Sila se budi

Piše: Krešimir Milić

Kad bi prije dvije godine pitali navijače i simpatizere dva najveća hrvatska kluba bi li potpisali ovakav scenarij HNL-a tijekom cijele sezone vjerojatno bi se velika većina složila. Prije dvije godine bilo je teško zamisliti kako bi se nešto ovakvo moglo odviti u HNL-u te kako bi Hajduk mogao ponovno se vratiti na staze kojima nije kročio dugo. Dovoljno se sjetiti prošle sezone kad se u drugom dijelu prvenstva do zadnjeg kola hvatala Europa, a tad je već počelo mirisati da tako nešto nećemo gledati u sezoni iza nas na Poljudu.

Prekretnica je krenula prošle godine na zimu, a nastavila se preko ljeta do iduće zime, a nadaju se navijači da će potrajati i da neće sve stati na tome. Hajduk je sezonu završio na drugom mjestu, tamo gdje ih nije bilo dugo, što za navijače željne trofeje i nije uspjeh nego utjeha da može bolje od onog što su gledali prijašnjih godina.

Značajan je to pomak nakon svega što se rezultatski događalo prijašnjih sezona u kojima je tek pokoji put bilo bljeskova u kojima se činilo da će biti bolje. Ovog puta živi vjera da to nije samo za jedno ljeto, već početak nečeg većeg.

Kontinuitet kvalitetnog rada u većini sportskih kolektiva trebao bi biti osnova za dobar rezultat, a taj dio dosad je bio jedan od najvećih problema u Hajduku. Česta mijenjanja uprava, trenera i igračkog kadra nisu bili garancija za nešto više od pokojeg pretkola u europskim natjecanjima i ljetne euforije. Toga je bila svjesna i nova uprava pod kojom je krenulo preoblikovanje iz nečega što je Hajduk rijetko bio u svojoj povijesti prema onome gdje tradicijski pripada. Unatoč svemu što se događalo unutar i okolo kluba navijači su bili tu i dalje su, samo ove godine službeno učlanjenih u Hajduk 73.283. Stoga za njih prava nagrada tek treba stići, poslije svih rezultatskih nedaća, ali i represija koje su pretrpjeli prateći klub na svakoj ledini na kojoj je zaigrao.

Jučerašnji derbi nije imao rezultatski imperativ ni za jedne, ni druge. Znalo se već sve uoči utakmice s obzirom da je Dinamo naslov osigurao kolo prije na Šubićevcu, a na Maksimiru je tek trebao proslaviti naslov pred svojim navijačima i simpatizerima. Hajdukov trener Valdas Dambrauskas najavio je da će odmarati neke od prvotimaca s obzirom da ih čeka finale Kupa s Rijekom. Iz rezultatske perspektive derbi je za Splićane bio nebitan, isto kao i za Zagrepčane. No jedni i drugi su htjeli sezonu završiti pobjedom. Dambrauskasove 'rezerve' dobro su odigrale u prvom dijelu protiv Čačićevih prvotimaca, a nakon primljenog gola litavski stručnjak odlučio je pokušati ipak ostati neporažen ove sezone protiv Dinama.

Odlučio je ubaciti one koje je odmarao, a Livaja mu je donio izjednačenje koje na kraju ipak nisu uspjeli zadržati ili preokrenuti. Želja za pobjedom na Maksimiru bila je jača od racionalnog nakon čega su presudile dvije kontre iz kojih je i došla pobjeda domaćih u sudačkoj nadoknadi.

Zanimljivo je jučer bilo vidjeti scene koje dugo nisu viđene u Zagrebu uoči derbija. U gotovo svakom kvartu osjetila se atmosfera derbija. Kolone ispred stadiona, nervozna lica zbog gužvi na ulazima, u suštini broj ljudi koji se ne viđa često na maksimirskim utakmicama u domaćim natjecanjima. Dugo je zagrebačka publika bila uspavana, navikla da će Dinamo biti prvak kako god, što je između ostalog i jedan od razloga da se s vremenom se udaljila od kluba. Uspavanosti su pomogli i loši rezultati najvećeg rivala jer ni Rijeka, ni Osijek koliko god se isticali nisu ni blizu rivalitetu koji imaju Dinamo i Hajduk.

