Okladiti se na njega bila je Mudra odluka

Zima u Zagrebu, u svoj svojoj 'ružnoći', ima neku posebnu draž. Tramvaji su prekrcani, na cestama je svaki drugi semafor izvan funkcije, truba se koristi više nego žmigavac, a hladnoća toliko čovjeku uđe pod kožu da nerijetko dobijemo dojam da nam ni tri 'wengerovke' ne bi bile dovoljne da se ugrijemo. No, kad se vikendom osmjehne sunce, odlazak do kvartovskog placa ne smije se preskočiti. Red je red...

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

„To je mjesto na kojem najbolje upoznaš grad i njegove ljude. Kad si negdje stranac, prvo što moraš posjetiti je plac“.

Riječi su to, doduše, malo parafrazirane, jedne od kumica za čiji se sir na Kvatriću uvijek čeka red kao da ga poklanja besplatno. A ne da nije besplatan, već je i skuplji nego kod 'susjeda'. No, zna se kako se to radi kad si na tržnici, staneš tamo gdje stoje svi. Valjda ljudi znaju što valja...

I dok vam vrećice režu dlanove, i dok, odjednom, umjesto tek jednog sira, sa sobom teglite hrane i cvijeća da možete otvoriti svoj štand, gotovo pa grijeh bi bio ne popiti kavu u nekom od obližnjih kafića. Sad, hoćete li stati u Požuri polako, Vincek ili pak Plazu (ne od nogometaša), na vama je, ali gotovo pa sigurno, ako tada nema neku utakmicu van svojeg rodnog grada, naletjet ćete na Roberta Mudražiju.

Hat-trickom Robert Mudražija osigurao mirne blagdane na Kajzerici

Oni koji nisu upoznati s njegovim likom i djelom, vjerojatno ga neće ni primijetiti. Nije Robert tip od blještavila, od galame, od onog nakaradnog poriva mnogih poznatih nogometaša koji kao da svakim svojim pokretom žele poručiti 'gledajte mene'. On, u društvu prijatelja ili obitelj, sjedne, popije kavu, pročita novine. Vjerujemo i Germanijak. A sigurno ga ne zaobiđe ni nošenje vrećica. Može on bit nogometaš, može biti (opet) hit-igrač HNL i autor prvog ovosezonskog trogotka u HNL-u, ali kad si s majkom ili suprugom, ti si taj koji nosi vrećice. Rekli smo već, red je red.

Robertov nogometni put poznat je svim ljubiteljima domaćeg nogometa. Od nositelja igre Dinama u mlađim uzrastima, preko Zagreba i Lieferinga, mlađi brat Mudražija se, i to kao netko tko se tek tada trebao afirmirati, u ljeto 2017. zaputio u Osijek. Zoran Zekić u njemu je imao svojeg 'lieblinga', premda ga je koristio prilično drugačije od onoga što igra danas. Današnji trener Sarajeva Mudražiju je vidio kao 'šesticu' ili 'osmicu', volio je koristiti i njegovu vrlo dobru defenzivnu igru, ali s vremenom se ipak ispostavilo da je Robert najbolji – kad je blizu suparničkog gola. Baš kao, primjera radi, Benedik Mioč. Isto igrač koji je u počecima bio 'šest' ili 'osam', da bi kasnije dokazao kako najbolje funkcionira kad igra kao da na leđima ima broj 10.

Sjajne igre u Osijeku naplatio je odlaskom u hladnu Dansku, da bi onda preko Rijeke, Olimpije i Slaven Belupa, gdje je opet došao na nagovor Zorana Zekića, prošlog ljeta preselio u Lokomotivu. Možda je neke iznenadio tim povratkom, ali sasvim sigurno s njim nije pogriješio. Očito mu je nedostajala ta kava na Kvatriću. Nije najbolja koju smo popili u životu, ali svi ti tramvaji, šušur, miris placa... Ima nešto posebno u tome, zna to on jako dobro...

Čabraja: ''Ostaje žal za određenim utakmicama'', Carević: ''Idemo u totalni remont''

Mudražija: ''Jedna neobična utakmica, ali mislim da smo na kraju zaslužili pobjedu''

I prošle sezone igrao je vrlo dobar nogomet, premda je, sjetismo se, njegova avantura u Lokosima počela – kao iz noćne more. Kad smo uživo vidjeli taj njegov pad na rame, na prvu nam je to djelovalo kao jedan običan prekršaj na sredini terena, ali budući da se nije ustao kako to inače radi, znali smo da nešto 'ne štima'. Sve što je radio na pripremama, ispustio je u 15 minuta protiv Istre 1961. Nakon otprilike dvomjesečne pauze, vratio se na teren i odmah poručio – bit će ovo moja sezona. I bio je u pravu. Kad je Lokomotiva prošle sezone pobjeđivala Hajduk i Rijeku, Robert je bio najbolji. Ove sezone, kad je Lokomotiva pobjeđivala pobijedila Dinamo, Robert je opet bio najbolji. U jednom periodu sezone pao je u drugi plan, od 6. do 12. kola na terenu je proveo tek 159 minuta, ali kad je Čabraji i Lokosima voda došla do grla, okladiti se na njega bila je Mudra odluka.

Iako je njegov treći pogodak u slavlju protiv Lokomotive onaj kojeg će HNL-zajednica najdulje pamtiti, nama je, ipak, onaj prvi bio 'još jači'. Povratna lopta bila je loše poslana, ali Robert, iako u naletu prema naprijed, uspio je prikočiti pa jurnuo po nju. Nekako ju je dohvatio, zatim je Kapulicu otresao kao da se bliži Uskrs, a ne Božić, pa onda, iz jako teške pozicije, uspio poentirati za 2-1. U sljedećih osam minuta još je dvaput matirao Banića, a usprkos očajnom travnjaku i praznim tribinama, Mudražija se izgledao kao netko tko je na misiji i te će svojem treneru, milom ili silom, osigurati mirne blagdane.

Nije Lokomotiva ove polusezone igrala svoj najbolji nogomet, a usprkos sjajnom prosincu, nije ni Robert. Mislite da pretjerujemo, da pet pogodaka u dvije utakmice sugerira drugačije? U redu, možemo to prihvatiti, ali nekako smo dojma da će nas Robert razumjeti. Od dobrog može bolje, od sjajnog može sjajnije, a iako sve ovo što Robert radi u posljednje dvije utakmice djeluje nenadmašivo, sigurni smo kako i on vjeruje da je to tek početak. Uostalom, možda ga možete pitati to i sami. Nedjelja je, dakle, negdje oko Kvatrića na kavi ćete ga sigurno uhvatiti...