Kek ima novog 'Filipa', Kabadayi je kolutao očima, a Vrbovec? Susjed, čista petica!

Svoj omaž zaslužuju svi ljudi iz kluba domaćina. I općenito Vrbovčani. Možda njihov grad nije Pariz i na prvu nema onaj 'wow efekt', ali neupitan je taj jedan poseban šarm i osjećaj pitomosti, kao da su svi sa svima prijatelji, neka vrsta šire obitelji. Automobili ne jure po cesti, na šanku nema naguravanja, u dućanu nitko nema 'samo dva artikla'... Sve se odvija jednim svojim, iznimno ugodnim tempom. Primijetili smo i da se jedni drugima uglavnom obraćaju sa 'susjed', što možda nije uvijek faktički točno, ali najbolje oslikava 'vibru' mjesta i ljudi.

„Voziš se glavnom cestom, ideš ravno do prvog križanja. Zatim skreneš lijevo i onda odmah, ma ni 100 metara kasnije, prvo desno. I to je to, na stadionu si. A i neće nedostajati policije, samo nju prati“, uputa je koju smo dobili od prijatelja znatno bolje upoznatog s tim krajevima Lijepe naše prije polaska na utakmicu.

„Ne sekiraj se ništa, tam' su ti ljudi čudo. I sve što ćeš pitati, odgovorit će ti da može.“

Barem znamo da nisu iz NK Rijeka.

Ova srijeda svakako je bila kao stvorena za nogomet. U zraku je bilo idealnih 25 stupnjeva, s tim da je bilo i onih koji su se pravili da je 10 više, odnosno 10 manje. Dojam je bio kao da je na snazi bio prešutni dress-code po ulasku na tribine koji obvezuje na kratku majicu i prsluk. Iako je nogomet bio u fokusu, taj detalj bilo je nemoguće ne primijetiti.

Što se tiče stadiona i tribina, odnosno novinarskih mjesta, VIP lože... Sve je to u Vrbovcu isto. Premda, nije baš ni da smo očekivali Santiago Bernabeu. Rijeka je svakako poslala ozbiljnu delegaciju, nešto mlađu i s definitivno boljom energijom, a poteglo je na utakmicu i nekoliko novinara iz Zagreba, odnosno i iz Rijeke. Iako su VIP-ovci i predstavnici sedme sile sjedili jedni do drugih, uz možda jedan ili dva prazna stolca između, interakcija nije postojala. Kao da je prešutni dogovor bio, na tragu onog dress-codea, da se svi moraju praviti da se ne vide i ne čuju. Doduše, dobro su nas nasmijale neke od opservacija i zapažanja, ali o tome nekom drugom zgodom. Barem off the record.

Na temu utakmice u kratkim crtama treba podvući sljedeće: prvi put je kao kapetan Rijeku poveo Mladen Devetak, koji je potom svoje mjesto na terenu i traku prepustio mladom Bodetiću. Matjaž Kek je pak s njemačkim jezikom na 'ti', a to je posebno na svojoj koži osjetio Yusuf Kabadayi koji je u ovom ogledu pokazao manje od nekih igrača Vrbovca. Sigurno će 'držati fige' da mu sljedeći trener bude Talijan, odnosno netko kome znanje njemačkog jezika započinje i završava s 'Guten Tag'. Okretao je očima krilni napadač na Kekove opaske do te mjere da je bilo malo neugodno promatrati, s tim da je definitivno novi Filip Bradarić slovenskom stručnjaku postao mladi Branko Pavić. Koji je u par navrata dobio klasičan kekovski 'Branko, što je?', bez ikakve daljnje potrebe da mu se objasni što je pisac htio reći. Usporedba s Bradarićem? U šampionskoj sezoni Slovenac je najčešće s ruba igrališta uzvikivao 'Filip', čak i kad je odnedavno umirovljeni veznjak bio valjda 20 metara udaljen od lopte. Ali, Kek ga je izgradio i izbrusio kao igrača, od njega napravio prvaka, a potom i reprezentativca te igrača za Serie A. Tko zna, možda taj potencijal i kvalitetu vidi u mladom Paviću...

Nakon ogleda trener Vrbovčana istaknuo je kako je jako zadovoljan drugim poluvremenom te borbom i zalaganjem svojih igrača. I može biti, jer ostavili su dušu na terenu. Istina je da će nekome šest pogodaka izgledati ružno, ali Vrbovec je pogodio vratnicu, baš kao što je u nastavku dvije sjajne obrane upisao Vekić. Isto tako, Ivica Šendulović uspio je i nasmijati svih 1000 ljudi na stadionu kada je u 71. minuti njegova momčad radila posljednju zamjenu.

„Kud se sad žuriš, daj hodaj malo“, dobio je svoj naputak Mislav Šibenik dok je izlazio s terena, što su tribine popratile s glasnim pljeskom. Iako... možda je baš ta zamjena trebala biti napravljena puno ranije budući da su mladi Antonyo Stavljenić, baš kao i Sven Ivančić koji je odigrao drugo poluvrijeme, bili među boljim pojedincima svoje momčadi. Ne i najbolji, naravno, ipak je tu prednjačio 21-godišnji vratar Dominik Hegeduš koji je definitivno najzaslužniji zašto Rijeka nije postigla dvoznamenkast broj pogodaka, premda su neki iz gostujućeg tabora istaknuli da bi 'i oni obranili neke od udaraca' koje je Rijeka uputila prema golu mladog Zagrepčanina. Baš sportski, čestitke.

Bilo kako bilo, Vrbovčani su se svakako pokazali sjajnim domaćinima, baš kao što je bilo iznimno lijepo vidjeti obnovljene klupske prostorije i općenito ogroman napredak u odnosu na to kako su stadion, teren i svlačionice izgledali prije devet godina i kako izgledaju danas. Zanimljivo, tada je Rijeka uoči ogleda protiv Vrbovca slavila protiv Hajduka na Poljudu (2-0, Heber 24., 58.), dok je nakon tog kup-ogleda odigrala 1-1 u Koprivnici sa Slaven Belupom.

Nadolazeći Jadranski derbi? Fruk je dobio poštedu i ostao u Rijeci, Jankoviću su dobro došli pogodak i asistencije, dok Adu-Adjei, Majstorović, Vignato i Dantas nisu morali 'gasiti vatru' te su ogled ispratili s klupe. Kek je dobio ono po što je došao, prolazak bez drame i 90 minuta tijekom kojih je mogao ponešto isprobati, ponešto vidjeti, a ponešto i dovoljno glasno komentirati da čuje pola tribine.

Rijeka se, dakle, vratila kući s prolaskom u osminu finala i šest pogodaka u prtljazi, dok je Vrbovcu ostao taj jedan 'teniski' poraz. Ali, ostalo im je i nešto što semafor baš i ne zna pokazati, jer kad protiv momčadi poput Rijeke od šeste minute igraš s igračem manje, a svejedno se ne raspadneš, pogodiš vratnicu, natjeraš Vekića na dvije ozbiljne intervencije i do posljednjeg zvižduka ne odustaneš od ideje da barem jednom razveseliš svojih tisuću ljudi, onda ni tih 0-6 ne izgleda tako ružno kao na prvu. Dapače, Vrbovčani su za ono što su pokazali na terenu zaslužili veliki palac gore.

A za sve ono izvan njega? Za ljude iz kluba, obnovljene prostorije, organizaciju, gostoprimstvo i onu neku pitomost mjesta zbog koje se već nakon nekoliko sati čini kao da se svi međusobno poznaju? Čista petica. Ma, što petica, pet plus! Je l' to u redu, susjed?