Marco Pašalić za Germanijak: “Dolazak u Rijeku je najbolja odluka u mojoj karijeri, a pogodak Hajduku najdraži kojeg sam zabio”

Frajer. Kad bismo morali s jednom riječju opisati Marca Pašalića, ta riječ bila bi - frajer. Ima ono nešto, onu neku pozitivnu energiju, onu jednu fajtersku crtu. Španer je, bombarder, tip koji sve zna s loptom, a opet, iako nas je ove sezone toliko puta oduševio, dojma smo kako još nije ni blizu svojeg vrhunca.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Poslije Jadranskog derbija, svi su gledali u njegovom smjeru. Selfie, petica ili samo jedan usputni ‘bravo, majstore’, svi su Marcu htjeli čestitati na odlučujućem pogotku u jednom važnom susretu kao što je bio taj. Iako je atmosfera bila čudesna, Marco je imao jedan ekstra motiv pokazati se u najboljem svjetlu budući da ga je došla pogledati obitelj. I, bome, imali su što za vidjeti.

Budući da je Željko Sopić nakon utakmice svojim igračima dao dva slobodna dana, Marca smo uhvatili na putu. Kaže, ide malo napuniti baterije, trebat će mu to u ovoj ludoj završnici koja slijedi, ali dok smo pričali s njim, odmah smo shvatili da je on i bez ovog ‘mini godišnjeg’ na 100 posto.

Rijeka još jednom odigrala 'čovječe ne ljuti se' sa Splićanima, a strop kod Sopićeve družine je zastrašujuć!

Kad smo ga na početku razgovora pitali koja mu je prva misao kad kažemo Jadranski derbi, očekivali smo da će odgovor biti pogodak koji je odlučio pobjednika, ali Marco je ipak na prvo mjesto stavio navijače.

“Moram prvo istaknuti našu publiku, naše čudesne navijače. Teško mi je to opisati, ali nas koji smo bili na terenu oni su gurali prema naprijed svih 90 minuta, bili su naš 12. Igrač. Koreografija, navijanje… Nemam riječi. Hvala im od srca”, za početak je rekao Marco koji nije pokušavao, a isto tako ni da je htio – osmjeh s lica nije mogao sakriti.

“Što se tiče nas i naše izvedbe, mislim da smo stvarno bili dobri. Svaki igrač dao je svojih 100 posto i mislim da se to i vidjelo. Evo, upisali smo novih tri boda, svi imaju jednaku zaslugu za ovu pobjedu. Znam što ćete me pitati, ali nije bitno tko zabije, nama je bitno da se – pobjeđuje. Tako je bilo kad sam odigrao prvu utakmicu za Rijeku, a tako je i sada.”

Ipak, vjerujemo da je ipak jedan poseban osjećaj odlučiti Jadranski derbi.

“Velika stvar za mene. Nema sumnje, ovo mi je dosad bio najvažniji pogodak u karijeri. Sve se poklopilo. Ponosan sam i nadam se da nije ovo posljednji put da sam mogao odlučiti jednu ovako veliku i važnu utakmicu.”

Rijeka nije hir, Rijeka nije hit. Rijeka ima 'killer instinkt'!

Troboj je postao dvoboj: Rijeka u završnicu ulazi s prednosti, prvenstvo bi se moglo odlučiti 5. svibnja

Jedno vrijeme, dojam je bio kao da je Marco pao u svojevrsnu nemilost nogometne javnosti zbog manjka pogodaka, ali sada mu se opet otvorilo te su se stvari ‘vratile u normalu’…

“Ne znam što bih rekao. Ispočetka tom nekakvom postu nisam davao preveliku važnost, nije kraj svijeta ako ne zabiješ par utakmica. Ne mogu reći da sam bio frustriran, više mi je bilo krivo jer sam imao nekoliko izvrsnih prilika za pogodak, a onda bi golmani obranili čudesa! Ista stvar vrijedi i za reprezentaciju. Ono što je tuniški vratar obranio u 50. minuti… Evo, ja i dalje ne znam kako je uspio to izvući. U jednom trenutku mi više ništa nije bilo jasno, kako je moguće da baš kad ja pucam golmani naprave neke sjajne obrane, ali onda se dogodio taj ‘klik’ i sve se vratilo u normalu. Znao sam da ne smijem forsirati i da mi pogodak ne smije biti prioritet, pustio sam da pogoci dođu k meni, a ne da je idem prema njima i od onda je opet sve postalo dobro.”

