Rijeka još jednom odigrala 'čovječe ne ljuti se' sa Splićanima, a strop kod Sopićeve družine je zastrašujuć!
Vrijeme Čitanja: 6min | pon. 08.04.24. | 08:00
Pobjedom u 174. Jadranskom derbiju Riječani su osigurali kvalifikacije za Europsku ligu te eventualni 'popravni' s kojim bi mogli do 'utješne nagrade', Konferencijske lige
Prije točno 10 godina i dva dana, oni najglasniji i najprivrženiji navijači Rijeke na svojoj su D tribini izvijestili transparent s kojim su svojim rivalima iz Splita poručili kako ih čeka ‘100 godina klečanja iza imena Rijeka’. Naravno, nije nitko u Rijeci mislio to doslovno, ‘stotka’ je brojka koja označava izvrsnost, dugovječnost, koja je trebala u tom konkretnom slučaju donijeti zvučnost, koja je trebala pokazati kako na Kvarneru zaista svi vjeruju da je sada došlo – njihovo vrijeme! Godinama je Rijeka gledala u leđa Splićanima, godinama su navijači tugovali kad bi ‘pod okriljem noći’ njihovi najbolji igrači preselili ‘malo južnije’, godinama su sanjali da će borbe za duplu krunu postati njihova svakodnevica, njihova ‘slatka briga’.
I sada su to dočekali.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Prvi naslov su osvojili, polica rezervirana za Sunca sve je tjesnija, njihovo je ime u Europi postalo svima znano. Zadovoljni su, ponizni i zahvalni, ali još ni izbliza nisu došli do svojih najviših visina. Prije 15-ak godina, takve su stvari djelovale kao znanstvena fantastika, kao nešto što se, koliko god oni o tome sanjarili, jednostavno neće dogoditi.A dogodilo se.
Rijeka danas više nije samo nogometni klub, Rijeka je danas brend. Brend koji u svakoj svojoj novoj kolekciji izbaci barem jednu stvar koja zabljesne na modnim pistama i koju onda svi žele imati. Navikli su imati jednu ili dvije ‘dobre krpice’, ali isto tako bi im ih oni ‘veći’ i moćniji ukrali besplatno pa skupo prodali u svijet. Sada se takve stvari više ne mogu dogoditi, a od toga da imaju jedan ili dva ‘komada’ koji povremeno oduševe, danas su došli do toga da je cijela kolekcija – briljantna!
Pobjeda protiv Hajduka nije bila takva da je protivnik teško nokautiran na nosilima iznesen iz ringa. Stajali su na nogama, ali da su bili ozbiljno ‘razbijeni’ – jesu. Kada bismo išli uspoređivati 101. Jadranski derbi s boksačkim mečom, Rijeka je slavila na bodove, s tim da je onaj ključan udarac, onaj briljantni aperkat ljevicom u bradu protivnika poslao Marco Pašalić. Kakva golčina, kakva hladnokrvnost, kakva – odlučnost! Već neko vrijeme ga prozivaju, kažu da je ‘zabljesnuo’ pa se onda ugasio, ali Marco je, pogotovo pod onim najblještavijim svjetlima, već nekoliko puta pokazao kako je igrač za velike utakmice. Zamislite samo da netko zabije Lilleu, da zabije Dinamu u gostima, da u reprezentaciji pokaže kako se zna igrati s ‘velikim dečkima’, a da netko opet konstantno ističe kako on – nije taj. E, pa baš je!
Trener Sopić na konferenciji za medije bio je, bez ikakvog sarkazma, fenomenalan! Strateg Riječana bio je sjajno raspoložen, odgovarao je sa smiješkom na sva pitanja, nudio ‘naslov za naslovom’. Šalio se s novinarima, nije bilo ‘pogleda s visoka’, a u moru zanimljivih stvari naglasio je - i to u dva navrata - kako su Hrvati kao narod skloni podcjenjivanju. I bio je u pravu. Marco je netko koga su njegove igre lansirale u orbitu, da bi par mjeseci kasnije postao netko u koga se sumnja. Ali, nemojmo zaboraviti, ono najplemenitije kamenje će uvijek imati cijenu. I ono će kad-tad zasjati punim sjajem. Nekada, možda, nema taj ‘vau efekt’, ali drago kamenje je drago kamenje. Neki možda ne pate od njega, ali sigurni smo da ga nitko ne bi odbio besplatno uzeti kad bi im se ponudio.
Ali, nije Marco jedini dijamant koji sjaji u svlačionici Rijeke. I nije da ih je par, dva, tri ili četiri. Rijeka ih ima 10-ak!
