Naše gore list u Neuruppinu! Vanja iz Buzeta - mali miš u velikom svijetu

U Neuruppinu smo otkrili irski pub. Na obali jezera, ima veliku terasu i uređen je kao da smo u centru Dublina! Na vratima će vas dočekati konobar Johnny te objasniti kako je ovo epicentar noćnog života u gradu i da nismo pogriješili što smo banuli na njegova vrata.

“Od kuda si”, pita Johnny dok mota duhan. U tom trenutku nema nikog drugog pa si može priuštiti dozu “small talka”. Na spomen da smo iz Hrvatske, novinari koji ovdje prate reprezentaciju, Johnny nam kaže da je njegova prijateljica iz Hrvatske.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Živi ovdje par godina”, dodat će ne znajući da smo od prvog dana u potrazi za nekim našim jer navodno u Neuruppinu ima 14 Hrvata.

“Zovi je”, gotovo smo naredili, naručili Jameson i pitali što će popiti.

“Već dugo me nitko nije pitao što pijem, ako je ikada”, rekao je Johnny više za sebe i uzeo si Coca Colu. Svašta. Da smo znali, ne bi niti mi...

Malo kasnije u lokal je stigla Vanja iz Buzeta. I ona je reagirala slično kada je Johnny poslao poruku.

Dan kada je Bevanda isključio prijenos na Pirenejskom poluotoku

Kratke noći Brandenburga i vječiti izbor najboljih Vatrenih svih vremena

Vatrena Beatlemanija u Brandenburgu i Dalićev vapaj za mir

Popularni Trabi, taj ponos Istočne Njemačke ponovno je u modi

“Ne mogu vjerovati da je netko iz moje zemlje došao u Neuruppin”, priča nam Vanja dok ćaskamo. U društvu je zaručnika koji je ozbiljno potkovan hrvatskim jezikom. Dakako, najbolje mu idu riječi koje ne trpi javni prostor...

“Uči pomalo”, smije se Vanja koju isto zanima tko je preostalih 13 Hrvata u ovom gradu.

“Tu sam par godina, nisam srela niti jednog”.

Vanja je, dakle, iz Buzeta. Preziva se Krbavčić, ali umjetničko ime joj je Vanja Sky.

“Bavim se glazbom pa je nezgodno koristiti pravo prezime. Stalno su me nazivali Vanja Ćevapčić”, smije se. U Njemačku je otišla prije pandemije. Prvo je otišla u Hamburg, da bi je ljubav odvela u Neuruppin. U nekoliko godina je osnovala svoj bend i polako gradi karijeru. Imaju svirke po cijeloj Europi a u pauzama snima albume. Posljednji je nazvala “Reborn” i iznimno je popularan u ovom dijelu Njemačke.

“Kao mala sam htjela baviti se slastičarstvom. Upisala sam tu školu i završila je kao najbolja u generaciji. Radila sam u Zagrebu i po nekim hotelima u Istri, ali onda sam otkrila glazbu i to me odvelo u suprotan smjer od kolača i torti. Počela sam svirati gitaru i pjevati, a jedan od prvih mentora bio mi je Eduard Jimmy Matešić iz Plave trave zaborava”.

Njen glazbeni opus je u granicama bluesa i rocka. Nešto kao Norah Jones i Sheryl Crow. Sama je autor svojih pjesama, a Rock Magazin je njezin drugi album “Woman Named Trouble” izabrao na listu Top 100 albuma. Društvo na listi Vanji čine AC/DC, Deep Purple, Bob Dylan, Bruce Springsteen...

“Ja sam ti mali miš u velikom svijetu”, priča nam dok je ispitujemo o mentalitetu Neuruppina. Kaže da se teško navikla na hladnoću, sustavnost i činjenicu da tu nema prostora zabavi.

“Takvi su. Evo, u ovom pubu se najviše možete približiti nekom pojmu opuštenosti. I to zato što ste vi iz Hrvatske stigli pa je neka galama, šušur... Nešto se događa. Inače, hvataj prvi vlak za Berlin”, objašnjava Vanja s kojom dijelimo identičnu karakternu osobinu da nismo iz sorte ljudi koji su “by the book”. To je monotono i dosadno. Treba malo improvizirati u životu, ponekada hodati po nekom rubu da bi se osjećali življe.

“Nijemci su tu jako usmjereni. Red, rad i disciplina. Dva tjedna godišnjeg odmora ljeti, dva zimi a u međuvremenu sve je isto. U Neuruppinu ima škola za zdravstveno osoblje pa je nešto mladih u gradu. Da nema, ovdje bi ti bila spavaonica”, reći će naša sugovornica koja svako malo izbaci neki “kaj” u svoje rečenice.

“Jesi sigurna da si iz Istre”, pitamo je aludirajući upravo na taj kaj.

“Pa u Buzetu ti svi govore kaj”, otkriva nam kroz smijeh.

Na dočeku Vatrenih nije bila jer je imala gažu. Žurila se, kaže, ali je taman došla na Trg kada je autobus s igračima odlazio prema hotelu. Pitamo je je l' bi prepoznala kojeg iz ansambla Zlatka Dalića.

“Luku Modrića i Joška Gvardiola. Stalno ih vidim na televiziji. Znam i Ivicu Olića jer smo se jednom upoznali na avionu za Hamburg. Iznimno je bio simpatičan. Nisam vam od nogometa, za razliku od brata koji dolazi iz Hrvatske. Dobio je ulaznice na lutriji pa je sestra dala smještaj za njega i prijatelja. Ide u Berlin na Španjolsku pa se vraća kući”.

Vanja Sky u naponu je stvaralaštva. Stalno je na putu, mijenja gradove i mjesta. Nastupala je u Novigradu, ali nekako joj se čini da je sjever Njemačke ipak njena publika. Ne zna koliko će to tako, ali zna da bi se htjela vratiti u Hrvatsku.

“Vratit ću se sigurno, ali ne znam kada. Nedostaje mi obitelj, moj Buzet a najviše taj stil života koji imamo u Hrvatskoj. Mediteranski... Ne mogu ovim svojim Nijemcima niti opisati kako to izgleda. Misle da se šalim”, zaključila je Vanja Sky. Na utakmice, veli, neće ići ali navija da što duže Hrvatska ostane u Neuruppinu jer bi to značilo da su Vatreni ostali dugo na turniru.

“Ako prođemo skupinu, onda ćemo napraviti roštilj za sve vas koji ste ovdje. Da pokažemo kako se to radi”, obećala je mlada glazbenice iz Buzeta koja je slijedila svoje snove pa završila na sjeveru Njemačke.

Na odlasku zovemo Johnnyja da mu se zahvalimo i tražimo račun za novinarski stol u kutu puba.

"Misliš, svakom posebno", odgovorio je mirno i krenuo računati.

"Ne, sve skupa", pokušavamo mu objasniti i izazivamo nove upitnika iznad Johnnyjeve glave.

"Pusti, neće oni nikad shvatiti", nasmijala se Vanja.