Matija Đulvat složio je sjajnu momčad, a Dinamo ima i faktor X

Futsal Dinamo je s 3-1 u finalnoj seriji (1-2, 4-2, 6-2, 3-1) svladao Olmissum i u ponedjeljak 29. svibnja prvi put postao prvakom države.

Kroz cijelu sezonu 16 Dinamovih igrača zaigralo je za Plave. U nastavku donosimo njihov kratki presjek.

Za Capija, Oskara i Čulju, za Dinamo, za Zagreb!

Futsal Dinamo je prvak Hrvatske!

Kristian Čekol

Prvi put nakon sezone 2016./17. Futsal Dinamo nema klasično biranje igrača sezone - da nakon svake utakmice navijači biraju između dva ponuđena kandidata. Da ima, Čeki bi bio najviše puta izabran. U cijelom playoffu, posebno u drugoj utakmici četvrtfinala s Vrgorcem i dvije utakmice finala (druga u Omišu i prva u Zagrebu), Čekol je bio najbolji Dinamov igrač. Prva zagrebačka partija bila je jedna od najboljih individualnih u povijesti kluba. 'Klinac s Rudeša' više odavno nije klinac nego jedan od najboljih hrvatskih igrača. Rekorder po broju nastupa za klub (179) i golova (102) u ovoj sezoni zabio je 17 u prvenstvu. Od toga osam 'i pol' u doigravanju (čitaj: druga u Omišu).

Luka Perić

Najbolji strijelac kluba s 21 pogotkom od čega 18 u prvenstvu. Perić je, uz Olmissumovog Antonija Sekulića, jedan od najboljih pivota Europe. Sjajan je u zabijanju efektnih pogodaka, odličan za igranje i izgradnju napada. Jako je prgav na terenu, što iznimno iritira suparnike, a najbolja je stvar za navijače kluba za kojeg igra. Za nepromišljenost u prvoj utakmici finala u Omišu, iskupio se sjajnom volejčinom za 2:0 vodstvo u finalu. Uz klasu, ne treba se zaboraviti i njegov karakter dobrog duha u svlačionici.

Kristijan Postružin

Igrač prepun bogatog domaćeg i internacionalnog iskustva, reprezentativac Hrvatske, kroz cijelu sezonu igrao je na svojoj razini. Na početku je bilo malo teško jer neko vrijeme nije igrao, no kada je ušao u formu nije iz nje izlazio. Postružin je moderan i motoričan bek kojem zabijanje nije primarni zadatak. Unatoč tome zabio je osam pogodaka u sezoni. Pamti se njegova odlična partija u 3:0 pobjedi u Vrgorcu koja je bila svojevrsna 'prekretnica sezone', cijelo proljeće je izvanredan, a u finalima je zabijao prve golove na utakmici u Omišu i Zagrebu

Tihomir Novak

"Da nije došao Tiho Novak ne bismo osvojili naslov“, uzrečica je koje se 'drži' dosta Dinamovih navijača. Zaista, Tihi Novaku polugodišnje igranje 'velikog' nogometa nije štetilo. Dapače, djeluje nikad motiviraniji i spremniji. On je bio 'ono nešto' što je falilo ovoj dosta mladoj momčadi, da dobije prvo na kvaliteti, a onda i na iskustvu i smirenosti. Novaka nije bilo do drugog polufinala protiv Novog Vremena. U finalu je zabio dva puta za 3:0, a u cijeloj polusezoni pet uz brojne asistencije. Zbog njegove lucidnosti i stava na terenu, ne zovu ga bezveze 'Luka Modrić hrvatskog futsala'.

Ante Piplica

Bez premca jedan od junaka finala. Izvrstan je bio u drugoj utakmici u Omišu, posebno u prvoj zagrebačkoj kada je kod 1:0 vodstva Dinama očuvao Plave na životu. Ne smije se zaboraviti da je Piplica protiv Makarana u polufinalu bio još bolji. Obranio je deseterac tri sekunde prije kraja utakmice u Makarskoj, Dinamo je poveo s 1:0 u seriji, a ostalo je povijest. Dinamo je u cijeloj ligi imao najbolju obranu lige, a Piplica je bio jedan od ključnih faktora.

Zvonimir Šućur i Neven Zonjić odradili su lavovski posao kroz cijelo prvenstvo. Zajedno su zabili čak 26 pogodaka! Šućur 17, a Zonjić devet. Obojica daju drugačiju dimenziju igre, Šućur je pravi golgeter, zabija kao na traci, a zadnju utakmicu finala igrao je pod temperaturom. Jednostavno nije bilo opcije da propusti takav događaj! Zonjić je vrhunski u čuvanju lopte, a znao je zabiti neke spektakularne golove. Vrlo svestran napadač koji svojim stilom igre daje drukčiju dimenziju od Perića i Zonjića. Iznimno se dignuo od početka sezone. Luka Bjelić je izdanak Dinamove škole futsala, 13 puta je ove sezone bio u zapisniku, ima i nekoliko nastupa.

