Zagorje, Istra, Kvarner i Podravina - Adrian Liber posebna je priča: „Volim šah s nonićima i psihologiju“

Rijeka bi mogla u nedjelju proslaviti svoj drugi naslov prvaka Hrvatske. Gdje si bio kada je Rijeka 2017. osvojila prvi naslov? Sjećaš li se možda nekih detalja iz te sezone?

„Bio sam u kadetima te sam tu i tamo bio skupljač lopti, sjećam se nekih igrača. Znam da sam ih gledao sa sjajem u očima.”

Dakle, u osam godina od skupljača lopti u šampionskoj sezoni došao su do toga da ćeš možda kreirati odluku u potencijalnoj šampionskoj sezone. Kako gledaš u biti na taj rasplet HNL-a?

„Da, vrijeme leti. Stvarno nismo već dugo imali ovako napeto prvenstvo. Čujem razne priče. Neki kažu da je možda pala kvaliteta lige, ali ne bih se složio. Meni je baš zanimljivo i drago mi je da je tako jer nema smisla da jedan klub 4-5 kola prije kraja osigura prvo mjesto. Drago mi je što je napeto za prve četiri pozicije, a ne samo za prvu i drugu recimo. Do prije dva kola vodila se bitka i za Europu i za naslov i ostanak. S obzirom na to, smatram da je liga 10 pogodak.”

Što se tiče tvoje sezone, odigrao si nešto više od 2000 minuta. Imaš po dva gola i asistencije. Kako si zadovoljan sa sezonom?

"Zadovoljan sam prije svega jer sam odradio sezonu zdrav. Uglavnom imao sam neke male probleme, ali imam jako puno minuta u nogama i to me veseli. Dobio sam priliku i stvarno sam se trudio iskoristiti sve to. Jedino što bi volio još malo popraviti je statistiku, možda još koji gol, koju asistenciju. Ali na kraju krajeva znam da se trudim iz dana u dan najbolje što mogu pa vjerujem da će doći i te brojke.

Trener te najčešće koristi na centralnom veznom ili na ofenzivnom veznom, a nekad znaš biti na desnom krilu. Koja ti je najomiljenija pozicija, gdje bi dugoročno najradije htio igrati?

„Najviše mi paše pozicija osmice ili desetke. Da sam malo više ofenzivan i da sam na kraju krajeva u centrali kao vezni igrač.

Uskoro će dvije godine otkako si postao igrač Slaven Belupa. Kako ocjenjuješ potez prelaska iz Rijeke u Koprivnicu?

„Zadovoljan sam. Situacija u Rijeci bila je takva da nikako nisam mogao napraviti iskorak da se afirmiram kao standardni prvotimac. Tako da mi je ovo bio jako dobar potez u karijeri da odem negdje drugdje pokušati na neki način ispočetka i drago mi je da sam sad uspio stabilizirati se. Vidim po sebi da napredujem i da je to ono što mi je najviše trebalo taj kontinuitet utakmica.”

Iako si mlad, imaš već dosta iskustva, ne samo u Rijeci nego čak i igranja europskih utakmica. Igrao si protiv Gzire, Paoka, Djurgardena, Dukadjinija, Lillea. Kako ti je bilo igrati europske utakmice?

„Zahtjevno! To su teške utakmice, ali igrati u Europi je posebno natjecanje za sad u mojoj karijeri jer to je možda i najveća razina na kojoj sam igrao. Nadam se da ćemo i sa Slavenom takve utakmice dobiti priliku igrati.”

Ako prođete u Europu, bit ćeš jedan od ne baš puno igrača Slaven Belupa koji imaju iskustvo igranja u europskim kupovima.

„Vjerujem da će biti tako, imamo dobru priliku to ostvariti. Nadam se da će se neke stvari poklopiti da izvadimo vizu za Europu.”

Od europskih utakmica, najzvučniji protivnik protiv kojeg si igrao je Lille. Koji igrač je na tebe ostavio poseban dojam?

„Eden Zhegrova! Strašno brz je bio. Tu je bio i Leny Yoro koji je sad u Manchester Unitedu. Nisam skupio puno minuta u tim utakmicama, ali bilo je to veliko iskustvo. Bili smo jako blizu prolaska, mislim da bi to bila jedna od većih senzacija hrvatskih klubova u Europi. Oni su u zadnjih pet godina top 4-5 u Francuskoj. Bila je to lijepa prilika.”

