Mogao je postati junak, ali je ostao antijunak
Vrijeme Čitanja: 2min | čet. 06.05.21. | 11:20
Hajduk je sinoć imao sve u svojim rukama, odigrali su solidnu utakmicu, a na samom kraju Diamantakos je imao priliku zabiti za sva tri boda, ali je pogodio gredu
Sinoć je na Poljudu odigran najveći hrvatski derbi u kojem su Hajduk i Dinamo podijelili bodove odigravši 1:1. Po svemu prikazanom na terenu rekli bismo najrealniji rezultat, no domaćini na kraju mogu više žaliti, ne toliko zbog prikazane igre već što bi im dva boda puno značila u borbi za ulazak u Europu.
Nije to bila utakmica s milijun prilika, ali je bila zanimljiva jer su igrala dva ravnopravna protivnika. Mnogi su mišljenja kako je Dinamo igrao u nižoj brzini jer smo ih navikli gledati u boljim izdanjima, no mišljenja smo kako to nije slučaj jer za Modre nema ljepše nagrade od slavlja na Poljudu. Hajduk je odigrao solidnu utakmicu te se još jednom pokazalo koliko je ovoj momčadi važan Marko Livaja.
Nije to bila neka briljantna partija Livaje, malo je njegovih driblinga i pokušaja prolazilo, ali se on u tim situacijama nalazio, a i ono što je najvažnije zabio je gol. Jednostavno sa svojim pristupom radi momčad oko sebe puno boljom.
Hajduk je prvo poluvrijeme odigrao više nego dobro, veću ocjenu bi dobio da Fossati nije napravio glupost u 16. minuti, koju je kvalitetna momčad poput Dinama odmah iskoristila za vodstvo. Početak nastavka također nije bio loš, no zadnjih 20-ak minuta bio je vidljiv veliki energetski pad, a glavni krivac za to je trener Tramezzani, koji je ostao dosljedan svojoj taktici nekorištenja igrača s klupe. Jedinu zamjenu Talijan je napravio na poluvremenu kad je ostavio Ljubičića u svlačionici, a uveo Diamantakosa, koji je u samom finišu mogao biti slučajan junak, ali...
Što ovaj bod znači za Hajduk? Realno i ne puno, jer im mjesto koje bi trebalo voditi u Europu bježi četiri boda, a samo su četiri kola do kraja. Da je Grk umjesto grede u finišu zabio priča bi za Splićane bila drugačija, jer bi u slučaju poraza Rijeke od Dinama u sljedećem kolu, a njihovog slavlja u Varaždinu stigli do toliko željenog četvrtog mjesta koje bi branili u zadnja tri kola protiv Gorice, Šibenika i Lokomotive, ali Diamantakosova lopta nije ušla, a nešto slično bi se moglo dogoditi s Europom, zamalo…
Najbolja stvar za Splićane ovog proljeća dogodila se ozljedama Umuta Nayira i Diamantakosa pa su priliku dobili Biuk i Ljubičić te pokazali kako se na njih itekako može računati. Malo ipak žalosti što su na taj način dobili priliku. Nekako Hajduk djeluje kao klub u kojem domaći igrači moraju biti duplo bolji od stranih kako bi igrali, dok je praksa u cijelom svijetu potpuno suprotna. To se definitivno mora promijeniti, a kad se to dogodi Hajduk neće samo sanjati Europu.
