Kucamo na vrata ... Jose Luis Chilavert (VIDEO)

Znate ga sigurno. Prije svega po tome što je kao vratar u karijeri postigao više od 50 pogodaka, po licu koje izaziva strah, po dobrim obranama...

Ali Jose Luis Chilavert je znatno više od toga.

Nije pretjerano reći da se radi o jednom od najpoznatijih Paragvajaca svih vremena, čovjeku koji je kompletnoj naciji podizao samopouzdanje, čovjeku koji je svojim izjavama znao zapaliti cijelu Južnu Ameriku i izazvati strahopoštovanje širom planeta.

Ako ste od onih kojima se smučio današnji nogomet zbog toga što neprestano slušate nogometaše koji zarađuju stotine tisuća eura - tjedno (!) da se žale na veliki pritisak javnosti i navijača, onda vam je vrlo vjerojatno ova paragvajska glava često u mislima...
"Pritisak? Pa ovo je samo nogometna utakmica. Kad ne znaš kako prehraniti djecu, to je pritisak", izjavio je Chilavert uoči Svjetskog prvenstva 1998. i učinio da glas "običnog puka" odjekne dovoljno jako.

A Jose dobro zna kako je to kad je dijete gladno. I sam je bio u toj koži. Odrastao je u velikoj, siromašnoj obitelji u gradu Luque na jugu Paragvaja, a sve do sedme godine nije poznavao osjećaj obuvanja bilo kakve obuće. Svuda je išao bos. Težak život i velike ambicije stvorile su od njega neumorni "stroj". Nepoznavanju boli i umora može zahvaliti što će njegovo ime zauvijek ostati zapisano u povijesti nogometa: ako ni po čemu drugom, onda po suhoj statistici jer je i dalje jedini vratar koji je postigao hat-trick na utakmici (za Velez Sarsfild protiv Ferro Carrila 1999. godine), a trenutačno je drugi na listi strijelaca čuvara mreže, iza Rogerija Cenija. I sve to - iz inata!

"Uvijek sam volio biti dio igre, izlaziti iz kaznenog prostora. Kad sam 1988. došao u Zaragozu, navijači su bili prestravljeni i stalno mi vikali da se vratim na gol. Ja sam, s druge strane, bio siguran u svoje sposobnosti. Tada sam počeo vježbati kaznene i slobodne udarce."

Usprkos tome što je već bio jedan od najboljih južnoameričkih golmana, Chilavertu nije bilo teško nakon svakog treninga ostati šutirati od 80 do 120 "slobodnjaka". Jednostavno, neumorni stroj.

Karijeru je već sa 17 godina počeo u lokalnom Sportivu Luquenu, da bi 1984. prešao u redove tadašnjeg prvaka Paragvaja Guarani. Nakon samo 12 mjeseci kupio ga je argentinski San Lorenzo, u kojem je blistao sljedeće tri sezone. Dovoljno da zaradi transfer u Zaragozu. U prve dvije sezone Radomir Antić vjerovao je u njega i bio je standardan na gol-liniji, ali kad je srpskog trenera zamijenio Urugvajac Ildo Maneiro, Chilavert je u sezoni 1990/91. samo osam puta zaigrao u prvoj postavi, što je prgavom golmanu, poznatom po nadimku Buldog, bio znak da je vrijeme za selidbu.

Iz ove perspektive može se reći da mu je Maneiro učinio uslugu jer se Jose vratio u Južnu Ameriku i zadužio opremu argentinskog Velez Sarsfilda, gdje će u sljedećih 10 godina pisati povijest. Donio je ovom klubu četiri od ukupno deset naslova prvaka, a samo s njim na golu Velez je osvajao međunarodne trofeje: Copu Libertadores, Interkontinentalni kup i Copu Interamericanu 1994, Supercopu Sudamericanu 1996. i Recopu Sudamericanu 1997. godine.

Chilavert je u Velezu bio gazda, a kad je tako, onda je najbolji, pa je u klubu iz Buenos Airesa postigao 48 golova, već spomenuti hat-trick i ispisao najljepše stranice svoje karijere. Te 2001. vratio se u Europu, u Strasbourg, a epilog trogodišnje suradnje zbio se 2005. kada je Paragvajac dobio šest mjeseci zatvora uvjetno jer je utvrđeno da je falsificirao dokumente o svom fizičkom stanju kada je od francuskog kluba tražio naknadu zbog raskida ugovora.

Iako, nije ga zavidna klupska karijera učinila besmrtnim, već reprezentativna. I to najviše Svjetsko prvenstvo u Francuskoj.

