T. NičotaMalo je takvih igrača...
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 12.04.24. | 11:30
Nije najbolji veznjak, nije nalucidniji strijelac, najbrže krilo ili besprijekorni trkač. No, paket koji nudi Pašalić, u kombinaciji s njegovim karakterom, čini ga rijetkim i zahvalnim igračem
Igrači će često reći da polivalentnost nije prednost, već prokletstvo. Što više pozicija možeš pokriti, to više služiš za 'krpanje rupa', ni na jednoj se poziciji nikad ne isprofiliraš i kad se 'vlasnik' te iste pozicije vrati u igru, ispadaš - ti! No, priča Marija Pašalića potpuno je suprotna, on je svoju polivalentnost iskoristio kao oružje, ona mu je saveznik, ali, zašto je to tako, najzaslužniji je, upravo, on sam.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Pogodak Liverpoolu na Anfieldu, u jednoj velikoj noći Atalante (0-3) jedan je od onih, koji se pamte do kraja života. Iako znamo koliko Pašaliću znače ona dva u Hajdukovu dresu u Derbiju s Dinamom, kad je i stupio pod nogometne reflektore. Pašalić je odigrao sjajnu utakmicu, gol je bio samo konačna nagrada, a pohvale i poštovanje svjetskih medija samo potvrda da Marijeve vrijednosti nisu ostale neprimjećene. Bila je ovo 237. Pašalićeva utakmica za Atalantu u šest godina, zabio je svoj 50. gol. A podaci na Transfermarktu otkrit će da je za klub iz Bergama dosad igrao na čak šest pozicija, od defenzivnog veznog, preko središnjeg veznog, oba krila, do ofenzivnog veznog ili polušpice do prave, isturene špice. Samo ove sezone pokrivao je četiri pozicije na terenu. Nekad je s takvim igračima problem, ne znaš gdje bi ga stavio, što bi trebao igrati, nekad zato Pašalić i ne igra u prvih 11 već ulazi s klupe, a i u viziji Zlatka Dalića, zapravo, još uvijek ne znamo što je Pašalićeva glavna zadaća. Nije tip igrač poput Modrića i Kovačića, nije izuzetni trkač kao Brozović. Voli i zna dolaziti iz drugog plana, ali kad imaš Kramarića, koji to isto voli, onda je teško izboriti se za prostor, a klasično desno krilo, kakvo nam uvijek nedostaje, on ipak nije.
Međutim, kao što smo rekli, Pašalić je tu svoju 'nedefiniranost' okrenuo u svoju korist. Ali, tu je i njegov karakter, vrlo važna stavka u čitavoj priči. Što volimo reći, ponizan dečko, samozatajan, nije od onih koji se bune, pogotovo ne javno. Igrao od prve minute ili ušao s klupe, čak i kad možda zaslužuje naslovne uloge, Pašalić će uvijek igrati isto. Dati maksimum, doprinijeti nekom šansom, golom, dodavanjem... Nekima je možda čudno što se tako dugo zadržao u Atalanti, što nikako da zakorači na još višu stepenicu, iako šest sezona Serie A, Lige prvaka, Europske lige..., nije skromna pozornica, štoviše. No, i to je dio tog njegovog opusa. Pašalić vrijedi, a opet, tko god ga želi dovesti, mora za njega imati mjesto u momčadi. Jer, ne dovodi pritom najboljeg i najkreativnijeg veznjaka, ne dovodi najvećeg trkača, najlucidnijeg strijelca niti superbrzo krilo, igrača, koji je će driblingom ostaviti suparničkog beka negdje u magli. Ali, taj 'paket' koji čini Pašalić, koji može donijeti puno na svakoj poziciji, kao starter ili pričuva, takvih igrača je danas uistinu malo. Zahvalni su za svakog trenera, za svakog izbornika.
S Gasperinijem je pronašao sreću, naviknuli su jedan na drugoga, sve bolje prihvaća i tu ulogu, koju ima u reprezentaciji. Svjestan da nije uvijek u prvom planu, ali svjesni su i svi što s njim mogu dobiti, koliko može dati. Tko zna, možda, s obzirom na nogomet kakav igra pogotovo u zadnje vrijeme, na ljeto i dođe neka ponuda, koja bi ga 'otela' iz Atalantina zagrljaja. Ne bi bilo nezasluženo, nipošto, međutim, da ostane i u Atalanti, ne vjerujemo da će biti tužan. I nastaviti kao i dosad, zadovoljstvo svih!
