Rujevica je imala rijetku priliku: 'Prošlost', sadašnjost i budućnost na jednom mjestu! I tko zna kad opet...

Nakon toliko velikih utakmica, službenih, natjecateljskih, možda smo i sami sve ovo podcijenili. Jedna obična, prijateljska večer, kao priprema za ono što tek slijedi. Takva je bila i publika. Brojna, u bojama hrvatske, kolone ljudi koje se slijevaju prema stadionu. I pune tribine, ali ne previše glasne i euforične. Dobro, čuvaju i oni glasnice i srca za američku priču. Čak je i onaj 'kavez' s belgijskim navijačima bio dobro popunjen, a gosti su stekli i simpatije svih ostalih kad su pljeskali hrvatskoj himni. Poslužilo je i vrijeme, Sunce, čist pogled na Kvarnerski zaljev, a kad se sjetimo po kakvim je sve burama, kišama, hladnoćama... igrala Hrvatska na ovom stadionu.

"Tata, tata, gle tu je De Bruyne. Gle, Courtois! A tamo je Luka, Gvardiol. Tata, ispunio mi se san!", probudio nas je iz tog, nekog dojma obične prijateljske utakmice jedan klinac, koji je bio u dječačkom transu. Stvarno, gle. Pogledate onaj službeni zapisnik i onda gledate i utakmicu. Kakve veličine! 'Prošlost', sadašnjost i budućnost svjetskog nogometa na Rujevici, doista rijetka prilika. Igrala je svojedobno na Rujevici jaka Engleska, ali bilo je to u doba onih praznih tribina, nije bio takav doživljaj. Nije bilo dječaka, koji će pasti u euforiju, jer je sve one kojima se divio na tv-ekranu vidio nekoliko metara ispred sebe. Oni koji su, namjerno pod navodnicima, 'prošlost', Modrić, Courtois, De Bruyne, malo dalje i Lukaku, Perišić... Dečki, koji su, htjeli mi to ili ne, ipak blizu svojeg kraja. Onda oni koji su sadašnjost, poput Gvardiola ili Dokua, Baturine i oni koji dolaze, poput Vuškovića. Svi na jednom mjestu, za uživanje. Bez obzira što je bila prijateljska, imala je svoju draž. I upisala uspomene, drage uspomene, onima koji su gledali. Bez obzira na rezultat i ipak nešto manji naboj. Zamijetili smo i jednog dječaka na zapadnoj ogradi, u hrvatskom dresu s porukom za Dokua. Molio je dres i držao taj papir dok su se Belgijci zagrijavali tek nešto dalje od njega. Mnogi su ga zamijetili, ne znamo je li i Doku. No, svejedno, ostat će, dakle, uspomena!

I, teško da ćemo opet gledati takvu gardu velikana na Rujevici, ma, u Hrvatskoj generalno. Ne znamo što su izbornici dobili od ove utakmice, kakve su odgovore čekali i što su zaključili, uskoro, kad počne ono pravo, teško će se i sjećati ovog dvoboja, bit će nebitan. Ali pogled na nogometnu 'Kuću Slavnih' za tisuće na tribinama ostat će vječna slika! (T.N.)