A. LesičkiSantiago Bernabeu ustao i zapljeskao kapetanu: Luka Modrić i oproštaj koji dira dušu!
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 24.05.25. | 18:25
Bernabeu se oprostio od svog kapetana i legende – Luke Modrića. Trinaest godina, tridesetak trofeja i neizbrisiv trag jednog dječaka s velebitskih strmina koji je svojim srcem, talentom i borbom osvojio svijet i vječnost u srcima navijača
Bio je to dan koji se ne zaboravlja. Dan za koji smo znali da će doći, ali opet te nekako iznenadi. Dan koji ti uđe pod kožu, u krv, u srce da ostane tamo – vječno. Devedeset i kusur minuta – čista, goruća emocija, neopisiva energija koja prostruji kroz svaki atom tog mitskog Bernabeua. Hram nogometa, sveti travnjak najvećeg kluba na svijetu, koji se ove subote u nebitnoj utakmici protiv Real Sociedada oprostio od svog sina, legende i kapetana – Luke Modrića.
Trinaest godina. Tridesetak trofeja. Puno je tu bilo bitaka, još više čarobnih madridskih noći ispisanih zlatnim slovima. Na centru, veliki dres s brojem 10 – ne samo broj, nego simbol veličine, genijalnosti i srca koje je kucalo za Real. Na tribinama – golema koreografija, Lukina fotografija, a ispod nje, jednostavna a moćna poruka: “Hvala legendo.”
Velika koreografija na tribinama stadiona Santiago BernabeuOvo nije bila samo utakmica. Ovo je bio oproštaj, slovo zahvale i počast jednom od najvećih u povijesti.
Luka je otrčao svoje posljednje korake na svetom travnjaku, u dresu koji je nosio kao oklop, kao drugo tijelo, kao znak svoje nepokolebljive volje i ljubavi. Svaki njegov korak bio je ispisan tugom i ponosom, praćen aplauzom koji je grmio, odjekivao u svakom kutku stadiona i u svakom srcu koje je kucalo. Suze su se slijevale niz obraze, ne skrivajući bol rastanka, ali i zahvalnost za sve što je dao. Pjesma tisuća glasova dizala se u nebo kao himna jednom čovjeku, jednom životu ispisanom zlatnim slovima na Santiago Bernabeu.
Za onog malog dječaka koji je nekada čuvao ovce na velebitskim strminama, za onog koji je u sebi nosio težinu obiteljskih rana – djeda su mu ubili na kućnom pragu, ali koji nije pokleknuo. Preko noći je odrastao, pa izrastao u čovjeka koji je sanjao velike snove a potom ih živio punim plućima. U Dinamu, u reprezentaciji Hrvatske te u Real Madridu od čijeg se doma ove subote i službeno oprostio. Za onog Lukitu koji je kroz znoj, bol i neizvjesnost izgradio carstvo, i ostavio trag koji će trajati vječno.
Za Luku legendu. I za Luku Modrića, naše gore list…
Hrvatska - Češka
Cjelokupnu ponudu za kvalifikacijsku utakmicu skupine L za Svjetsko prvenstvo 2026. koja se igra u ponedjeljak 9. lipnja u 20.45 sati u Opus Areni u Osijeku pogledajte ovdje:
(1.55) Hrvatska (4.00) Češka (6.25)
ODIGRAJ ODMAH!
U loži, supruga i djeca. I izbornik Dalić, čovjek koji je s njim dijelio snove i borbe, i Sergio Ramos – legendarni kapetan Reala, koji je iz dalekog Meksika doletio samo da ga zagrli.
“Morao sam te zagrliti prije tvoje zadnje utakmice na Bernabeuu. Uživaj u trenutku. Ti si legenda, brate. Volim te jako. Vidimo se uskoro,” napisao je Ramos – riječi koje probijaju dušu, koje se urezuju u srce.
I Keylor Navas, vratar koji je s Lukom dijelio mnoge trenutke, vratio se kući da bude dio ovog veličanstvenog oproštaja.
“Vratio sam se kući jer nas napušta brat Lukita. Jako je lijepo što smo mogli podijeliti ovaj trenutak ovdje,” rekao je, noseći u sebi ponos i tugu, bratstvo koje traje.
A onda je, u 86. minuti, sve stalo. Chema Andres stao je na liniju, sudac podigao tablu s brojem 10 – simbolom koji je nosio na leđima, ali i u srcu. Cijeli stadion ustao je na noge, kao da je vrijeme zastalo, kao da su svi zajedno u tom trenutku osjetili težinu i veličinu oproštaja. Špalir je bio poput svete staze, a Luka je, korak po korak, napuštao Santiago Bernabeu kao igrač Real Madrida – zauvijek.
Nije plakao. Ne, nije. Iako je knedla sigurno stajala u grlu, on je ostao čvrst, kao što je uvijek bio. Ili je skrivao suze... Tko će ga znati. No suze nisu skrivale oni najvažniji – njegova obitelj. Supruga Vanja, sin Ivano, kćeri Ema i Sofija – oni su ga čekali na izlazu s terena. Jer obitelj je uvijek bila temelj svakog njegovog uspjeha, snaga iza svake njegove pobjede.
Luka po izlasku s travnjaka gleda semafor na kojem je zahvala za sve što je učinio u dresu Kraljevskog klubaI dok je stadion odzvanjao ovacijama, a semafor blistao velikim slovima – “Gracias Luka! Hvala ti, Luka!” – svatko je znao da ovo nije kraj, nego početak legende koja će živjeti zauvijek.
Ovo je, isto tako, tek početak vječne uspomene, slavlje života i karijere čovjeka koji je nogomet pretvorio u umjetnost. Malog nogometaša iz Zatona Obrovačkog, velebitskog pastira i izbjeglice iz Kolovara koji je dosegao zvijezde. I kojem se ove subote poklonio i taj mitski Santiago Bernabeu i ispratio ga u legendu - ondje gdje je Luki Modriću i mjesto.
.jpg.webp)
