Najveće prevare HNL-a: Bili su kapetani Kaki i Forlanu, gulili zatvorske kazne…

Oni su, iako to možda grubo zvuči, prevarili svoje klubove. Vjerovalo im se, skupo su plaćeni, a rezultata nigdje. Da ne duljimo, ovo je popis najvećih prevara HNL-a

Na golu imamo jednog, jedinog i neponovljivog Pabla Migliorea. Ovaj Argentinac s talijanskim papirima u Dinamo je stigao u ljeto 2013. godine kao slobodan igrač. Kako se Dinamo tih godina mučio kome podariti mjesto prvog vratara, Migliore je trebao biti „the one“ koji će, osim u HNL-u, biti velika sigurnost Dinamu i njihovim pohodima na Europu.

U HNL-u je upisao dva nastupa, oba puta je Dinamo pobijedio (Osijek i Zadar) da bi se nakon toga vratio u rodnu Argentinu. „El Loco“ pred dolazak u Dinamo proveo i nekoliko mjeseci u zatvoru u Argentini, i to zbog navodnog sudjelovanja u ubojstvu koje je pomagao prikriti. Neki su pričali kako je u Zagreb stigao kako bi pobjegao sudskom progonu, a te priče je dodatno pojačala činjenica kako su tih mjesec dana u Zagrebu bili jedini koje je Migliore proveo izvan Južne Amerike u svojoj profesionalnoj karijeri.

Njegova najbolja utakmica u dresu Dinama bila je ona odigrana početkom srpnja 2013. godine kada su Modri u Superkupu svladali Hajduk. Argentinac je u raspucavanju obranio pokušaj Tomičića nakon čega je Antolić zabio za pobjedu i slavlje Modrih je moglo početi. Svega mjesec dana kasnije Migliore je napustio Maksimir i nakon toga mu se gubi svaki trag i glas…

Iako to nije napravljeno planski, a imali smo dovoljno materijala i u nekim drugim hrvatskim klubovima, obrambenu liniju formirali smo od igrača Dinama.

Pregled započinjemo „jedinim Brazilcem koji je loš tehničar“, a njegovo ime je Carlos. Ovaj branič je u mlađim uzrastima Sao Paula bio kapetan igračima kao što su Kaka, ali očekivanja maksimirskih tribina nikad nije ispunio. Da bi stvar bila gora po sve navijače Dinama, Carlos se u klubu zadržao sve do 2011. godine kada kao slobodan igrač odlazi u Al-Ettifaq. U svojoj karijeri igrao je još u Kini, Iranu i Tajlandu, a danas je, sa 34 godine na leđima, član Al-Shorta SC-a, kluba koji se natječe u prvoj ligi Iraka, a trener mu je Aleksandar Ilić, nekadašnji branič Radničkog iz Niša, Club Bruggea i Anderlechta.

Nakon Carlosa tu je i Jens Nowotny. Ovaj prekaljeni internaconalac u klub je stigao u ljeto 2006. godine kao slobodan igrač, ali nakon brojnih ozljeda već slijedeće sezone je odlučio „objesiti kopačke o klin“. Prije Dinama igrao je za Karlsruher i Bayer Leverkusen, a upisao je i impozantnih 48 nastupa za reprezentaciju Njemačke. Ipak, u Dinamo je stigao sa potrganim koljenima i u situaciji kada ga nitko nije htio, ali zato je naplatio sve što mu je prijatelj Zoki Mamić obećao. Nisu ga u domovini uzalud zvali "geldmeister" ili majstor za lovu jer se još nije rodio taj koji je Nowotnyju nešto ostao dužan. Dodajemo kako je upisao 10 nastupa u HNL-u, a oprostio se u utakmici protiv Slaven Belupa kada je Dinamo slavio rezultatom 1:0.

Treći u nizu aseva iz posljednje linije je Lee Addy,  povremeni reprezentativac Gane koji je prije Dinama branio boje Crvene zvezde. Zanimljivo, od svih država najduže se zadržao u Srbiji, a nogomet je igrao još u Gani, Libanonu, Kini i Zambiji, da bi danas, sa 29 godina, branio boje Free State Stars, Kužnoafričkog prvoligaša kojeg vodi srpski stručnjak Vladislav Herić.

U veznoj liniji imamo dvojac koji o kojima su svojevremeno neki hrvatski mediji pisali „brda i doline“ ali su se sve te njihove najave u konačnici pokazale netočnima.

O jedinom Moladvcu u HNL-u ste imali priliku čitati na Germanijaku, a kako se razvila karijera „novog Nike Kranjčara“ pročitajte u nastavku teksta:

Njegov kolega u srcu vezne linije je Ali Karimi, jedan od dvojice igrača koje je sa sobom iz Irana povukao Cico Kranjčar. Karimijeve brojke u HNL-u su sljedeće: jedan nastup za Dinamo (plus dva u kupu), devet za Lokomotivu i… to je to! Kada je Cico dobio otkaz bilo je jasno kako su i Karimijevi dani u Zagrebu odbrojani, a nakon što je dobio sporazumni raskid ugovora Karimi se vratio u Iran gdje sada brani boje Esteghlala. Hrvatska ga na neki način i dalje prati budući da mu je od ove sezone novi suigrač Hrvoje Milić, a zanimljivo je kako ih sa klupe vodi nekadašnji trener Intera iz Milana Andrea Stramaccioni.

