Krvariti i sanjati! Rijeka je nekoliko 'nemogućih misija' već izvršila, zašto ne bi i ovu?

Ovogodišnji ‘momo’ je Dominik Dogan, također napadač, također netko tko se nije snašao na Kvarneru, također netko tko je uoči glavne faze priprema ostao kući. Đalović ga očito ‘ne vidi’, a kako je riječ o treneru s dva trofeja nakon samo jedne samostalne sezone u svojem CV-u, u njegove prosudbe više nitko ne dvoji. Tko mu ‘paše’, unutra je, tko ne… Đalović je tip, znalo se to i puno prije nego što je sjeo na klupu Rijeke, koji sve što radi u životu radi makismalno. Iako postoji mogućnost da do kraja ‘glavnog dijala priprema’ ostane bez barem jednog od tri najvažnija igrača (Fruk, Janković, Radeljić), on će sve raditi kao da će oni biti s njim do kraja sezone. Usprkos tome što, svima nam je jasno, to neće biti slučaj. Što se tiče dolazaka, očekuje se redom – stoper, šestica, devetka. I krilni napadač, naravno. Najbolji mogući scenarij bi za Đalovića bio kad bi svi nositelji ostali, a kad bi pojačanja krenula dolaziti.

Kad je tema Tiago Dantas, o čemu je Germanijak prvi izvjestio, ta je priča ipak malo utihnula. U prijevodu, Portugalac zna što mu Rijeka može ponuditi, ali njega to u ovom trenutku ne zadovoljava. Tko zna, možda se stvari promijene u slučaju da zainteresiranih klubova ne bude previše, a Rijeka dobro otvori sezonu u Europi. Ali, onda postoji jedan drugi rizik – hoće li Rijeka i tada biti zainteresirana? To je rizik kojeg je Dantas očito bio spreman prihvatiti…

Od ostalih veznjaka koji su se povezivali s Rijekom, najviše se i dalje razglaba o Marku Rogu. O kojem na Kvarneru imaju jako lijepo mišljenje. Otkako se oprostio od CSKA Moskve, opet se počelo šuškati i o Kristijanu Bistroviću, sjajnom veznjaku kojem ne nedostaje udvarača iz HNL-a, a s Rijekom ga se povezuje već nekoliko ljetnih prijelaznih rokova. Rečeno nam je i kako je Antonini Čulina kontaktirao Josipa Vukovića, ali da od toga neće biti ništa, nekadašnji veznjak Hajduka i Osijeka izgradio je ime u Turskoj te je prilično izgledno da će tamo i nastaviti svoj nogometni put nakon rastanka s Kocaelisporom.  

Prošle godine se Rijeci u Schladmingu priključio tek jedan igrač – Gabriel Rukavina. Rijeka tada nije bila na ‘ti’ s krilima, Pašalić je bio jedina opcija desno, Djouahra lijevo, a Rukavina je stigao kao netko tko, ako zatreba, može pokriti obje pozicije. Vrijeme je pokazalo kako je nemjerljivo opasniji kada igra na lijevoj strani, ali kako su određeni novinari tada uglavnom pisali o tome kako Pašalić ‘samo što nije postao Plavi’, onda se primarno Rukavinu gledalo kao 'iznenađenje' na desnoj strani. I da, htio je Dinamo Pašalića, to je neupitno, ali Damir Mišković je za Germanijak poručio kako “Pašalić, Dinamo i Rijeka nisu uopće tema”, što je sasvim sigurno imalo ogroman utjecaj na kasniji razvoj događaja u sezoni koja je za Rijeku postala povijesna. Pašalić je u prvom dijelu sezone bio vrlo dobar, potom je za pet milijuna eura transferiran u Orlando, a kako je sezona do samog kraja bila nevjerojatno uzbudljiva, možda bi baš Pašalić u Dinamu bio onaj jezičac na vagi koji bi Plavima donio osmi naslov prvaka u nizu…

Na ovim pripremama Radomir Đalović sa svojim stožerom mora ispuniti nekoliko ciljeva. Prvi je, jasno, da ono u čemu je njegova momčad bila najbolja prošle sezone, a to je kompaktnost posljednje linije, u nadolazećoj bude – još bolja. Drugo što mora napraviti je da Rijeka ima jasan plan B, C i D te da ih je momčad spremna priminjeniti kako za to bude bilo potrebe. Treće stvar, vjerojatno i najvažnija, je da tempira formu tako njegovi igrači budu na svojem aerobnom, anaerobnom i tehničko-taktičkom vrhuncu krajem srpnja i u cijelom kolovozu. Iako bi većina Riječana voljela da je prvi klupski cilj obrana duple krune, znas se da je Rijekin cilj jedan, dva i tri Europa. Jer, Europa nosi novac, Europa usmjerava! Ako ona izostane, onda dolazi do svakakvih promjena. I onda, kao na Fordovoj pokretnoj traci, kreću izlazni transferi sa Rujevice…

Iako im nitko ne može reći da spavaju, jer doveden je već korektan broj novih igrača, ljudi ‘s prvog kata’ moraju poput igrača – u ‘glavnom’ dijelu priprema ubaciti u brzinu više! Dovesti igrače s kojima Đalović može biti siguran da je u stanju ostvariti sve ciljeve koji su stavljeni pred njega trebao bi biti njihov imperativ! Pred Rijekom je svakako puno posla, sve je sada podređeno Ludogorecu (ili Dinamo Minsku, jasno), s tim da će i u tom ogledu biti neophodna ona mala doza sreće. Istina, ako Ludogorec prođe bjelorusku momčad, protiv Rijeke će oni biti favoriti, ali nije jednom Rijeka ‘iznenadila’ u Europi, nije jednom pokazala da tamo pripada. U ovoj fazi sezone ne pamte težeg protivnika, ali možda im baš to bude motiv da na ovim pripremama ostave sve što imaju pa onda nastave pisati svoju bajku i dalje. Uostalom, prošlosezonska dvostruka kruna bila je nemoguća misija, ali rad i vjera igrača, stožera, radne zajednice i predsjednika je učinila sve to mogućim. Liga prvaka? Također nemoguća misija. Ali…