Čovjek o kojem se u Hrvatskoj premalo priča!

Hrvatske ima odlične, perspektivne trenere, ali problem naših klubova najviše su sportski direktori! Ljudi, koji upravljaju sportskom politikom, koji 'menadžeriraju', planiraju klupsku budućnost. Biraju trenre po određenom nogometnom zakonu, brinu o razvoju nogometnih Škola. Takvi su ljudi i vani na cijeni, dok naši klubovi, uglavnom, još nisu svjesni koliko je sportski direktor važan za funkcioniranje sportskog sektora. I jako malo se u Hrvatskoj radi na školovanju baš ove kategorije sportskih radnika.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Zadnjih godina etablirao se, recimo, Saša Bjelanović u Istri, prije toga je radio i u Hajduku. Bjelanović je postao već konstanta, a Istra jedan od primjera kako se 'proizvodi' sportskog direktora, treba vremena i strpljenja, pogodaka i pogrešaka. Mario Brkljača Goricu je zamijenio Šibenikom i očito se odlučio za ovaj posao, Rijeka je 'progurala' Darka Raić-Sudara i pomoćnika mu Antoninija Čulinu, Dinamo se proljetos odlučio za neiskusnog, ali perspektivnog Marka Marića, na čiju adresu u zadnje vrijeme stižu mnoge kritike na račun odrađenog prijelaznog roka. Hajduk je brzo 'progutao' Nikolu Kalinića, koji još nije uspio niti pokazati jest ili nije, iako je dovođenje Gattusa i Ivana Rakitića, miraz, koji ostaje Bijelima u borbi za naslov prvaka.

Izvan granica Hrvatske i HNL-a, dvojica su se, zanimljivo, bivših vratara, etablirala kao sportski direktori od formata. Ivan Mance, jedan od tvoraca one šampionske Rijeke već je odavno poznato ime u tom svijetu, nakon Rujevice odličan je posao radio u ciparskom Pafosu, a sad i u turskom Göztepeu. Lanjski drugoligaš trenutno je šesti u Superligi s realnim izgledima da izbori i Europu, a Mance sa CV-jem koji mu možda jamči i novi iskorak na kraju sezone. No, dok je Mance već poznato lice pa se u više navrata našao i na popisu Dinamovih sportsko-direktorskih želja, Goran Boromisa tek je ove godine izašao iz svojevrsne anonimnosti i postao 'čovjek o kojem se priča'. Kao vratar nije napravio neku veliku karijeru, krenuo je u zaprešićkom Interu, Segesta, Moslavina, Trešnjevka, Maksimir i kraj karijere s 28 godina u Studentskom gradu. No, odmah potom došao je u Dinamovu Školu, bio koordinator u radu vratara, potom tri mjeseca pomoćni trener u Rudaru iz Velenja, a u listopadu 2021. zakoračio je na vrata ljubljanske Olimpije. Prvo kao trener vratara u stožeru dine Skendera, potom je postao glavni skaut kluba, a već dvije godine, od ljeta 2002. sportski je direktor 'Zmajčeka'.

Izvučeni su parovi playoffa za osminu finala Konferencijske lige. Susreću se i klubovi iz našeg susjedstva

Za Riječane je poput Voldemorta, u HNL-u nije dobio pravu priliku, a Slovenci ga cijene na pet milijuna eura!

“Rijeka ima duplo veći budžet od Olimpije, ali nisu dvostruko bolji od nas. Spremni smo”

I Olimpija je u zadnje dvije godine napravila pravi 'boom'. U jeku neizvjesne financijske situacije, starih dugova koji su došli na naplatu, promjena trenera, ali i klupskih gazda, Boromisa je stvarao i stvorio respektabilnu momčad. Prve sezone uzeo je dvostruku krunu, plasirao se u Konferencijsku ligu, prvi put u klupskoj povijesti. No, šest bodova nije bilo dovoljno za prolaz. Prošle sezone izostali su domaći trofeji, Olimpija je trebala svojevrsni 'upgrade', a Boromisa je u sjeni svakojakih problema i upitnika, nepovjerenja, zidao novu momčad. Rezultat? Olimpija je ušla u Konferencijsku ligu, težim putem, kroz kvalifikacije toga natjecanja, a ne ispadajući iz Lige prvaka ili Europske lige. Od šest utakmica u kvalifikacijama samo je jednom remizirala (s Rijekom 1-1), pet puta pobijedila. Kruna tog puta bila je ona 'petarda' Riječanima u Ljubljani (5-0) u uzvratu play-offa. Pronašao je Boromisa trenera u Španjolskoj, Victora Sancheza. Doveo je igrače, koje u Hrvatskoj na višoj razini nitko nije prepoznao. Poput Raula Florucza, koji je stigao iz Lokomotive za 100 tisuća eura, za istu svotu u Dubravi je pronašao Petera Agbu. Brazilac Thalisson došao je besplatno iz Rogaške.

Olimpija je ove sezone pravi hit. Samo tri poraza u dosadašnjem dijelu sezone, od Heidenheima i Cercle Bruggea u Konferencijskoj ligi, od Kopra u domaćem prvenstvu. Šest bodova prednosti u domaćoj ligi, 14.mjesto u Konferencijskoj ligi i 10 bodova te za osminu finalu dvoboj s banjalučkim Borcem. Dok neki naši klubovi europske debakle doživljavaju s višestruko višim budžetima, reprezentativcima i velikim zvijezdama, Olimpija je pod Boromisinom kreatorskom palicom do svega ovoga stigla uz proračun od oko 5,5 milijuna eura, uz najveće plaće igrača od (plafon) 160.000 eura netto. Ne zaboravimo i da su Ljubljančani ljetos prodali svog ponajboljeg igrača, reprezentativca Elšnika, u Crvenu zvezdu za 1,5 milijuna eura. No, sve to bio je Boromisi i suradnicima izazov, Victor Sanchez pravi 'bingo', a igrači koji su došli, neki od njih 'otpisani' u prošlim klubovima, pogođeni karakteri i pravi izbor za 'novu' Olimpiju.

Goran Boromisa sigurno je jedan od onih o kojima se u Hrvatskoj premalo priča. Dok naši klubovi stalno tragaju za sportskim direktorima i češće gledaju u inozemstvo nego u domaći bazen, u Ljubljani je, definitivno, stasao jedan pravi kadar. I ne treba čuditi ako ubrzo i sam napusti Olimpiju i napravi novi iskorak. Ali, pitanje je hoće li ga nazvati netko iz Hrvatske...