Stigli smo do najzanimljivijeg dijela momčadi, a to je napadačka trećina gdje imamo na raspolaganju prave ikone.

Pablo Munhoz živio je život. Svima je bilo jasno kako svojom kvalitetom ni u kojem slučaju ne zaslužuje biti dio svlačionice Hajduka, ali se Urugvajac u Splitu (na koju foru, ni nama nije jasno) uspio zadržati čak pet godina. Nakon hrvatske lige, okušao se još i u švicarskom te kineskom nogometu prije nego li se 2013. vratio u rodni Urugvaj. U rubriku vjerovali ili ne treba staviti i podatak kako je Munhoz upisao i pet nastupa za reprezentaciju svoje zemlje, a u mlađim uzrastima Urugvaja bio je kapetan velikom Diegu Forlanu. Ah, ta nesretni Urugvaj, nekada su u napadu imali Pabla, a danas tamo igraju tamo neki Suarez, Cavani i Maxi Gomez. Tužna priča urugvajskog nogometa…

Kakva bi to postava bila da u njoj nemamo barem jednog igrača za kojeg se nekad pričalo da je novi Messi? Uroš Palibrk, krilni napadač koji je u Rijeku stigao na jednogodišnju posudbu iz talijanskog velikana Milana, svojevremeno je bio imenovan kao Kranjski Messi. Njegova avantura na Kantridi bila je u najmanju ruku smiješna, a iako je Rijeka tih godina bila puno slabija nego li je to danas, igrača kao što su Palibrk mogli smo pronaći u većini klubova 3. HNL. Danas igra drugu ciparsku ligu, a njegova momčad se nalazi na posljednjem mjestu sa tri boda iz šest utakmica. Zanimljivo…

Nastavljamo u riječkom štihu, a red je došao na popularnog Heberta Alfereza. Kada je Rijeka ostvarila suradnju sa meksičkim Atlasom 2011.godine mnogi su vjerovali kako je upravo Alferez igrač koji će promijeniti krvnu sliku riječkog prvoligaša. Na Kantridi je nastala prava mala euforija, na svakom koraku mogao se vidjeti popularni sombrero, a kada je Alferez stigao… šok i nevjerica.

Ovaj Meksikanac izgledao je kao netko tko je umjesto nogometne ganjao karijeru profesionalnog debeljuce, a iako se po pokretu vidjelo kako „ima nešto“, cijeli Kvarner pao je u potpunu depresiju kada su shvatili kako od njega, kao i dvojca Delgadillo-Gutiertez koji su zajedno s njim stigli u klub, neće biti ništa. U HNČ-u je u osam nastupa zabio jedan pogodak, proslavio ga je kao da je riječ o finalu Lige prvaka, i to je bilo sve. Bila je to komedija kakve se ne bi posramio ni Plaut. Ali dobro, na svu sreću za sve Riječane, sve to su sada „tempi passati“…

Stigli smo do još jedne istinske ikone, a riječ je o Mile Viskiju. Pardon, njegovo pravo ime je Artem Milevskiy, a iako je svojevremeno bio jedan od najvećih svjetskih talenta i štio je iza sebe imao iznimno uspješnu karijeru u dresu kijevskog Dinama, popularni Mile je u Split stigao primarno uživat, a njegov odlazak iz grada pod Marjanom najviše su osjetili vlasnici noćnih klubova. Nakon što je Mile otišao, ništa više nije isto, ljudi ukoliko žele popit piće moraju si ga sami platit… Teška vremena, bez sumnje.

Dodat ćemo još kako je dres splitskih Bilih oblačio u ukupno 27 navrata, a pritom je uspio zabiti i tri pogotka. Rasni strijelac, nema šta…

Pregled ovih HNL prevara ili ikona, kakogod vam je draže, završavamo sa Fredijem Bobićem. Iako na terenu nije bio od neke koristi treba istaknuti kako je njegov dolazak u Rijeku bio izvrsni marketinški potez plavo-bijelih. S nogometnih travnjaka pamtimo ga po neobičnom načinu trčanja (jako izražene „ikserice“), ali i po jednom pogotku koji će se pokazati presudnim u osvajanju Kupa. Naime, u prvoj utakmici finala Kupa Rijeka je na domaćem terenu svladala Varteks rezultatom 4:0, a upravo je Bobić zabio četvrti pogodak nakon što ga je lijepim centašutom pronašao današnji trener Šibenika Kruno Rendulić. Koliko je taj pogodak bio važan vidjeli smo u uzvratnoj utakmici u kojoj je Rijeka poražena rezultatom 5:1, ali je zbog gola u gostima osvojila drugi trofej u klupskoj povijesti od osamostaljenja.

Bio bi grijeh ne spomenuti i njegovu ulogu u svijetu marketinga (radi čega je u konačnici i doveden) pa tako svi pamte njegovu reklamu za mlijeko jedne riječke kompanije.

Po završetku igračke karijere Bobić je obnašao ulogu sportskog direktora Stuttgarta, dok je danas na istoj funkciji ali u Eintrachtu. Valja istaknuti kako je za njemačku reprezentaciju nastupio 37 puta, a u listu strijelaca upisao se u 10 navrata.

(foto: Pixsell)