Kratke noći Brandenburga i vječiti izbor najboljih Vatrenih svih vremena

Kratke su noći u Brandenburgu. Tek nekoliko sati je potpuni mrak koji pada nešto poslije 22 sata, da bi se već oko četiri ujutro sunce počelo probijati s istoka.

“Zavjese u hotelu nisu baš najbolje, morat ćemo to pojačati”, brinula se prethodnica reprezentacije u resortu u kojem su smješteni Vatreni a koja je par dana uoči dolaska Vatrenih odradila sve pripreme.

Insomnija je, dakle, sveprisutna u Neuruppinu kod hrvatske kolonije koja je privremeno okupirala gradske hotele i smještaje. Teško se privikavamo na njemačku verziju osobnog bioritma pa tijekom dana većina izgledamo neispavani kao da smo trčali maraton tijekom noći. Ima to, naravno, i svojih prednosti. Urednik Lipe već ujutro ima servirane tekstove što definitivno utječe na njegovo raspoloženje a posljedično i na raspoloženje svih ostalih...

Prouči cjelokupnu ponudu za Euro na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Atmosfera u Neuruppinu silno nas podsjeća na onu prije osam godina u francuskom Deauvilleu, gdje je bila smještena reprezentacija za Euro 2016. Samo je ovoga puta nešto više tog šušura oko Vatrenih. I novinarska kolonija je brojčano jača.

Vatrena Beatlemanija u Brandenburgu i Dalićev vapaj za mir

Ni Guardiola ni Dalić: Joško je iz Dinama otišao kao lijevi bek!

Pet tisuća navijača dočekalo Vatrene na prvom treningu

Puno nas je ovih dana stiglo u Neuruppin, a još se neki očekuju. Dovoljno da se već razmišlja o nekoj utakmici s domaćinima ili ćemo Kustiću i njegovoj ekipi baciti rukavicu izazova.

“Najbolje da vi igrate a mi ćemo pisati izvještaje s te utakmice. Pa da vidimo je l' pero jače od mača”, predložio je netko iz HNS-a.

“Jedino ako je mač kratak, a pero oštro”, odgovorili smo.

Općenito su relacije s ljudima iz HNS-a korektne. Neko nepisano pravilo je da ne smetamo i poštujemo proceduru pa smo u ponedjeljak, eto, odbili poziv na kavu u hotel. Nelagodno njima, nelagodno nama. Uostalom, u blizini resorta u kojem je smještena reprezentacije je Irish pub i zeru opuštenija atmosfera. Pa svako malo netko navrati...

I dok iz Zagreba javljaju o celzijevcima koji strelovito idu prema gore, u Neuruppinu se naveliko razmišlja o odlasku u obližnji outlet u potrazi za dugim rukavima. Neiskusno smo spakirali isključivo one kratke pa u večernjim satima eskiviramo terase.

U Njemačkoj je, manje-više, slična novinarska ekipa kao i u Katru prije nekih godinu i pol, malo više. Samo je bitna razlika da u Dohi i nije bilo nekog posebnog druženja jer jednostavno nismo bili solventni za tekuću problematiku. U Neuruppinu je druga priča. Navečer, kada se pošalju zadnji tekstovi - novinari se bez nekog posebnog dogovora okupljaju kod lokalnog Turčina u “Doner’s time” lokalu, preko puta hotela u kojem je desetak novinara iz Hrvatske.

Piva je jeftinija nego kod gazda Mije na Malešnici, a kebab dobar kao onaj s Jarunskog placa. Skoro. Pa između dva zalogaja kreće kolektivno lupetanje kao “Maksim po diviziji”.

U nedjelju smo, recimo, ničim izazvani radili listu najboljih reprezentativaca svih vremena. Netko je provalio svoj izbor pa svi ostali krenuli gruntati.

Bilo je tu svakakvih prijedloga. Vagale su se težine raznih golova od Engleske 1996. do Katra 2022., uzimale su se karakteristike lidera, značaj za reprezentaciju... Na koncu su svi bili složni kako je Luka Modrić neprikosnoveni lider. I oko toga smo jedino imali apsolutni plebiscit. Već oko Davora Šukera, kojeg je većina stavila na drugo mjesto, bilo je disonantnih tonova i lomljenja koplja. Na trećem mjestu je Ivan Perišić.

Rasprava je u pojedinim trenucima bila toliko žustra da je konobarica nekoliko puta dolazila i prstom na ustima pokazivala da zeru pretjerujemo. Doduše, kasnije smo shvatili kako je dama često obilazila naš stol upravo zbog kolege koji je očito ostavio toliko dobar dojam da je konobarica najavila dolazak svoje prijateljice da upozna Hrvate. A to je bio sasvim dovoljan razlog da sinoć uzmemo “time out” od Turčina i preselimo se kod Irca...