A. LesičkiMaksimirska ruina otišla u povijest, Vatreni snažno zakoračili prema Mundijalu!
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 09.09.25. | 08:00
U nadamo se posljednjoj utakmici Vatrenih na Maksimiru Hrvatska je protiv Crne Gore pokazala lakoću kojom gradi put prema SP-u. Junak večeri bio je Kristijan Jakić, a 40. rođendan Luke Modrića pretvorio se u još jednu potvrdu da kapetan i dalje taj koji diktira ritam
I prije nego je lopta krenula s centra u ovom ciklusu, znalo se da će u rujnu biti veći problem tamo na sjeveru, u Tórshavnu, nego kod kuće protiv Crne Gore. Tako je i bilo: tamo se treslo i po kiši i po umjestnom travnjaku, a ovdje, u posljednjoj “pravoj” utakmici repke na Maksimiru, klizilo je kao po špagi. Nepodnošljiva je ta lakoća s kojom je Hrvatska ponovno potvrdila status lidera u regiji. I šire.
Jer, da nema “lako ćemo”, stalno ponavljamo. Pa je tu stigla i mala opomena s Farskih otoka, a onda i potvrda na Maksimiru da je lekcija usvojena. I da, u Zagrebu je to bila predstava za pamćenje. Nadamo se zadnji puta kada su u pitanju Vatreni na ovoj betonskoj ruini...
Dvadesetak minuta su glumili uvod, tražili gdje da ubodu, a onda – krenuli. Pomoglo je i isključenje, istina, ali do njega je Livaković bio statist, gledatelj s rukavicama. Pitanje je bilo samo minuta u kojima će procuriti obrana Crne Gore. A procurilo je onome tko je to najviše zaslužio – Kristijanu Jakiću.
.jpg.webp)
U Tórshavnu je “izbušio” desnu stranu, gurnuo centaršut za Kramarićev pogodak. Tri dana kasnije, odlučio je sam probiti zid i upisati se na semafor. Na “krivoj” strani, s “krivom” nogom, ali s pravim karakterom. Vratilo mu se sve ono što su mu uzeli, stigme “nije to tvoja pozicija” i poneki skeptik uz kavu. Dalić mu je sinoć dao jednu poruku. I njemu i nekim drugima...
“Sjajno je odigrao, i mene je iznenadio. Mogu samo reći pohvale za ono što je odigrao. Nije gunđao, ono što igrači znaju, kao, nije to moja pozicija, pa kako ću. Prihvatio je zadatak i obavio ga sjajno. Sve pohvale.”
Jakić je junak. Tek mrvicu ispred Kramarića, koji je s dva gola u dvije utakmice već uhvatio rep Šukerove sjene. Luka je i dalje maestro, za Sučića smo već naveli da se uz njegove igre Brozović lakše zaboravlja. Pokupio je sve što je letjelo, probao i zapucati. Dalić je na bočnim pozicijama s Jakićem i Stanišićem možda pronašao novu bekovsku shemu budućnosti. Vratit će se Gvardiol, oporavit će se Juranović i Sosa doći u formu ali dobro je znati da Hrvatska ima i ovu opciju.
A vraćaju se i stariji dugovi. Majer, kojeg je u Tórshavnu izbacila viroza u pet do 12, sada je za dvadeset minuta kreirao – gol i asistenciju. Kraj je obilježio Perišić. Golom. I onim osmijehom čovjeka kojeg su već prekrižili.
.jpg.webp)
"Lako je rušiti, treba čuvati. Perišić je imao krize i reprezentacija je stala iza njega. I on sada to vraća. Meni je dužnost da igrače iz Rusije držim i čuvam. Ja dobro znam tko je mene doveo do ovakvih uspjeha. Ja svoje ljude ne mičem. Neću ni Luku, neću ni Kramu, pa ni Periju... Kada je trebalo mi smo stali iza njega. Njegove igre su najbolja poruka svima koji su me napadali zbog toga”, poručio je Dalić. Pametnom dosta.
Maksimir se tako pozdravio od Vatrenih koji kroče prema Mundijalu! Kristijan Jakić je od “privremenog beka” postao siguran putnik za taj isti Mundijal, a usput je dokazao i onu da u hrvatskoj reprezentaciji nema ništa trajnije od privremenih rješenja. A između svega toga ispisala se i jedna rođendanska čestitka. Okruglih 40 Luke Modrića koji je ponovno izgledao kao da je tek na početku svog nogometnog puta. Još malo ćemo imati taj privilegij da ga gledamo. I uživamo.
.jpg.webp.webp)