Iako na Kvarneru nije još ni godinu dana, za Marca će mnogi na Kvarneru reći da je on ‘njihov’…

“Najbolja odluka u mom životu dosad je dolazak u Rijeku. Daleko najbolja odluka”, ispalio je kao iz topa, nakon čega je malo detaljnije sve pojasnio.

“Ljudi ne razumiju koliko mi igrači uživamo igrati za ovaj klub. Od početka do kraja, sve je na najvišoj mogućoj razini. Što se tiče mene osobno i nekih mojih osjećaja, ja vam ne mogu objasniti koliko sam ja sretan što sam igrač ovog kluba. Naši navijači, ovaj grad… Ma sve je savršeno! Eto, ne znam što bih više rekao.”

Germanijak.hr postava 29. kola: Očekivano najviše Riječana, u stopu ih prate Dinamo, Osijek i Varaždin

Odmah po dolasku u klub Marco je ‘eksplodirao’, zabio Lilleu, Dinamu, potom je došao i taj poziv reprezentacije… Što se to točno dogodilo dolaskom na Kvarner, kako to da su se baš sve kockice tako dobro posložile?

“Bolje od ovog nisam mogao ni poželjeti. Moj san oduvijek je igrati na najvišoj razini, igrati za reprezentaciju, ali kažem, bilo mi je nezamislivo da će baš sve ovako biti ovako dobro. Ranije sam imao problema s nekim ozljedama, ali ja kao osoba nisam netko tko odustaje i znao sam da ako budem naporno radio da će se sve kad-tad posložiti. Takav sam, tako sam odgojen i uvijek razmišljam da ako daš sve od sebe, ako nikada ne odustaneš i ako budeš pošten u onome što radiš, Bog će te za to nagraditi.”

Iako vrlo mlad, Marco je u karijeri radio s jako puno trenera. Danas ih ima dva, s tim da su oni, barem karakterno, dijametralno suprotni. Naravno, pričamo o Željku Sopiću, treneru Rijeke te Zlatku Daliću, izborniku hrvatske nogometne reprezentacije.

“O treneru Sopiću mogu pričati samo najbolje stvari. Mislim da je njegova energija jako bitna za nas i za cijeli klub. Uostalom, vjerujem da se sve to jako dobro vidi na terenu. Mi smo za njega spremni ići do kraja. Pa ja ne znam je li on ikada sjeo na klupu, on stoji i skače svih 90 minuta, kako da onda mi igrači ne damo sve od sebe na terenu? On je čovjek koji zna s mladim igračima, ima poseban pristup za svakoga, gura nas prema naprijed i uz njega smo uvijek ‘našpanani’. Ne dopušta nam da zaspemo, da ispadnemo tog ritma u kojem se nalazimo, on je tu, on nas vodi, a mi ga pratimo.”

Sopić dan poslije: “Prije dva mjeseca nitko na nas ne bi stavio ni jedan euro, ali mi i dalje hodamo čvrsto po zemlji”

Rezao se pršut, dijelile fritule, a Rijeka je još jednom udaljila Splićane od željene im titule

U šampionskoj sezoni rujevička publika bila je posebno ‘zaljubljena’ u desnu stranu tadašnje momčadi Rijeke po kojoj su gore-dolje jurcali Stefan Ristovski i Marko Vešović. Danas, na desnoj strani rujevička publika ima nova dva ljubimca – Ivana Smolčića i Marca Pašalića. Kakav je vaš odnos, kako se slažete, vjerujete li da možete biti još bolji usprkos svim ovim sjajnim predstavama koje ste ove sezone pokazali?

