Najveće ovacije Brozoviću, jedan Vatreni ostao na tribini. Hrvati i Škoti 'bratimili' se na ulicama i tribini

Kao što i priliči navijačkom protokolu, kad je službeni spiker čitao imena hrvatskih reprezentativaca, tribine su reagirale ovacijama. Najglasnije, naravno, pri spomenu Luke Modrića, ali možda još i malo glasnije kad je na teren izašao Marcelo Brozović. U odijelu, jer ipak je reprezentativni penzioner, dobio je od HNS-a uokvireni dres s brojem 99, toliko nastupa ima za reprezentaciju. Zapljeskali su mu i hrvatski igrači, koji su već bili na travnjaku, Broz je uvijek bio ljubimac svih, od suigrača do navijača.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Inače, u službenom zapisniku nije bilo mjesta za sve naše igrače, jedan je morao utakmicu gledati s tribina. Izbor je pao na Luku Ivanušeca, on je ovoga puta ostao višak, ne znači da će tako biti i u Poljskoj idući tjedan. A bilo je u maksimirskim ložama i dosta bivših Vatrenih, osim Brozovića vidjeli smo Igora Tudora i Joea Šimunića, sigurno nisu bili jedini. Atmosfera u Maksimiru kao i obično na reprezentaciji, red navijanja, red šutnje, ali, zapravo, stalna podrška Hrvatskoj. Naravno, puno je na tribinama kad igraju Vatreni onih, koji nisu najgrlatiji i najglasniji navijači, dolazak Dalićeve selekcije u svakom je gradu praznik, prilika da i oni, koji inače ne idu često na utakmice, dođu uživo vidjeti svoje ljubimce. Dakako, puno je i onih, koji ne propuštaju nijedan dvoboj Hrvatske reprezentacije nigdje na svijetu. Ovaj put smilovalo se i vrijeme, za razliku od nedavnog susreta Dinama i Monaca u Ligi prvaka, bilo je vedro i toplo, odmah je i ambijent bio drugačiji nego tada.

A na južnoj je tribini bilo i više od najavljenih 2000 škotskih navijača, neki su već danima bili u Zagrebu i dobro pojačali utržak ugostiteljima. Mogu popiti kao 'mala vojska', pjevali su, plesali, svirali gajde i izazivali simpatije na gdjegod su se pojavili. Čak su u policajci, koji su čuvali okolicu stadiona izvadili mobitele i fotografirali njih i njihove unikatne navijačke odore, drugog posla, zapravo, i nisu imali. Jer, Hrvati i Škoti družili su se i kafićima oko stadiona, bilo je onih, koji su se i 'bratimili', a primijetili smo nekoliko škotskih navijača i na glavnoj, zapadnoj tribini, gdje su također bili atrakcija i česta meta 'lovaca na uspomene'. Puno je među njima ljudi u ozbiljnim godinama, umirovljenika, baka, djedova...(T.N.)