Paragvaj je bio u skupini sa Španjolskom, Bugarskom i Nigerijom, Chilavert je protiv europskih reprezentacija ostao nesvladan, a sjajan je bio i u pobjedi 3:1 nad Nigerijom. Ostat će upisano i da je na utakmici s Bugarima postao prvi vratar u povijesti svjetskog prvenstva koji je izveo slobodan udarac (malo je nedostajalo i da se upiše u strijelce).

U osmina finala, 28. lipnja 1998. u Lensu, Paragvaj se sudario s domaćinom Francuskom, kasnijim svjetskim prvakom, i herojski se borio: bilo je 0:0 nakon 90 minuta, a tek u 114. minuti Laurent Blanc kaznio je nepažnju suparnika, nakon kombinacije Piresa i Trezegueta našao se sam pred Chilavertom i odveo Trikolore dalje.

Kakav je dojam ostavio na ovom natjecanju, govori činjenica da je golman Paragvaja izabran u All-Star momčad prvenstva, uz Fabiena Bartheza.

"Nitko nije ni čuo za nas kada smo došli u Francusku. Paragvaj nisu mogli pronaći ni na karti. A sada cijeli svijet zna za nas", ponosno je pričao Chilavert nakon prvenstva.

I sljedećem svjetskom prvenstvu, u Japanu i Južnoj Koreji 2002, Chilavert je bio prva zvijezda Paragvaja. Pogotovo prije početka natjecanja. Novinari u zemlji kritizirali su izbornika Cesarea Maldinija i tražili da reprezentaciju na Daleki istok povede netko drugi, ali kada je legendarni vratar stao u zaštitu Talijana, bilo je jasno da od toga neće biti ništa.

"Oko 90 posto sportskih novinara u Paragvaju je nekompetentno", prekinuo je Chilavert rasprave o izborniku, a s predstavnicima "sedme sile" znao se i fizički obračunati.

Na prvenstvu je Paragvaj loše krenuo, remizirao s Južnom Afrikom (Chilavert propustio taj susret zbog kazne koju je dobio u kvalifikacijama, kada je pljunuo Brazilca Roberta Carlosa) i izgubio od Španjolske zahvaljujući i kiksu golmana, ali je pobjedom nad Slovencima, usprkos isključenju Paredesa, prošao dalje. Osmina finala opet je bila kobna, Njemačka je slavila 1:0 golom Olivera Neuvillea u 88. minuti...

Chilavertova najdojmljivija rola vezana za reprezentaciju odigrala se izvan terena. Paragvaj je 1999. godine bio domaćin Cope Americe, a njegov najveći adut nije bio u momčadi. Jose je tada odbio braniti i javno je kritizirao vodeće političare jer su uložili mnogo novca u organizaciju natjecanja, umjesto da ta sredstva preusmjere na poboljšavanje školskog sustava, koji se nalazio u rasulu.

Zbog ovakvih stavova Chilaverta su mnogi smatrali revolucionarom kakvog Južna Amerika nije imala još od Che Guevare. Sam je u jednom trenutku najavio, a veliki broj sunarodnjaka u tome ga je podržao, da će, kad se oprosti od nogometa, biti predsjednik svoje zemlje i posvetiti se uspostavljanju reda i zakona. Političke ambicije kasnije su utihnule, premda je 2013. aktivno sudjelovao u kampanji Horacija Cartesa, koji je tada postao predsjednik Paragvaja.

Često je opravdavao nadimak Buldog: poznato je njegovo isključenje 1997. godine na utakmici Paragvaj - Kolumbija, kada se sukobio s Faustinom Asprillom, a i tada je u bijesu pljunuo na suparnika. Jednom je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora jer je napao fizioterapeuta...

Argentinci zlatnim godinama svoje lige smatraju 1995-1997, kada je Chilavert bio u Velezu, a Maradona u Boci. Njih dvojica imali su legendarne okršaje kad god bi se vidjeli. Bilo je tu svega, a kada je jednom prilikom Maradona izveo slobodan udarac, viđena je jedna od najboljih obrana svih vremena.

Paragvajski parlament dodijelio je 5. ožujka 2015. Joseu Luisu Chilavertu nacionalni orden najvišeg reda za doprinos u sportu i promoviranju zemlje. Možda je to nagovještaj da će se, na radost sunarodnjaka, ipak posvetiti političkom životu.

Vrijeme će pokazati, ali je sigurno da se na nogometnom terenu više nikad neće pojaviti netko sličan njemu. Jasno je to i Chilavertu, koji ne krije da je razočaran današnjim nogometom, a pogotovo svojim nasljednicima:

"Trenutačno su dobri golmani kao dinosaurusi", ugrožena vrsta.

O ovome se svakako može raspravljati, ali kada 42-godišnji Rogerio Ceni odluči konačno otići u mirovinu, moći ćemo ustvrditi da je vrsta golmana-golgetera izumrla.

Piše: Bojan Đurić/MozzartSport

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!