Navijači Intera, oprez: Donosimo idealnu postavu igrača koje su Nerrazzuri otpisali gotovo besplatno!

Inter Milan je posljednjih desetljeća, posebno za vrijeme Massima Morattija u svoje redove dovodio istinske nogometne superzvijezde poput Ronalda, Cristiana Vieria, Hernana Crespa, Garbieala Batistute, Edgarad Davidsa, Adriana, Juna Sebastiana Verona, Zlatana Ibrahimovića i mnoge druge, no tek je nakon afere „Calciopoli“ Inter dosegnuo vrhunac, osvojivši pet uzastopnih naslova prvaka, a sve je kulminiralo Mourinhovom „Tripletom“ 2010. godine.

No, koruptivne radnje u najvećem Interovom rivalu Juventusu nisu jedini razlog zašto su Nerrazzuri 17 godina čekali na domaći naslov. Kada pomnije promotrimo igrače koje je Inter gotovo besplatno odbacio, neke čak i u rivalske klubove, onda bi ga mogli, bez nekakvog prevelikog razmišljanja o drugim klubovima, svrstati među klubove s najgorom transfernom politikom uopće.

Stoga odlučili smo složiti postavu najvećih Interovih promašaja.

Najslabija karija, odnosno najmanji Interov promašaj u ovoj idealnoj 11-orici nalazi se na poziciji golmana. Nema što, Inter je uvijek imao vrhunske čuvare mreže. Sebastian Frey je u Inter došao 1998. iz Cannesa kao jedan od najperspektivnijih golmana svojega doba za vrtoglavih 14 milijuna eura, ali se nije mogao izboriti za poziciju startera kraj prvo Gianluce Pagliuce, a kasnije i Angela Peruzzija. Tek je umirovljenjem dvojice legendarnih golmana dobio priliku, ali ju nije iskoristio te je klub doveo Francesca Tolda. Frey je potom prodan u Parmu za 21 milijun eura, a značajnu karijeru ostvario je i u Fiorentini. Možemo reći kako je Inter s ovim igračem ipak dobro prošao. No, krenimo dalje…

Iako je nominalno bio defenzivni veznjak, a kasnije je igrao na poziciji stopera, zbog njegove polivalentnosti, ali i velike koncentracije kvalitete Interovih promašaja na stoperskim pozicijama, na mjesto desnog beka postavili smo Matthiasa Sammera. Nijemac je za Inter odigrao jednu sezonu 1992./93., u kojoj je zabilježio 11 utakmica i zabio četiri pogotka, uključujući i Juventusu u Derby d'Italiji. Nakon jedne sezone Sammer je za 4.25 milijuna eura prešao u Borussiju Dortmund za koju je upisao 115 nastupa, zabio 21 gol, a 1997. osvojio Ligu prvaka, dok je za reprezentaciju Njemačke nastupio 51 put i zabio 8 pogodaka.

Najveći Interov promašaj na poziciji lijevog beka je, dakako, Roberto Carlos. Inter je Carlosu bio prvi europski klub nakon dolaska iz Palmeirasa. Za Nerrazzure je u sezoni 1995./96. odigrao 30 utakmica i zabio pet pogodaka. No, tadašnji strateg Intera Roy Hodgson nije ga vidio u budućim planovima na lijevom beku i nakon godinu dana transferiran je u Real Madrid za svega 6 milijuna eura. Carlos je za Kraljeve upisao 370 nastupa, zabio je 47 golova, osvojio četiri prvenstva, tri Lige prvaka i postao jedan od najvećih lijevih bekova svih vremena.

Na stoperskim pozicijama je prilično velika gužva, a u prvih 11 ove za navijače Intera anti-idealne postave našli su se Fabio Cannavaro i Leonardo Bonucci. Cannavaro je u Inter došao iz Parme 2002. godine za 23 milijuna eura, u Milanu je ostao dvije sezone, upisao 50 nastupa da bi ga Inter 2004. prodao najljućem rivalu Juventusu za svega 10 milijuna eura. Sa Starom Damom je Cannavaro osvojio dva naslova prvaka Italije (koja su mu kasnije oduzeta), a 2006. je osvojio naslov prvaka svijeta s Italijom te je dobio zlatnu loptu za najboljeg igrača godine. Kasnije je prešao i u Real Madrid.