Spomenuo si Zhegrovu i Yora, a ako bi trebao izdvojiti iz HNL-a neke igrače koji su te se dojmili u dvobojima protiv tebe, koga bi izdvojio?

„Luka Stojković me impresionirao. I Josip Mišić, ali za njega već dugo znam da je jako dobar igrač, teško ga je čuvati. Izdvojio bih i da me Josip Radošević ugodno iznenadio.

A iz Rijeke nitko?

„Njih jako dobro znam, tako da mi nije bilo ništa čudno ili novo, drugačije kada sam igrao protiv njih."

A kad smo kod Rijeke, kompletan finiš sezone stao te dvije utakmice koje igraš protiv svojeg matičnog kluba. Hoćeš li imati nekog posebnog motiva protiv Rijeke?

„Pa ne bih rekao da je poseban motiv, možda više emotivna utakmica jedna i druga. Pogotovo u početku kad sam tek došao u Slaven, bilo mi je čudno igrati protiv njih i nositi drugi dres. Ali sad je već prošlo dosta vremena, tako da sam se naviknuo. Bio sam jako dugo tamo, tako da sigurno da mi je malo emotivnije igrati protiv te momčadi. Ali opet, nije to ništa sputavajuće. To je jednostavno tako, dio nogometnog i profesionalnog odrastanja.”

U borbi za naslov pretpostavljam da tvoje simpatije idu možda prema tome da Rijeka osvoji naslov, ali da nećeš imati baš nikakvog popusta ako uđeš u igru ili ako ćeš igrati u tom zadnjem kolu.

„Mi smo ti koji na kraju krajeva na neki način i odlučujemo. Ako pobijedimo, onda njima smanjujemo šanse za za prvenstvo. Ja ću dati sve od sebe, na kraju krajeva igrač sam Slaven Belupa. Kakva god da je situacija, sportski je da igram najbolje što mogu.”

A kad pogledaš sezonu, tko ti je ostavio najbolju dojam od momčadi koje se bore za naslov?

„Rijeka. Najteže mi je bilo igrati protiv njih. Prodali su puno igrača i prije sezone i tijekom zime, a opet su na vrhu.”

Što se tiče Rijeka, vjerujem da jako dobro poznaješ dobar dio igrača. Od kojeg igrača prijeti najveća opasnost po tebi?

„Od Tonija Fruka sigurno. Njihov je najopasniji igrač. Igrač poteza, igrač koji je u sjajnoj formi i sam je odlučio nekoliko utakmica. Zabio nam je i fantastičan gol u prvoj utakmici finala Kupa i mislim da ima jako dobru budućnost ispred sebe.”

Čuješ li se još s nekim od aktualnih igrača Rijeka?

„Sa svima sam bio u dobrim odnosima. Čujem se tu i tamo s rezervnim golmanom Aleksom Todorovićem, a nešto kratko sam bio u kontaktu s Brunom Bogojevićem. Tako da tu i tamo se čujemo, ali ništa posebno.”

Imaš ugovor i za sljedeću sezonu. Je li već bilo nekakve govora o eventualnom produženju ugovora?

„Ne, za sad ništa. Imam još godinu dana ugovor i na tome stoji.”

Vidiš li se u Slavenu iduće sezone?

„Pa da. Zadovoljen sam sad, pogotovo s ovom zadnjom sezonom i što se tiče prilika, koliko sam dobio i svog statusa i načina igre. Tako da, nadam se da ćemo i u sljedeću sezonu tako nastaviti. A kamo sreće da izborimo neko europsko natjecanje pa da i tu probamo nešto napraviti.

A kad dođe vrijeme za odlazak, imaš li neku ligu u kojoj bi se volio okušati?

„Španjolska liga sigurno, ako moram birat neku ligu petice. Još sam mlad pa ne znam koliko visoko mogu ciljati, ali ako moram neki krajnji cilj postaviti, onda je to, Španjolska, a za ostalo između ćemo vidjeti.”

U Rijeku si stigao s 14 godina iz NK Kaštelir-Labinci. Rođen si u Zaboku, kako je išao tvoj nogometni život?

„Rođen sam u Zaboku, ali sam se s tri godine već preselio u Istru. Počeo sam igrati za Kaštelir, to je mjesto pored Labinaca i zajedno tvore općinu Kaštelir-Labinci. A inače sam živio u obližnjem selu Vižinada. Tako da sam praktički cijeli odrastanje živio u Istri, ali imam zagorske korijene.”

