Mladi stopama seniora: Olićeva klapa suverena na pola puta do Eura, a tko je idući Dalićev adut?

Ne treba biti pretjerani lumen kako bi se zbrojilo dva i dva. Kramariću su 34 godine, Perišić je još stariji, a Kovačić će početkom svibnja, uoči Mundijala, ugasiti 32 svjećice na torti. Ostaje samo pitanje, pa s kim će onda Luka Modrić igrati? Šalu na stranu, Luka je fenomen koji je gotovo nezapamćen u cijeloj povijesti najbitnije sporedne stvari na svijetu i teško je nabrojati ijedno nogometno ime koje je igralo na tako visokoj razini i u petom desetljeću života. Ako bismo nekoga i htjeli spomenuti radi usporedbe, to je Dino Zoff, legendarni vratar talijanske reprezentacije koji je s punih 40 godina podigao trofej svjetskog prvaka 1982. godine u Španjolskoj, pa, eto, neka se povijest ponovi.

Naravno, primarni bazen prema kojem će se gledati je U21 reprezentacija, koja itekako ima što za ponuditi. U ovim su kvalifikacijama osvojili 10 bodova u četiri utakmice, uz gol-razliku 8-1, što je samo po sebi impresivno. No, ni statistika ne odaje cijeli dojam. Mlada je reprezentacija iznimno raspucana, vrvi ofenzivnim talentom i ovih osam u mreži suparnika je još i malo u odnosu na to koliko je moglo biti.

Hrvatska je protiv Mađarske odigrala fenomenalno prvo poluvrijeme. Šanse su sijevale sa svih strana i bila je prava šteta što u njihovoj mreži nije bio još koji pogodak. Onaj jedini došao je udarcem Leona Grgića, koji je relativno novo ime u HNS-ovom sustavu, a već ima četiri pogotka u isto toliko nastupa. Mladi napadač Sturma još je jedan od onih, poput Marca Pašalića i Franje Ivanovića, koje je srce povuklo prema Vatrenima i ovom je izvedbom pokazao kako su Savez i Stipe Pletikosa odradili sjajan posao. I osim pogotka, mladić se sjajno kretao, napadao prostor i pokazao kako bi mogao biti veliko pojačanje A reprezentaciji jednog dana.

On je upisao pogodak, a asistencija je išla Adrianu Jagušiću, koji je popisu, mimo Vuškovića koji već ima dva nastupa, trenutačno možda i najbliži. Za posljednju je akciju dobio pretpoziv, a sama činjenica kako je do toga dogurao kao igrač Slaven Belupa, a ne nekoga iz ešalona Dinamo-Hajduk-Rijeka, zaslužuje veliki aplauz, a i potvrda je njegovog velikog talenta.

To su možda dva imena koja jesu malo više isplivala, ali velika odlika Olićeve reprezentacije je kolektiv. Njihovo je zajedništvo vidljivo i na terenu. Mladi ljudi često znaju biti vruće glave i možda je s njima nekada teško raditi, ali to se ovdje ne vidi. Otkako je ova generacija 'stvorena', prvo onim osvojenim prijateljskim turnirom u Dohi u ožujku, a zatim i utakmicama pred domaćim navijačima početkom ljeta, nije postojala ni jedna trzavica na terenu ili išta što bi odalo dojam da momčad nije jedno. Po tom pitanju, izbornik i njegov pomoćnik Niko Kranjčar rade dobar posao.

Smjena generacija jedan je sasvim prirodan i normalan proces, koji se mora dogoditi kad-tad. Ova Dalićeva selekcija još od srebrne Rusije prolazi kroz rekonstrukciju. Otišao je Subašić, pojavio se Livaković. Kasnije, umirovio se Brozović, na njegovo je mjesto došao Petar Sučić. Nakon Svjetskog prvenstva iduće godine, ponovno će to pitanje doći na red. Mladi Vateni iz izdanja u izdanje pokazuju kako su seniorima možda i bliže no što se čini, no ono što je za cijelu priču najvažnije, Hrvatska za svoju budućnost ne mora strahovati. Ni kada je u pitanju A reprezentacija, a vidjeli smo u Rudešu u slavlju protiv Srbije naše U19 reprezentacije, kako su Vatreni moćni na svim razinama.