Leonardo Bonucci je Interovo dijete koji je bio posuđivan Trevisu i Pisi da bi 2009. prodan u Genou za 4 milijuna eura koja ga je nekoliko mjeseci kasnije prodala u Bari za 10. Godinu dana kasnije kupio ga je Juventus za 15,5 milijuna eura. Bonucci je postao neizostavni dio čuvenog Juventusovog i talijanskog obrambenog bedema, osvojio je šest naslova prvaka Italije, tri kupa i srebro na Euru 2012.

U sredini veznog reda nalazi se Interov dvojac koje se proslavio u – Milanu. Priča o Andrea Pirlu je poznata. Talentirani veznjak je s 19 godina stigao na San Siro za dva milijuna eura iz Brescie. Nakon posudbi u Reggini i Bresciji, prodan je u Milan za 18 milijuna eura jer je Interova struka procijenila kako mu nedostaje eksplozivnosti i brzine za poziciju „trequartiste“ na kojoj su ga držali. Prilo je u Milanu proveo 10 godina, osvojio dvije Lige prvaka, dva naslova Italije i Svjetsko prvenstvo 2006. Doduše, i Milan se 2011. zeznuo i prodao ga Juventusu, smatravši ga prestarim, a Pirlo je u Staroj Dami došao do razine jednog od najvećih nogometaša svih vremena.

Odmah do Pirla u veznom redu nalazi se Clarence Seedorf. Doveden iz Real Madrida 2000. za 24,5 milijuna eura, dvije i pol godine kasnije prodan je u Millan za dva milijuna eura manje! Seedorf je u Milanu proveo deset godina i u paru s Pirlom osvojio dvije Lige prvaka i još šest trofeja.

Desnu stranu ofenzivnog veznog reda zauzeo je Robbie Keane. Irac je 2000. kao 19-godišnjak za gotovo 20 milijuna eura prešao iz Coventryja u Inter. Nakon pola godine poslan je na posudbu u Leeds United koji ga je sljedeće ljeto kupio za 18 milijuna eura. Inter je i na ovom transferu izgubio, a Keane je postao jedan od najvećih irskih strijelaca svih vremena i igrač koji je igrao za ponajveće klubove Premiershipa.

Lijeva strana napada rezervirana je za Philippea Coutinha. Omaleni Brazilac u Inter je došao 2010. iz Vasco da Game za 3,8 milijuna eura. Nakon godinu i pol poslan je na posudbu u Espanyol, da bi 2013. bio prodan u Liverpool za 13 milijuna eura. Danas je jedan od najboljih igrača svijeta, a tržišna vrijednost mu se procjenjuje na 50 milijuna eura.

Na poziciji polušpice ili povučenog napadača nalazi se ne-leteći Nizozemac, Dennis Bergkamp. Manje poznat po svojem strahu od letenja, a više po fantastičnim partijama i sjajnim golovima u dresu Arsenala i nizozemske reprezentacije doveden je u Inter iz Ajaxa 1993. za 9.77 milijuna eura. Iako je te godine osvojio drugo mjesto u poretku za najboljeg nogometaša godine, na ljeto 1995. transferiran je u Arsenal za svega 11,25 milijuna eura. Bergkamp je za Topnike upisao 315 nastupa i zabio 87 golova, osvojio tri naslova prvaka Engleske i još osam domaćih kupova.

U samoj špici napada nalazi se Nwkanwo Kanu. U Inter je došao 1996. iz Ajaxa za 3,93 milijuna eura, u Seriji A odigrao je svega 12 utakmica i zabio jedan pogodak te je 1999. prodan u Arsenal za 6.25 milijuna eura. Iako mu je u mladosti detektirana ozbiljna srčana mana, Kanu je u karijeri ostvario sjajne brojke: Ligu prvaka, Kup Uefa, europski Superkup, Interkontinentalni kup,  šest nacionalnih prvenstava, četiri nacionalna kupa, zlatnu olimpijsku medalju, a dva puta je bio proglašavan i afričkim igračem godine.

Iako raspolaže s ogromnim kapitalom od kineske grupacije koja je prije godinu dana kupila Inter, Nerrazzuri su za sada doveli samo jedno pojačanje 22-godišnjeg slovačkog stopera iz Sampdorije za vrtoglavih 30 milijuna eura. Među navijačima Crno-plavih već jako dugo vlada nezadovoljstvo i nestrpljenje, nadamo se da im ovim tekstom nismo previše zagorčali dan…

(Foto: Action Images)