S 14 godina otišao si u Rijeku.

„Preko selekcija i okupljanja dobio sam priliku da dođem u Rijeku. Tamo je bio trener Danilo Butorović koji me na kraju krajeva pozvao da ostanem. Dobio sam stipendijski ugovor i tako je krenula priča da sam u periodu pionira došao u školu nogometa Rijeka.”

S 18 godina uslijedila je posudba u Orijentu koja je potrajala jednu i pol sezonu.

„Kad sam bio na prijelazu iz juniorskog u seniorski nogomet, otišao sam u Orijent na posudbu i baš sam zadovoljan kako je to ispalo. Malo sam se nećkao na početku, nisam htio ići, ali je klub na kraju odlučio za mene i mogu reći da mi je bila jedna od boljih odluka u karijeri do sad. Dobio sam priliku za igranje i razvoj, bio sam zaštićen kao mladi igrač tako da sam imao puno minuta u nogama i super je ispalo, pogotovo jer još nisam imao nekog zastupnika, menadžera ili tako nešto tako da sam sve sam rješavao.”

Igrao si za neke mlađe uzraste u reprezentaciji? Da. Možeš izdvojiti nekog igrača s kojim si, recimo, igrao u reprezentaciji?

„Bilo ih je puno. Mogu Joška Gvardiola izdvojiti, Marka Bulata, Antonija Marina. Sve jako dobri igrači.”

Stanovnik Podravine si od kolovoza 2023. godine. Kako ti se čini Koprivnica kao grad?

„Super je. Onako, po mojom guštu. Malen, a opet ima sve. Lijepo je uređen, sve je blizu, ravno, mogu s biciklom ići, voziti se.”

A čime voliš popuniti slobodno vrijeme?

„Imam dosta hobija i stvari koje me zanimaju van karijere. Psihologija mi je jako interesantna, volim šah.

Šah?

„Šahom se zabavljam, da. Čak imam tu grupu starih nonića s kojima znam igrati, to je baš po mojem guštu.”

Kako si pronašao društvo za šah u Koprivnici?

„Vidio sam ih jedan dan u kafiću kad sam išao po kavu i malo sam stao pogledati kako igraju i pitali su me igram li šah? Odgovorio sam da igram. I pitali su me za broj da će me nazvati. I nakon par dana su me zvali, ja sam došao i od tada igramo.”

Kako često igrate?

„Prije smo češće, recimo dva puta tjedno, a oni igraju skoro svaki dan. A ja dođem kad stignem, ali sad u zadnje vrijeme nisam baš bio redovit jer smo daleko dogurali u Kupi i imali smo gust raspored utakmica. Ali kad god stignem, šah mi je zanimljiva aktivnost. Ako imam trening ujutro, onda se popodne maknem iz stana, malo se odem zabaviti.”

Znači, idući put kad će Gari Kasparov igrati simultanku protiv više desetaka ljudi, mogli bi tebe pozvati?

„Pa možete, da, ali mislim da takvom igraču neću pružiti preveliki otpor”, kroz smijeh nam je odgovorio i dodao: „Ako me netko pozove, zašto ne, odazvat ću se i odigrati.”

Osim što si pasionirani šahist, čime bi se volio baviti nakon karijere?

„Kao što sam spomenuo, ta psihologija me jako interesira, ali koji posao u tome mogu raditi, a da ne moram završiti fakultet je teško naći. Inače sam završio u Rijeci Visoku poslovnu školu, smjer biznis menadžment, prvostupnik sam pa ću vidjeti hoću li još dvije godine upisati. Malo mi je nezgodno sad kad sam ovdje u Koprivnici, iako je vanredno, ali vidjet ću. Imam dosta vremena ispred sebe, ali to je nešto u kojem smjeru bih htio ići.”

Liber nam je otkrio i svoju najnoviju zanimaciju.

„Kada sam završio faks, odlučio sam naći novi hobi pa sam krenuo svirati sintesajzer. Morao sam naći neki hobi, u Koprivnici nema puno zanimacija izvan nogometa tako da se trudim s vremena na vrijeme širiti spektar hobija”, zaključio je sjajno raspoloženi, ali i vrlo elokventni Adrian Liber.