Ni dupla kruna Rijeke prije pet godina, ni Osijek u mandatu Nenada Bjelice, nije probudio navijače Dinama kao konkurentni Hajduk. Tri derbija, tri bez pobjede i zabijenog gola, alarmirala su ozbiljno simpatizere i navijače modrih, a već nakon onog prvog jesenskog probudio se strah pa onda i rivalitet kojeg dugo nije bilo. Mijenjali su se treneri uoči i nakon poraza od Dambrauskasove momčadi, treći je izdržao iako ostaje pitanje kako bi bilo da se o prvaku odlučivalo u zadnjem kolu. Damira Krznara je uoči prvog derbija zamijenio Željko Kopić pod kojim Dinamo nije uspio ni pobjediti, ni gol zabiti pa je na klupu stigao Ante Čačić.

Hajduk je na svojim gostovanjima uvijek privlačio publiku na tribine i tako povećavao prosjeke posjećenosti gostujućih stadiona. No s efektom konkurentnosti i neizvjesnosti koja je trajala veći dio sezone broj gledatelja je rastao na tribinama. Tako je rješavao jedan od problema mnogih klubova koji se natječu u HNL-u, a s druge strane dobivao i snažnu podršku s tribina. Rijetke su stanice na kojima nisu igrali u domaćinskoj atmosferi, a to je možda i počelo pomalo smetati nekima, što nije samo slučaj s navijačima bijelih na gostovanjima. Mnogi zatvaraju oči pred uzrocima, a prstom pokazuju na posljedice i to u konačnici može dovesti do kobnog rezultata.

HNL je dugo bio nezanimljiv za gledatelje, a sve bolji travnjaci, kvalitete momčadi, kvalitetniji igrači, igre i u konačnici napete borbe za titulu ili kao prošle godine za ostanak i europska natjecanja počeli su privlačiti gledatelje. No, ono što ih je najviše privuklo, bez obzira htjeli to priznati ili ne, je ovaj Hajduk kakvog smo gledali ove sezone.

Ništa nije oživjelo HNL kao jak i konkurentan Hajduk. Dovoljno je ispratiti događanja posljednjih mjeseci i mobilizaciju navijača i simpatizera Dinama, prvo iz straha da će ostati bez naslova, a kasnije iz potrebe za naslađivanjem prema rivalima. Koliko god ovih plus sedam na kraju sezone izgleda puno, vidjeli smo da je Splićanima zapravo nedostajalo malo. Šanse koje su imali nisu iskoristili, a u iduću sezonu ulaze iskusniji za situaciju u kojoj nisu bili godinama. 'Postajemo ozbiljna sila', rekao je Valdas Dambrauskas nakon jučerašnje utakmice, a promjene pokreću sile. Vremenski put prošli su od pada do rasta kao u imaginarnoj borbi zla i dobra u kojem potonje bude zatomljeno, osporavano i omalovažavano, a onda se počinje buditi i već na prvom zijevanju je opasno za prvo.

Pred Hajdukom je još finale Kupa idućeg četvrtka, šansa da sezonu zaključi s trofejom kojeg nije bilo od 2013. u poljudskim vitrinama, a onda krenuti rješavati križaljku za sljedeću sezonu. Pitanja je nekoliko na koje trebaju odgovor, a ovog puta su bogatiji za novo iskustvo s kojim mogu doći do pozitivnog rezultata. „Sljedeće sezone možemo još i više napredovati“, baš kako je i najavio Valdas Dambrauskas, koji je nakon svega zaslužio priliku u kontinuitetu, jer ništa ne dolazi preko noći nego kad se radi u kontinuitetu.