Ljudi, priznajmo, Messi je zaslužio naklon!
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 14.12.22. | 10:10
Na stranu priče o suđenju, kaznenon udarcu, Hrvatska je u polufinalu nadigrana. Ali, ne od bilo koga, već od čovjeka, koji igra nogomet kao na početku karijere. On je najveća priča ovog Mundijala
Ne znam, valjda se autor neće naljutiti, gospodin se zove Robert Hrkać, uhvatio sam tu misao na društvenim mrežama. Ali, jedna od genijalnijih misli nakon pobjede Argentine nad našom reprezentacijom sažeta je u jednoj rečenici:
"Messi je pronašao svog Burruchagu."
Tom je rečenicom opisano sve što treba reći. Za one koji nisu upućeni, Jose Burruchaga bio je igrač koji je u ključnim trenucima SP-a 1986. bio taj koji je 'držao ljestve' Diegu Maradoni u pohodu na krov svijeta. Kad je Maradona trebao nekoga da još malo pogura stijenu do kraja uspona, pojavio se, prije svih, Burruchaga. Autor komentara u toj je jednoj rečenici pohvalio Juliana Alvareza, napadača koji je protiv Hrvatske odigrao briljantnu utakmicu, pojavio se baš kad je trebalo da 'pridrži ljestve', a Lea Messija automatski usporedio s Maradonom i onime što je veliki Diego radio u Meksiku prije 36 godina.
Možemo do sutra pričati i raspravljati o kaznenom udarcu. Naravno, 90 posto nas, pristranih, ne bi ga sudilo i da ga Orsato nije dosudio, imao bi temelja za tu odluku. No, isto tako moramo priznati da smo vidjeli u nogometu i težih sudačkih blamaža, skandaloznijih odluka. Možemo izvlačiti izjave mnogi aktera ili komentatora iz redova bivši nogometnih zvijezda koji će, poput Portugalca Pepea, zagalamiti: "Dajte odmah Argentini pehar" ili istaknuti ono što je rekao Garry Neville: "Nema šanse da je to kazneni udarac!", ali kad ipak malo ohladimo glave, moramo priznati da je Hrvatska u polufinalu nadigrana.
"Taj prvi gol je usmjerio utakmicu. Do tada smo imali punu kontrolu, nismo bili opasni i konkretni, ali utakmica je išla kako mi hoćemo.", rekao je nakon utakmice Zlatko Dalić. Međutim, argentinski su mediji nahvalili svojeg izbornika Lionela Scalonija upravo za način na koji je Argentina ušla u utakmicu, tvrde da je Scaloni namjerno dao loptu Hrvatskoj i čekao šansu za 'ubod', da je to bila genijalna strategija, koja je donijela prva dva pogotka i prelomila utakmicu. A da Hrvatska pritom nije napravila baš ništa, nijednom nije opasnije zaprijetila. Tako da, ovisi iz kojeg se kuta gleda ista situacija. Svakako, prvi je gol usmjerio utakmicu, nećemo nikad saznati kako bi dvoboj izgledao da Orsato nije pokazao na bijelu točku. No, prošlo je tek pola sata utakmice, imali smo do kraja više od sat vremena da nešto promijenimo, a nismo napravili baš ništa. Nije to bila večer u kojoj je Hrvatska bila dobra i energična, previše je igrača imalo slab dan, a takvim se izdanjima ne može pobjeđivati u polufinalu SP-a.
Stoga, štogod mislili o Orsatu, slagali se ili ne s Pepeovim teorijama zavjere, koliko god netko zamjerao Argentincima tu njihovu bahatost, nekakvo nogometno divljaštvo i aroganciju, koliko god im Argentinci bili nesimpatični zbog svega toga, treba priznati da su zasluženo u finalu. Jer, ta se bahatost i agresija, ako opet gledate iz drugog kuta, mogu tumačiti srčanošću, velikom željom i motivom, glađu za naslovom prvaka, koji Argentincima toliko znači. I, posebno jednom čovjeku, Leu Messiju. Možemo, opet, reći da ga se gura prema tom naslovu, da mu suci pružaju ruku - da se razumijemo, kao nogometni velikan sigurno uživa drugačiji ugled nego običan nogometaš - ali, možemo biti objektivni i reći: Messi zaslužuje naklon!
Voljeli ga ili ne, preferirali neke druge igrače, činjenica jest da Leo Messi na ovom turniru igra fantastičan nogomet. Kao na početku karijere, a puno bolji nego, primjerice, 2014. kad je proglašen i najboljim igračem, iako to nije bio. Messijev prolazak kraj Gvardiola i sjajna asistencija za 'Burruchagu' Alvareza jedan je od najboljih poteza koji smo vidjeli u Kataru. Messi je u tom potezu, poput autora s početka teksta, sažeo sve bitno što treba reći o Argentini na ovom SP-u: Želim(o) naslov više od svih! Njegov motiv da osvoji jedini trofej koji još nije osvoji i koji svim srcem želi vuče i ostatak momčadi, koja igra na rubu fanatizma. Messi je isto čovjek u 36. godini, daleko od nogometne mladosti, a kad u tim godima odradi takvu akciju, nadigra najboljeg mladog stopera svijeta i briljantno pripremi pogodak svojem suigrača, onda to zaslužuje ovacije i lovorike.
Ispada da je poraz od Saudijske Arabije najbolje što se Argentini moglo dogodit na startu prvenstva. Iz utakmice u utakmicu ta je momčad igrala sve bolje, a Messi je, kao nikad dosad na SP-ima, kad god je trebalo i bilo teško, preuzeo odgovornost i radio razliku. Bivao nezaustavljiv. Ovo je najbolji Messi kojega smo gledali na ijednom Mundijalu, a utakmica protiv Hrvatske jedna od najboljih koje je Argentina odigrala na turnirima dugo godina. Scaloni mijenja sustave i strategije kao rijetko tko u Kataru, točno zna kad, što i kako, sjajno 'kormilari' utakmicom i pokazuje da ništa što se događa Argentini od njegova dolaska na klupu nije slučajno.
I zato, svesti priču o Argentini i Messiju samo na sudačke odluke i nekakvo 'guranje', jer je to u nečijem interesu, nepravedno je i pretjerano. Ako su ikad Messi i Argentina imali gard prvaka i objektivne ambicije, onda ih imaju sad! Messi je, čast Hrvatskoj, Maroku i ostalim nenadanim junacima, koji su šokirali svijeti, ipak najveća priča Mundijala.