I. SučićMala, a velika Rijeka: Đalović je imao 'stotinu desnih ruka', ovaj uspjeh svakako je i njihov!
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 28.05.25. | 08:03
Za jednog je trener Rijeke davno rekao da je bolji od legende Liverpoola, dok je drugi stavljao glavu gdje je mnoge bilo strah staviti nogu.
Radomir Đalović nije čovjek iz sjene. Niti će ikada biti. Premda bi sigurno volio da je nekada to slučaj. Ali, tako se neki ljudi rode, u sredini zbivanja, da ih kamere i svjetla ponekad i nesvjesno prate, da za čas drugima uđu pod kožu. Nakon što je Rijeka u posljednjem kolu ovjerila naslov prvaka Hrvatske, uslijedila je fenomenalna proslava na Korzu, a onda i zasluženo dobivanje pokojeg 'suvenirčića' od HNS-a. No, već od utorka je kompletan fokus svih u klubu druga utakmicu finala Kupa. Đalović zajedno sa svojim stožerom već 'kombinira' kako Farmaceute još jednom uhvatititi na krivoj nozi, a iako travnjak na Rujevici neće biti u idealnom stanju te se Đalovićevea momčad sigurno emocionalno ispraznila, ipak svi na Kvarneru vjeruju kako ove sezone mogu ponoviti ono što su napravili prije osam godina - osvojiti duplu krunu!
Nakon što je utakmica završila, istovremeno je sve i stalo i započelo. Đalović se izgubio negdje među navijačima, Fruka su nosili na ramenima kao nekoć Franka, neki su potrčali u svlačionicu... Predsjednik nije mogao suzbiti emocije, a onda je, u nekom trenutku, odrađena i konferencija za medija. Na kojoj je nekoga bilo, nekoga nije, jer euforija je jednostavno bila prevelika. Čekao se helikopter, navijači su 'ludovali', a Radomir Đalović pred pripadnike sedme sile došao je s kompletnim stožerom.
I taman kad je krenuo, onako emotivan, svakome se ponaosob zahvaliti, taman kad je htio ponovno skrenuti pažnju na neke druge - u press-sobu Orlando Rivetti ušli su nogometaši Rijeke. S pivom, šampanjcem, bez majica, u euforiji. I krenula je pjesma, skakanje, lupanje... Tom dernjavom rečeno je sve.
Radomir Đalović je 'velik' na Kvarneru. Bio je i prije ove sezone, sada je još veći. Ali, velik je i njegov stožer, ljudi od njegovog najvećeg povjerenja. Oni koji za koje je on spreman dati krvi i za koje vjeruje da bi mu je dali. Takav je njihov odnos - iskren, predan, otvoren, jasan.
I naravno da bude 'fajta', da bude nesuglasica, da bude različitih mišljenja. Ali, svi zajedno su na prvom mjestu imali istu stvar - Rijeku. I naslov prvaka Hrvatske je jedina 'dovoljno teška' nagrada za takve ljude.
Davor Landeka? Osim što je riječ o vrsnom nogometnom stručanjaku (i po Đaloviću igraču boljem od Gerrarda) te nekome tko bi u igračkim danima za Rijeku zaprljao dres već na zagrijavanju, isto tako je riječ o osobi koju Đalović cijeni do te mjere da ga je uspio dovesti za svojeg pomoćnika iako je tada radio kao sportski direktor Posušja. I sada, shvaćali to neki ili ne, ali potez kojeg je napravio nekadašnja šestica Rijeke je vrijedna dubokog naklona. Zbog čovjeka u kojeg vjeruje, zbog projekta koji ga je zainteresirao, zbog mogućeg povratka u krajeve gdje je proveo neke od svojih najljepših godina u životu - Davor Landeka pristao iz odijela uskočiti u trenirku. I - jasno je svima - dobro je odlučio.
Kad je pak tema razgovora Igor Čagalj, on je dres Rijeke nosio onih godina kada Kvarner nije bila destinacija za 'elitni turizam'. Još manje za elitni nogomet. I financije. Štoviše, znali su svi da je na Kvarneru lijepo, ali... Neka te ljepote nekom drugom. Igor Čagalj bio je 'drugi'. I zato će ga pravi navijači zauvijek gledati na jedan posebniji način.
Uz navedeni dvojac, tu je bio i trener vratara, čovjek koji je itekako zaslužan za Zlomislićevu nagradu za najboljeg vratara lige - Ivan Vargić. O njegovim vratarskim kvalitetama nema potrebe trošiti riječi, dok se utjecaj na momčad mogao vidjeti kad se po dolasku na Korzo - bacio na pozornicu.
I to je Rijeka, to su ljudi iz sjene. Koji rade, koji žive klub, koji su igračima i braće i tate i prijatelji. I psiholozi.
Dakako, ne smije se zaboraviti kondicijske trenere Vitu Tercola i Dominika Rilova, team managera Alena Rivettija, fizioterapeute (i 'psihijatre') Enija Krajača, Matiju Čargonju, Dragana Marijanovića. Tu su dečki 'iza kompjutera' Antonio Pavlinović i Matija Drnjević, tu su i Denis Miškulin i Arsen Smolić... Ovaj naslov Rijeke, kolikogod to nekome zvučalo kao klišej, jednostavno ne bi bio moguć bez njih.
I to, sve to je Rijeka. A i puno više. Od Rustema Gashija pa sve do predsjednika Damira Miškovića, svako je ugradio jedan mali komadić sebe u ovaj uspjeh. Netko više, netko manje, ali svi su dali nešto. I zato su danas svi zajedno prvaci.
Finale Kupa, uzvrat: Rijeka - Slaven Belupo
Cjelokupnu ponudu za uzvratnu utakmicu finala hrvatskog nogometnog Kupa koja se igra u četvrtak 29. svibnja u 19 sati na Rujevici pogledajte ovdje:
(1.70) Rijeka (3.60) Slaven Belupo (5.40)
ODIGRAJ ODMAH!
.jpg.webp)
