Mourinho neutralizirao Totalni nogomet Boszovih beba i vratio izgubljene živce Unitedovim navijačima

Veliko finale Europske lige nažalost je zasjenjeno nemilim prekjučerašnjim događajima u Manchesteru, koje je – slično kao i uoči utakmice Borussije Dortmund i Monaca prije nešto više od mjesec dana, samo s kudikamo groznijim posljedicama – uzdrmalo sudionike, vjerojatno više ekipu Josea Mourinha.

No dok se vrlo neoprezno stavljalo pritisak na igrače Uniteda uoči susreta, stavljajući im na leđa teret „igranja za žrtve“, realnije je i pravednije reći da je United igrao s njima na umu; ali dok je ta tendenciozna komponenta u plitkim najavama nažalost nekakvo pravilo u izvještavanju, realnije je kazati da je Unitedu igrački imperativ bio izboriti plasman u Ligu prvaka preko osvajanja ovog finala protiv Ajaxa.

Nizozemci su postali večeras najmlađa momčad u povijesti europskih nogometnih finala, s prosjekom godina prve jedanaestorke od samo 22 godine i 282 dana, dok je sedamnaestogodišnji stoper Matthijs de Ligt postao najmlađi finalist u povijesti europskih finala. Bilo je zanimljivo vidjeti kako će se ta mlada ekipa, razvijenog atraktivnog stila igre suprotstaviti Unitedu, koji u svom rosteru ima igrača koji vrijedi više od čitavog rostera Ajaxa. Pogađate, riječ je o Paulu Pogbi, koji s vrijednošću od 105 milijuna eura nadmašuje vrijednost čitavog zapisnika Ajaxa, vrijednog 104.2 milijuna eura. Prema Transfermarktu, početna jedanaestorka momčadi Petera Bosza vrijedi 73.25 milijuna eura. Razlika u cijeni je očigledna, ali i na terenu: to je sudar škole Totalnog nogometa i Mourinhovog pragmatizma, iako smo večeras vidjeli kudikamo više ovog drugog.

Obje momčadi započele su u više ili manje očekivanih 4-3-3, gdje je ta simetrija svakako više odgovarala Unitedu. Vjerojatno nanjušivši mladost i nervozu Ajaxovih klinaca, Mourinho je inzistirao na nešto višem postavljanju od samog početka. Posebice se to odnosilo na zatvaranje koridora od strane fizički superiornih igrača u sredini, Pogbe i Fellainija, koji su s Herrerom u zaleđu i s radišnim Matom te Mkhitaryjanom na krilima od početka preuzeli sredinu terena. Posebno je bilo zanimljivo zapaziti kako se na desnoj strani Mata sinkronizira s Valencijom, pružajući mu horizontalnim kretnjama podršku u obrani, dok je Mkhitaryan s druge strane više bio usmjeren na sužavajuće, lateralne kretnje u fazi obrane, pokušavajući dodatno zagušiti prostor za dubinske paseve Ajaxovim igračima.

Ajaxovi igrači su djelovali od početka poprilično nervozno, za što ih se s obzirom na prigodu ne može kriviti, a situacija je za njih pogotovo postala teška u 18. minuti. Pogba je primio jednu loptu na rubu šesnaesterca, u blok je pohitao Sanchez, ali na njegovu nesreću uspio je samo promijeniti njen tok kretanja, što je bilo dovoljno da svlada vratara Onanu i donese Pogbi njegov treći gol u Europa ligi ove sezone.

Nakon toga je United povukao liniju pritiska više na sredinu terena, te je sa – na trenutke 4-5-1 formacijom – u potpunosti neutralizirao pokušaje Ajaxa. Problem je za Nizozemce nastao kada su se de Ligt i Sanchez potpuno pogubili u fazi izgradnje napada, gdje su nakon niza pogrešnih predaja više forsirali kratku pas igru po principu „prvom do sebe“, umjesto da su tražili (limitiranu) podršku zatvorenog Schonea ili pokušaj "killer" pasa između linija. Ostavljeni bez mogućnosti preskakanja igre zbog činjenice da im široko krila brane Darmian i Valencia, koji su postavljanjem, fizičkom konstitucijom i visinom kudikamo dominantniji od Younesa i Traorea, Ajax je morao na trenutke i improvizirati. Pokušavajući iskoristiti činjenicu da je Younes najbolji dribler ovosezonske Europske lige, kojeg u situacijama jedan na jedan kvalitetom prati Traore, Ajax se pred kraj poluvremena više oslanjao na njihove pokušaje stvaranja viška i razbijanja disciplinirane defanzivne strukture Mourinhove ekipe pokušajima solo-prodora sa širokih pozicija. Iz takve situacije stigle su i (polu)prijetnje Traorea, u 15. i u 37. minuti.

