T. NičotaLekcije nisu naučene. Ovo nije novi, ovo je neki stari Dinamo!
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | pet. 28.11.25. | 08:00
Poraz (4-0) boli, ali više od njega brine način na koji Dinamo gubi i kako se prezentira u ozbiljnim utakmicama. Umjesto da se vidi napredak, dvoboj protiv Lillea, kao i protiv Celte, potvrdio je da Dinamo nazaduje
Gdje je nestao 'onaj' Dinamo? Onakav s početka sezone, kad je u Maksimiru pao Fenerbahce pa i onaj kad je u Bačkoj Topoli srušen Maccabi. Ma, nazvali bismo to prolaznom krizom, koja se, istina, već neko vrijeme hvata na uglađenu maksimirsku fasadu, da ono što smo gledali u Lilleu nije podsjetilo na vremena kad su Modri u Europi izgledali upravo tako, kad su 'skidali gaće' već na Bregani ili bilokojem ozbiljnijem klubu, pogotovo onima iz liga Petice, već s prvim sučevim zviždukom.
Netko će reći da poraz od 4-0 još uvijek spada u nogomet, a da je sve preko toga debakl i potop, stoga, Dinamo je u Lilleu ipak izgubio 'nogometnim' rezultatom. Međutim, ono što je Dinamo prikazao na terenu, a posebno u kombinaciji s onih 0-3 protiv Celte u Zagrebu, djeluje stvarno loše. Zabrinjavajuće. Da se razumijemo, Dinamo sa sedam bodova, iako se sad nalazi na granici onih koji prolaze u nokaut fazu, ima još uvijek šansu biti u tom društvu, domaće utakmice protiv Betisa i u siječnju protiv rumunjskog FCSB-a su ključne, I nude nadu i priliku. No, kako Dinamo u zadnje vrijeme izgleda na terenu, kako je izgledao u Lilleu, to kazuje da je pred Modrima vrlo težak posao. Nešto što je prije mjesec dana izgledalo kao rutinski zadatak, sad postaje ozbiljan izazov. I neizvjestan pothvat.
Celta i Lille jesu ozbiljne momčadi, nećemo to dvojiti. Ali, to su, također, momčadi koje igraju vrlo promjenjivo, Španjolci su, primjerice, u četvrtak pokleknuli u Bugarskoj (3-2), gubili su i 3-0, Lille je prije toga izgubio od Crvene zvezde (1-0) u Beogradu, kući i od PAOK-a (3-4). Što znači da se protiv njih može igrati, da im se može nauditi. A Dinamo je u obje utakmice izgledao kao potpuni autsajder, primio je sedam golova, nije zabio nijedan. Ne samo da nije zabio nego, praktički, nije ni ozbiljno zaprijetio, odigrao neku akciju za pamćenje, podigao adrenalin kod suparnika. Dojam je da su i Celta i Lille Modre pobijedili s 'pola snage', da se nisu pošteno ni oznojili. OK, možda bi bilo nešto drugačije da je na početku dvoboja u Francuskoj priznat pogodak Bakrara, no, za širu sliku, koja je sad već jako 'umaljana' tamnim tonovima, to i nije pretjerano važno. Dinamo je, jednostavno, u dvije utakmice izgubio onaj svoj europski štih, koji je stvarao godinama. I kad tako krene nizbrdo, onda se teško vratiti na pravi put. U ovom trenutku izgleda kao čista satira ona priča o direktnom ulasku u Ligu prvaka dogodine, jer ne samo da Dinamo za to treba osvojiti naslov u HNL-u, već treba i 'nabildati' europski koeficijent. A to se sigurno ne radi ovako, kako Dinamo sad izgleda na terenu.
Mario Kovačević može se, kao poslije Lillea, zavaravati da je njegova momčad mlada, da je sve to dio procesa i da će, eto, s vremenom sve biti bolje. No, to je sve promašen alibi. Da, nekoliko je mladih igrača bilo u momčadi, pogotovo u zadnjoj liniji (Mikić, Dominguez, Perez Vinlöf), ali oni nisu nikakav problem. I kad pogriješe, može im se nekad progledati kroz prste. I ti igrači, koliko god bilo teško ustrajati na strpljenju, moraju proći neke škole, dobiti lekcije da bi bili bolji. Ali, Dinamov je problem što lekcije sve više pohađaju i oni iskusniji, oni koji su prošli puno velikih utakmica, teških iskušenja kroz karijeru. A i oni protiv Lillea djeluju nemoćno, sporo, bezidejno. I onda i čitava momčad izgleda loše, raštimano, baš kao u Lilleu!
Jesu li Kovačević i suradnici negdje grdo promašili u fizičkoj pripremi igrača? Jer, Dinamo ponekad izgleda kao da ne može bolje, nestala je brzina, nestala je i energija, protivnici olako dolaze do šesnaesterca, dominiraju sredinom terena, uzimaju sve druge lopte? Je li ipak i dalje samo problem mentalne prirode? Jesu li napravljeni ozbiljni propusti u ljetnoj selekciji igrača, koji uopće nisu adekvatni za ideju nogometa kakav Dinamo želi igrati? Ili Dinamov trener, jednostavno, ne upija lekcije, koje mu sve češće dolaze na stol? Razmišljao je o promjeni formacije u 4-4-2, nekoliko dana su igrači na treninzima to i uigravali, ali onda je ipak odustao i odlučio se za istu momčad kao protiv Varaždina. Kao da su u pitanju isti protivnici. Činilo se da je u utakmica protiv Karlovca i Varaždina ta momčad ipak živnula, da se naziru neki bolji dani, a onda je u Lilleu opet bolno udarila o tlo. Dinamo izgleda kao ispuhani balon, a sve je očitije da ne postoji jasna ideja kako bi ta momčad trebala izgledati i što bi trebalo učiniti da se stvari pomaknu s mrtve točke. Dinamo je u, zadnje dvije europske utakmice, postao lagan zalogaj, poželjan suparnik i to više nije jedna loša večer, nego polako postaje trend. Kao nekad kad su ovakvi porazi i prezentacije bile Dinamov 'trade mark', kad je svaka europska utakmica protiv imalo jačeg protivnika završavala i prije nego je počela.
No, bilo bi sve lakše, kad bi danas Dinamu HNL služio kao natjecanje za 'ubijanje' europskih frustracija, kad bi mogao računati da će, recimo, protiv Gorice u ponedjeljak izbaciti iz sebe sva nezadovoljstva, iskaliti se na suparniku i vratiti strahopoštovanje. Ali, to danas nije tako, Modre idućeg tjedna (ponedjeljak, subota) čekaju dvije teške utakmice (Gorica, Hajduk), o kojima puno toga ovisi. Nije Lille, dakle, problem sam za sebe, tih 4-0 bilo bi lakše progutati kad bi se nakon utakmice moglo zaključiti da su trener Kovačević i igrači pronašli put prema izlasku iz krize i podignuli razinu igre. Naprotiv, ova je utakmica samo pojačala dojam da u tom 'procesu' i dalje puno toga ne štima, govor tijela čitave momčadi kazuje da je 'sudbina neizvjesna'. Novih rješenja, ideja, nove energije u Francuskoj nije bilo. Zabrinjavajuće!
.jpg.webp)
