Nema to veze sa srećom…

Pričati o najvećem sportašu svih vremena uvijek je nezahvalno. Neki će tvrditi da je to Muhammad Ali, neki će pak istaknuti najuspješnijeg olimpijca svih vremena Michaela Phelpsa, baš kao što ima onih koji će na prvo mjesto 'gurati' Michaela Jordana ili Lionela Messija koji su se u momčadskim sportovima toliko izdigli od ostalih da su po mnogima postali veći od same košarke, odnosno nogometa. Ili barem jednako veliki.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Na kraju balade, sve je stvar osobne preferencije. I tu treba stati. Jer ako netko cijeli život prati boks i borilačke sportove, potpuno je razumljivo zašto će sve odgovore osim Muhammada Alija smatrati pogrešnima. Pamtimo mnoge velikane, mnoge divove među običnim ljudima. Zar Usain Bolt ili Novak Đoković nemaju dovoljno snažne argumente da bi se 'ubacili' u ovaj razgovor? Imaju! I onaj koji ih smatra najvećima, ima pravo tako razmišljati. I vjerojatno nije pogriješio.

Da, zaista je nezahvalno pričati o najvećem sportašu svih vremena. Različiti sportovi, različita vremena, različiti uvjeti, konkurencija, pozadinske priče… Previše je tu faktora, previše varijabli, previše nepoznanica. Djeluje kao rješiva jednadžba, ali na kraju se ispostavi kako ona ima – više točnih rješenja.

S druge strane, jednadžba u kojoj je X najveći klub na svijetu je prilično lako rješiva. I tu postoji samo jedan točan odgovor.

Na stranu sad s tim tko što više voli i je li nogomet, košarka, rukomet ili nešto četvrto sport broj jedan u vašem dnevnom boravku, najveći klub na svijetu, najdominantniji, najfascinantniji i najblještaviji je – Real Madrid.

X je pronađen, odgovor je točan.

VIDEO Real je kralj Lige prvaka! Gubili do 88. minute, a onda ih Joselu odveo u finale!

VIDEO 38 godina mlad! Modrićev sprint od 100 metara spasio Real Madrid!

Modrić se nakon utakmice oglasio na društvenim mrežama: “Poznat mi je ovaj film”

Prilično je jasno da će se sada naći oni koji će se potruditi nekim elaboriranim tezama dokazati kako to nije točno i kako postoje klubovi, franšize i sportski kolektivi koji su još 'jači' nego što je to Real Madrid, ali svi oni koji su ove srijede gledali 'drugo poluvrijeme' polufinala Lige prvaka u Madridu na sve te 'dokaze' će samo odmahnuti rukom.

Isto onako kao i Marciniak na proteste igrača Bayerna.

Da ne bi bilo zabune, nemaju suci baš neke prevelike veze s ispadanjem Bayerna. Ljudi će vidjeti ono što žele vidjeti, ali da se nije čuo zvižduk poljskog arbitra, braniči Reala ne bi onako 'traljavo' išli u blok udarca De Ligta, baš kao što ni Lunin ne bi ostao ukopan na gol-liniji. U redu, tko gubi, ima pravo da se ljuti, ali u sudaru dva diva, dvije sile, dva nogometna Boga, slavio je onaj s krunom na glavi.

Krunom koja s nje nikada neće pasti.

Može se pričati o svemu. O pobjedi, o porazu, o načinu. Može se pričati o političkom zaleđu, o konstantnom 'guranju'. O nepravdi. Može se o svemu, ali ne može se pričati o veličini. Tu je bar sve jasno.

Real nije jedan od većih klubova svijeta, Real je najveći klub na svijetu. Te bijele boje ne simboliziraju čistoću, iskrenost, savršenost… One simboliziraju – pobjedu.

Sreća? Nema sreća nikakve veze s onime što smo ove srijede vidjeli od Real Madrida. Istina, koliko je lako voljeti takav klub, isto je tako lako i mrziti ga. Ili, ako je to presnažna riječ, barem uvijek drukati protiv njih.

Tako to ide u životu, nadamo se pobjedi autsajdera, volimo kada David svlada Golijata, volimo vidjeti kada jedan mali čovjek napravi veliku stvar. Ali, to je rijetkost, to se dogodi tek ponekad, tek kada onaj veliki, na trenutak, prepusti stvari slučaju. Ove srijede Real nije prepuštao nikome ništa, sami su krojili svoju sudbinu, a čak i onda kada su bili u zaostatku, mnogi su vjerovali da će se na kraju vratiti. Da će na kraju biti – Real.

Što se tiče Maestra, njemu se iznova divi cijeli svijet. Njegov slalom genijalnosti, rabona vječnosti, sprint u obranu odlučnosti… U najvećem klubu svijeta, on je taj s brojem 10 na leđima, on je taj koji u svlačionici sjedi s krunom na glavi. U hramu nogometa, Wembleyju, možda odigra i svoju posljednju utakmicu u dresu najvećeg kluba svijeta. Otpočetka je sve bilo protiv njega, ali on nikada nije odustao. I baš kao u slučaju Reala, sve ovo što je Luka napravio, svi ovi njegovi uspjesi koji su i nas činili ponosnima, sve to nema nikakve veze sa srećom. To ima veze s pobjedničkim DNK. Ili ga imaš ili ga nemaš. On se naučiti ne može.

I eto, uskoro će i to finale. Pola svijeta tog će 1. lipnja na sebi imati barem jedan odjevni predmet žute boje, opet će se većina ujediniti u simpatijama prema Davidu, ali isto tako se u zraku osjeća da će Real opet otići do kraja. Pa čak ako i BVB bude bolji, ako Terzić ‘pročita’ Don Carla, ako Reusov posljednji ples bude čudesan, opet nikoga neće iznenaditi ako 15. ‘uhati trofej’ završi u vitrinama Santiago Bernabeua.

Nema to veze sa srećom. To ima veze s Realom.