Drugi dio nije ni krenuo, a United je podebljao vodstvo i riješio pitanje pobjednika. Fellaini je u 47. minuti izborio korner, a i tu je United prosperirao zbog fizičke nadmoći. Smalling je nadvisio svog čuvara, spustio loptu za Mkhitaryana, koji uspijeva iz poluokreta poslati loptu u mrežu za velikih 2:0.

Nakon tog pogotka Traore se sve više spuštao dublje po loptu, svjestan da nema prostora više čekati da ga suigrači proigraju široko, već da sam mora više sudjelovati u izgradnji napada, gdje je u samom vrhu bio poprilično izoliran Dolberg kao najistureniji čovjek Ajaxove ekipe. Promjena pristupa se očitovala tek u forsiranju onoga što smo od njih ove sezone i navikli; više brzih izmjena pozicija i ubacivanja igrača iz pozadine u prostor, ponajprije Younesa i Ziyecha. Međutim, Manchester United je – treba li naglašavati – kudikamo ozbiljnija ekipa od Lyona, pa nisu dozvolili da im se širokim kretanjima slomi linija.

I nakon drugog gola odnos snaga na terenu ostao je gotovo pa isti. Bosz je reorganizirao igru tako što je uveo Nevesa, čime je Traore otišao umjesto Dolberga na rub Unitedove zadnje linije gotovo u ulogu lažne devetke, dok je izoliranog Schonea, čija je kontribucija od samog početka bila riskantna zbog njegove fokalne uloge metronoma, zamijenio van de Beekom. To je u kombinaciji s Unitedovim dubokim postavljanjem donijelo nešto više kombinatorike uslijed brojčane superiornosti na rubu opasne zone između braniča Uniteda, ali osim situacije iz 72. minuti u kojoj je Ziyech gađao zid iz slobodnog udarca, to nije dalo opipljive rezultate.

Mourinho je osvježio svoju napadačku tranziciju tako što je umjesto Mkhitaryana na teren poslao Lingarda, dok je impresioniranog Rashforda zamijenio Martial. Time je želio dakako potencirati brz izlazak u kontru, ali i kontrolu situacije na Ajaxovoj polovici pri gubitku lopte, gdje su Unitedovi igrači redovito ostajali visoko i pokušavali prisiliti nervoznu zadnju liniju Nizozemaca na grešku. Utilitarnost i angažiranost Fellainija i (tradicionalno) Mate bila je večeras impresivna. Prigoda Lingarda, koji je svjež dozvolio da ga sa debelim zaostatkom stigne Sanchez i odnese mu loptu zasigurno je iznervirala Moua, ali nije to na kraju utjecalo na rezultat.

Na kraju je sve nekako bilo tužno predvidljivo u neku ruku. Ajaxova mladost je ipak došla na megdan iskusnijem protivniku, čiji im stil igre i rutina pri njegovoj egzekuciji u delikatnoj atmosferi nikako ne paše. Mourinho je šahovski postavio ekipu, koja nije dozvolila ni najmanju pogrešku u svom sinkronicitetu u obje faze igre. Vješto je anticipirao Ajaxove mogućnosti, koje su u kombinaciji s ipak neiskustvom ovdje bile poprilično limitirane. Tako je United ipak „ubio romantiku“ i isplatio sve frustracije koje je nagomilao Unitedovim navijačima bacanjem svih karata na ovo finale, u koje je – sviđalo se to ljudima ili ne – još jednom izišao kao proračunati pobjednik.

(Foto: Action Images)