A. LesičkiKomentar: Licemjerno je prozivati Ćorluku jer je rekao istinu
Vrijeme Čitanja: 5min | pet. 10.06.22. | 11:17
Ne sjećamo se da su svi tako prozivali Vlašića koji je poželio Dinamu ispadanje iz Europe ili neke reprezentativce koji su pjevali "mrzim te Dinamo" po splitskim klubovima kao što se sada proziva Ćorluka koji je rekao istinu
Bilo je poslijepodne kada smo se vozili iz Koprivnice gdje smo na posljednji počinak ispratili Mladena Frančića. Otišao je naš dobri Franta. Veliki trener i još veći gospodin. Srce je odlučilo otkazati poslušnost dok se vraćao s neke lokalne utakmice koju je kibicirao. Jedne od mnogih na kojima je Franta svjedočio, upijao dojmove koje je nesebično dijelio svima oko sebe. Uvijek među novinarima jer tamo se najbolje osjećao.
Uz evociranje dogodovština s Frantom, tijekom povratka otvorila se polemika oko izjave Vedrana Ćorluke, zapravo više oko reakcije Zlatka Dalića…
“Čuvam zdravlje, ne pratim medije”, reagirao je Dalić na molbu da komentira stav svog pomoćnika.
Svi smo se nasmijali jer nas je to podsjetilo na epizodu s Vahidom Halilhodžićem dok je bio trener Dinama i dok su novinari još mogli raditi sačekuše ispred trenerske kabine. Jednom je tako Vaha izašao nakon treninga i u neformalnom razgovoru više puta ponovio rečenicu koju smo imali prilike jučer čuti od Dalića.
“Ne, ne čitam novine i ne gledam televiziju”, uvjeravao nas je tada Vaha. Međutim, zaboravio je da u tom trenutku ruci drži plastičnu vrećicu u kojoj se nalazio poveći snop - novina!
Nismo baš sigurni, a i ispravit će nas već kolega Bevanda ako nije tako, ali mislimo da je upravo on Vahi rekao:
“Pa kako ne čitate kada imate punu vrećicu novina?”
Vaha nas je pogledao, šeretski se nasmijao i otišao put automobila. S novinama u vrećici…
Dakle, nitko ne prati medije. Niti Dalić, a niti Čačić koji to često zna istaknuti. No, čudno, znaju svaki zarez koji se objavi u novinama i portalima…
Naravno da je to bio Dalićev dribling kako bi izbjegao odgovor na pitanje i to je sasvim legitimno. Ima on važnijeg posla od komentiranja izjava svojih pomoćnika.
Diglo se i staro i mlado, svi imaju svoje mišljenje o Čarlijevoj izjavi u kojoj ne vidimo ama baš ništa sporno. Evo, ponovit ćemo još jednom što je Ćorluka izjavio za Sportske novosti:
“Bit ću iskren, ja sam dinamovac i ne mislim da je Livaja najveća zvijezda. Bez obzira na to što je odličan igrač i reprezentativac, što je donio Hajduku novu dimenziju i kvalitetu. Možda je to u Dalmaciji, ali u Zagrebu sigurno nije. Za mene kao dinamovca zvijezde su Oršić, Livaković…”.
Možemo je secirati riječ po riječ, ali i dalje nećemo pronaći ništa sporno. Je l' Ćorluka Dinamovac? Jest. I bio je senator reprezentacije sa 103 nastupa. S razbijenom glavom je branio boje nacionalne vrste na Euru u Francuskoj i bio podrška suigračima i izborniku u Rusiji kada je ulazio na par minuta u igru. Nije mu bilo ispod časti.
Je l' Livaja najveća zvijezda u Hrvatskoj? Jedna od najvećih jest, ali baš da je sada Marko Livaja heroj nacije na Pešćenici, Trešnjevki, Remizi ili Kozjaku - baš i nije. Njima je taj Oršić malo jači mangup od Livaje. Okej, prihvaćamo da se u Dalmaciji puno energičnije i strastvenije tretiraju zvijezde Hajduka što je posve logično obzirom na južnjački temperament, odanost Hajduku i svemu onome što je Livaja donio na Poljud. Prihvaćamo i da Hajduk ima puno bolji medijski status od Dinama. Naposljetku, činjenica da generacije djece navijača Hajduka upisuju fakultete a ne znaju kakav je osjećaj kada ti je klub prvak države dovoljno sugerira zašto Livaja ima u Dalmaciji status ikone. Naime, nitko ih nije već dugo doveo tako blizu cilja kao Livaja.
Na sve se nadovezao i Ćiro Blažević ponudivši svoju formulaciju:
“Oršić će trebati još puno pure pojesti dok dođe na Livajin nivo. Livaja je svjetska klasa, a ovaj je za sada samo nacionalna”, rekao je Ćiro za jedan mediji.
Dosta čudno s obzirom na to da je Oršić, ovako što nam prvo pada na pamet, zabio tri komada u Atalanti u Ligi prvaka, pa tri komada Tottenhamu u EL, pa dva gola u dvije utakmice Sevilli. Bilo je to još nekoliko bitnih golova na europskoj razini. Je l' to dovoljno za svjetsku klasu? Očito nije prema Ćiri Blaževiću. No, zato se Livaja nazabijao po Europi da mu se ne zna broj golova… Činjenica je kako Dinamo ne bi osvojio naslov prvaka da nije ove zime odolio ponudi od deset milijuna eura koju je predsjednik Burnleya osobno donio u Zagreb. Kao što je činjenica da bi u tom slučaju vjerojatno Livaja odveo Hajduk do naslova prvaka. No nije.
I na kraju, nismo baš primijetili uzbunu u medijskom eteru kada je Nikola Vlašić poželio Dinamu ispadanje iz Europske lige. I svojim suigračima iz reprezentacije. Nisu se zvali razni treneri, sociolozi i radili teme oko te izjave. Ili kada se pobjeda Hajduka slavi tako da reprezentativci po splitskim klubovima pjevaju: “Mrzim te Dinamo”… Uz silan trud, ne sjećamo se baš kako je u Maksimirsku 128 otišla isprika tih istih.
Ali se sjećamo nedavno kako je Mislav Oršić pobjedu u Šibeniku slavio na ramenima navijača kod Macole uz pjesmu "Volim te Dinamo". Niti spomenuo nije mržnju ili netrpeljivost prema nekom drugom klubu. I zato je heroj svih navijača koji su inficirani plavom bojom. A ima ih. Još uvijek ih ima. To što su tihi, što nisu toliko temperamentni i što ih je navika osvajanja trofeja i igranja europskih utakmica malo uspavala u iskazivanju emocije i ljubavi, ne znači da ih nema.
Stav Vedrana Ćorluke da je za njega kao dinamovca veća zvijezda Oršić ili Livaković je sasvim legitiman. Jel' problem to što kaže u trenirci reprezentacije? Pa njegov šef Zlatko Dalić je deklarirani Hajdukovac pa mu to nitko ne zamjera. I zašto bi? Čovjek voli svoje, igrao je tamo i jasno da mu je želja jednog dana voditi Hajduk. Kao što je Ćorluki vjerojatno da bude trener Dinama. Vodstvo HNS-a uostalom navija za Hajduk, pa to nitko ne vidi kao problem. Zašto to postaje kada Ćorluka izjavi to što je već izjavio? Reakcija je licemjerna do boli. Ili možda nekim garniturama s polugama moći odgovora da se malo priča o takvim trivijalnostima. I da ih se gura u eter. Lakše je tada na mala vrata progurati neke druge stvari...
