgetera od 20 komada u prvenstvu, ali ga nemamo.“

I ta izjava bi se mogla izvući iz konteksta, ali vjerujemo da je tek nespretna konstrukcija. Marko Livaja je za ovaj ciklus Lige nacija otpao zbog koronavirusa, a u prošloj sezoni je da još jednom utvrdimo zabio 32 gola. Od toga da podsjetimo baš dva Dinamu i jednom asistirao, kao i dva u dresu reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Tako da ako je 20 i više golova kriterij za izbor napadača u reprezentaciju onda ga ipak imamo.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno 18+