“U svakoj momčadi je bitan balans. Smola i ja smo prijatelji, družimo se i van terena, a mislim da je to važno. Meni jako puno znači kad znam da imam jednog takvog igrača iza sebe. On moja leđa drži i ja se nikada ne bojim kad je on uz mene na terenu. Naravno da što više igramo da se to sve bolje i razumijemo. Obojica smo mladi i moramo još napredovati, ali mislim da imamo neku kemiju i da se to vidi. Ja od njega tražim da ide još više prema naprijed, puno pričamo, ja mu volim reći što moramo raditi da budemo opasniji prema naprijed, ali isto tako ja njega slušam kad je riječ o obrani i kako da svoju igru u tom segmentu dignem na jedan dodatni nivo.”

Ova Rijeka posebna je utoliko što prijetnja dolazi doslovno sa svih strana, ne postoji samo jedan igrač koji odskače, a da onda svi ostali samo ‘gledaju po strani’.

“Upravo tako, mislim da smo jaki u svim segmentima. Složni smo, radimo svi za jednoga, a jedan za sve. Klub mora funkcionirati kao obitelj u nekim stvarima. Vjerujem da je to baš svima jasno, nitko ne odskače, već smo svi zajedno u ovoj borbi, a gdje će nas to odvesti, vidjet ćemo.”

Kad se spomene riječ obitelj, razgovor se vraća – na reprezentaciju. U relativno kratkom roku, naš sugovornik skupio je četiri nastupa za A vrstu. Dok ga pogodak nije htio, javljali su se brojni ‘stručnjaci’ koji su u njegovom smjeru uputili i pokoju kritiku, ali sve to na njega se nije odrazilo.

“Ne zanima to mene. Gledajte, ja ne moram nikome ništa dokazivati osim samom sebi. Glavni cilj je da svakog novog dana budem bolji nego što sam bio jučer. Svako ima pravo na svoje mišljenje, a meni je jedino bitno da ja znam da sam dao sve od sebe i da su s mojim zalaganjem i izvedbom na terenu zadovoljni trener Sopić i izbornik Dalić. Što se tiče zlih jezika, toga će uvijek biti.”

Riječka delegacija u Egiptu bila je iznimno brojna, tko bi po tebi mogao sljedeći iz kluba koji će se naći u odabranom društvu?

“Izbornik najbolje zna, nije Hrvatska sve ovo napravila slučajno. Izbornik koga pozove, jako dobro zašto ga je pozvao. U Rijeci ima jako puno dobrih igrača, teško mi je nekoga izdvojiti. Evo, Fruk je prvi asistent lige, Galešić je mašina, tu su Smolčić, Goda, Radeljić, Franjo Ivanović… Franjo će jednog dana biti tako dobar igrač da je to strašno, on stvarno ima ogroman potencijal. Tu su još Janković, Goda… Mogu nabrojat cijelu momčad haha. Ali, ja to stvarno mislim. Ovi igrači su stvarno jako kvalitetni, a ja se u njihovu kvalitetu mogu uvjeriti na svakom treningu i svakoj utakmici.”

OCJENE - Rijeka: Ovo je Rijeka! Marco odlučio Jadranski derbi, Radeljić odigrao 'za prste polizati'!

Pašalić: “Gotov je post, pa sad i ja zabijam"; Uremović: “Dok ima matematičke šanse, treba vjerovati”

Za mjesec i pol dana završit će sezona. Iako u Rijeci nema neke euforije, baš kao što pritisak javnosti ne postoji, osjeća li se možda u svlačionici nekakva nervoza?

“Ma kakvi, kod nas sve opušteno haha. Šalu na stranu, ne mogu reći da osjećamo neki veliki pritisak, samo tu jednu veliku podršku navijača. Mi kad odemo na kavu, nama nitko ne govori ‘morate biti prvaci’, nama svi kažu dajte sve od sebe. Meni je jasno da neki to ne mogu shvatiti, ali nama mladim igračima to puno znači da nas nitko ne tjera na ništa i da nemamo nikakav imperativ. Naravno da ćemo dati sve od sebe, to je nepotrebno govoriti uopće, potući ćemo se do kraja pa tko bude bolji. Svjesni smo da je kraj prvenstva blizu i jedino što si ne želimo dopustiti da se jednog dana kajemo što nismo dali sve od sebe.”

Za kraj, vjeruje li Marco Pašalić da ova Rijeka može otići do kraja na oba fronta?

“Vjeruje! Ali, nisam ja jedini, vjerujemo svi u to!”