Kad se ova momčad slagala na početku sezone, apsolutno nitko na ovom svijetu nije mogao sa sigurnošću reći ‘ovi idu do kraja’! Ali, za par godina, kad većina ovih igrača bude igrala u najboljim ligama svijeta, svi će slavodobitno konstatirati – pa to se i očekivalo! Toni Fruk epicentar je svake velike opasnosti Rijeke, Pašalićeva ljevica je za izložbeni primjerak, dok je Marko Pjaca takva igračina da se ponekad zapitamo kako je uopće moguće da njega danas gledamo u HNL-u. No, što s ostalima? Što s Galešićem i Radeljićem, koji svojim izvedbama podsjećaju na neke od najboljih stopera svijeta? Što reći za hrabro srce Ivana Smolčića, za dušu Lindona Selahija, kompjutor u glavi Nike Jankovića, svestranost i širokogrudnost Veldina Hodže? Što pak reći o potencijalu Franje Ivanovića, prostornoj inteligenciji Emmanuela Bande, karakteru, liderskoj i mentorskoj osobini Emira Dilavera? Što reći o nevjerojatnim kvalitetama igrača koji- nisu ni igrali!?
I nema veze što nisu. Barem ako njih pitate. Jer, oni su tu, oni su dio ove momčadi, pogodak Pašalića proslavili su kao da su ga zabili upravo oni. Nema ljutnje, nema zavisti, nema ‘nosa u nebesima’. Ima samo htijenja, samo želje, samo poriva za još većim i još mukotrpnijim radom. Pisali smo već, ali ponovit ćemo se, ova momčad jaka je koliko i njena najslabija karika. A nje – nema!
Napad na titulu, nikad veći presing, prilika koja dolazi sad ili nikad? Ne! Rijeka će do kraja sezone nastaviti voziti nekim svojim tempom, nekom svojom rutom. Ako ih drugi uspiju sustići, što je tu je, ako ne – ha, vjerojatno je tako trebalo biti. Rijeka je s ovom pobjedom ostvarila plasman u Europsku ligu te osigurala ‘popravni’ u Konferencijskoj ligi. Možda nekima to zvuči kao nebitna stvar, ali Rijeci je pobjeda protiv Hajduka doslovno donijela novac. Predsjedniku Miškoviću pobjede protiv Hajduka posebno su slatke, ali kad se sve to još malo ‘pošećeri’ eurima, nema nikakve sumnje da će proći još par dana prije nego što mu se skine osmjeh s lica.
Neće Hajduk baš 100 godina klečati iza imena Rijeka, ali otkako je podignut taj transparent pa sve do danas, Rijeka je – miljama ispred svojih rivala iz Splita. Dok oni pričaju i euforično najavljuju Lige prvaka, Riječani šute, rade i ‘deru’ sve pred sobom!
U genima svih Riječana upisan je kod koji im ne dopušta prestanak nadanja u bolje sutra. Maštali su o moćnoj, goropadnoj, silovitoj i beskompromisnoj Rijeci. Dobili su je. Sanjali su o ‘mulcima’ u naslovim ulogama, tome da oni budu strah u očima ‘onih velikih’. Dobili su i to. Sanjali su da postanu uređen klub, da ih navijači u svakoj utakmici prate, da se velike knedle u grlu stvore kod svih onih koji s autobusom dođu na naplatne kućice na Grobniku. Nadali su se, maštali, vjerovali. I sve su sada dobili.
Zvučat će kao klišej, kao otrcana fraza, ali ti dečki, oni na koje nitko nije računao, koje su mnogi ‘veliki’ prekrižili – ti dečki su već sada pobjednici. Odgovor na pitanje tko će biti prvak i tko će osvojiti Kup dobit ćemo za mjesec i pol dana, ali odgovor na pitanje tko je najopasniji morski pas u HNL moru već sada imamo. Možda ne najveći, ali najborbeniji i najhrabriji – sigurno!
Hajduk? Nema ljutnje, 10 godina od transparenta koji je prekrio D3 i D4 prošlo je za čas, isto kao što će za čas doći i kraj ove sezone nakon čega se može krenuti maštanjem o nekim novim brdima i dolinama u sljedećoj. Do nekog novog gostovanja na Kvarneru. Nekad Kantridi, danas Rujevici, ali najčešće uz isti epilog – vraćanjem na početak.
Što slijedi jednima, a što drugima? Hajduk već sada može polako pripremati novu sezonu, dok Rijeka samo mora nastaviti ono što je radila dosad – maksimalan fokus na prvog sljedećeg protivnika. Nekad je manje više, nekad je jednostavnost najkreativniji način da se izbjegne sav onaj ‘šušur’ koji slijedi. Riječanima u Puli neće biti lako, ali isto tako – kome će biti lako protiv ovakve Rijeke?