Filip Novak igra svoju treću seniorsku sezonu, i svake godine sve više napreduje. Nole je igrač, može se reći, s 'mudima', ne boji se ući u dribling, odlučiti se na varku s loptom, brz je i ima jako dobar udarac. Ukupno je zabio rekordnih devet golova, zabio je dva pobjednička Makaranima u polufinalu i dva u 6:2 finalu protiv Olmissuma

Antonio Konsuo, 'Dubrovački terijer' kako ga je nazvao reporter MaxSporta Anđelko Kecman, igrač je s beskonačnom energijom i voljom. Igra odličnu obranu, sjajan je u duelu, a daje dinamiku u napadačkoj igri. Fali mu doduše malo bolja statistika, zabio je jedan u prvenstvu i jedan u kupu.

Toni Vučković oporavio se od ozljede koljena. Pričalo se da ga nećemo vidjeti cijelu sezonu. Na kraju je 12 puta bio u zapisniku! Mladi Kiko Dragaš Selaković nije igrao puno pod Matijom Đulvatom. Ipak, okusio je slast igranja u prepunoj Ciboni pri kraju prve utakmice finala.

Od Matea Mužara ove se sezone očekivalo da preuzme ulogu Davora Kanjuha na poziciji zadnjega, a to je, znaju svi koji prate klub, gotovo nemoguće u tako kratkom periodu. Mužar nema niti 23 godine, a već je upisao 119 nastupa za klub i zabio 22 gola, sedam u ovoj sezoni, u polufinalu i finalu jedan. Dolazak T. Novaka skinuo mu je svojevrsni teret s leđa.

Povratnik iz Švedske Danijel Dekanić je veliki radnik i odigrao je bez premca najbolju sezonu u Dinamovom dresu. Zabio je onaj prvi pogodak u preokretu protiv Novog Vremena. Odradio je solidne dionice u cijeloj polufinalnoj seriji. Zabio je tri gola, može pokriti i desnog beka.

Za kraj, kapetan! Ivan Pavlić je dinamovac od glave do pete, jedan od najboljih Dinamovih kvizaša uopće i pravi kapetan. Kada nije bilo njega i Tihe Novaka u Vrgorcu, Dinamo je izgubio 2:6. Njegovo iskustvo osvajanja trofeja i pozitivan karakter su nenadomjestivi. Upisao je i nekoliko nastupa u sezoni. Nakon utakmice predvodio je s Mužarom 'korteo' od Cibone do pravog Dinamovog Doma sportova s dva osvojena pehara koji s navijačima oko dvorane vjerojatno imaju oko 1000 fotografija. Mladi Filip Pranjić je upisao nekoliko 'zapisnika'. Velika je perspektiva!

U ovoj sezoni devet nastupa upisao je i Ivan Tvrtko Pajalić uz jedan postgnuti gol.

Trener (i stručni stožer)

Matiju Đulvata dosta se kritiziralo nakon kraja prve polusezone i sve negdje do proljeća, odnosno pobjede u Puli. Dinamo bez svoja tri bivša kapetana nije ostvarivao dobre rezultate. U prvih šest kola Dinamo nije upisao pobjedu, ali su Plavi sve vrijeme igrao dobro. Trebale su se samo posložiti kockice. Sve je zapravo krenulo dobro pobjedom u Vrgorcu na kraju polusezone, a onda je stiglo i ogromno pojačanje u vidu Tihe Novaka. Đulvat je sjajno ukomponirao ovu odličnu momčad, Dinamo igra s visokim presingom, brz i napadački futsal, a može biti i čvrsti s fokusom na obranu. Plavi su jako opasni iz prekida, što se vidjelo u završnici. Đulvat dosta rotira igrače iako mu prva petorka naravno igra najviše. Ovo mu je prva trenerska titula u karijeri, s klubom kojeg je i osnovao.

U cijeloj priči ne smije se zanemariti niti ostatak stručnog Dinamovog stožera. Mladi bivši Nikola Grgić kao pomoćni trener i voditelj Škole veliki je trenerski talent. Tina Krmpotić brinula se za fizikalnu terapiju, Mario Modrušan za golmane, a Domagoj Čondić za kondiciju. Uz njih, Đulvat je na raspolaganju imao i brojne druge djelatnike i volontere koji su mu pomogli donijeti Dinamu naslov.

Navijači

Postaje već otrcana fraza reći da je Dinamo jedina momčad koja igra sa šest igrača. I drugi klubovi imaju sjajnu domaćinsku podršku (Vrgorac, Square, Novo Vrijeme, Olmissum, Osijek, pa i svi ostali), ali jedini Dinamo ima Bad Blue Boyse koji onda ponesu i ostatak dvorane. I Omiški navijači su snimali s mobitelima, neki i 'zađuskali'. U takvoj atmosferi je gušt igrati svima, a posebno Dinamu jer ih navijači svih ovih godina vode do pobjeda.