"Sparno je, dobro bu došla pivica. Nije sparno, vruće je. Dobro, velim, dobro bu došla pivica"

"Dobro kaj glumiš, kaj si došel provocirat s tom Dinamovom majicom?", potegla se rasprava u kafiću u sklopu stadiona nešto više od dva sata prije početka utakmice između Vrbovca i Rijeke u 1/16 finala Hrvatskog nogometnog kupa.

"Nisam došel provocirat, kasnije igra Dinamo. Pa nebum se išel doma presvlačit", uslijedio je odgovor, nakon čega smo dočekali i onaj klasični kup-trenutak, nešto zbog čega ovakve utakmice imaju veću draž od mnogih u Ligi prvaka.

"Joj, kak je sparno, dobro bu došla jedna pivica."

"Kaj je sparno, pa vruće je."

"Dobro, velim, dobro bu došla jedna pivica."

Utakmica? Ona koja se igra tam', malo dalje, na travnjaku gdje su vel'ki golovi? Ta utakmica je ionako manje bitna. Od tri koje će se odigrati ove srijede u Vrbovcu, uvjerljivo najmanje bitna. Prvo i drugo poluvrijeme u Silveru, odnosno sve prije i poslije 'utakmice', ionako je znatno važnije.

"Čekaj, kak' sad piva u dve vure. Kaj nisi rekel smanjit?", stiglo je pitanje od 'treće stranke', koja se taman priključivala sjajno raspoloženom društvu.

"Je, obećal je smanjit. I smanjil' je, s tri vel'ke se prebacil na šest malih."

Inače, ono što je prvo upalo u oko po dolasku na stadion bio je broj policijskih snaga. Na svakog pripadnika Armade bilo ih je dva do tri. Minimalno.

Radna zajednica? Teško je reći tko je predsjednik, a tko kosi travu i crta linije. Svi su bili gotovo pa identično obučeni te su uz osmijeh 'hendlali' jedan veliki dan za njihov klub. Konobari i konobarice CB Silver dizali su atmosferu.

"Bejbi, je l'' trebaš kaj?", pitala je starija kolegica onu mlađu, na što je u prolazu dobila klasično-hrvatski odgovor, onaj koji je isti u Čakovcu, Vukovaru, Dubrovniku ili Puli.

"Sto eura i još dva tjedna godišnjeg".

Dugo se čekala novinarska akreditacija. A onda kada je stigla, na njoj je pisalo - redar.

"Nemam drugo, budeš prošao s njom isto kak i novinar", rekao nam je jedan od ljudi uključenih u organizaciju, na što smo objasnili da ne planiramo sprječavati potencijalnu tučnjavu domaćih i gostujućih navijača.

"Kod nas se tuče događaju samo ako preskočiš turu u kafiću."

I to nam je, nešto više od pola sata prije utakmice, potvrdilo ono što smo već i ranije pisalo - sve ono prije i poslije utakmice ovdje je znatno važnije od onoga što će se odigrati na terenu.

Armada se smjestila na centralnoj tribini, na strani gdje je prvo Rijeka napadala. Bilo ih je podosta, čak iznenađujuće puno kad se uzme u obzir da je radni dan i da je termin ne baš najpopularniji. Inače, utakmica se nije mogla odigrati u kasnijem terminu jer vrbovački gradski stadion (još) nema reflektore, premda u nekoj daljnjoj budućnosti se nadaju to promijeniti.

"Idealno bi bilo da je utakmica u 15 sati pa da prije mraka krenemo nazad. Ali, hajde, barem ćemo slušati prijenos Dinama. Što im želim? Pobjedu. Zašto bi htio poraz našem klubu, baš me briga. Samo neka Rijeka pobijedi, ostalo mi je svakako manje bitno", rekao nam je jedan od gostujućih navijača, koji je svakako naglasio da želi ostati 'bez imena i prezimena'.

"Čitamo Germanijak, znat ćemo ako si prekršio dogovor", dodao je prijatelj iz auta, jedan od onih koji je zbog Rijeke proputovao cijelu Hrvatsku. A i dobar 'komad' Europe.

"Bili smo ovdje prije devet godina, sad je malo ljepše. Neka, baš mi je drago, samo tako naprijed."

Prije početka utakmice, prvi veliki pljesak domaćini su uputili 'svojim velikim sportskim prijateljima iz Rijeke'. Domaćine pobjeda nije zanimala, najbitnije od svega je da je atmosfera dobra, da je vrijeme idealno i da je travnjak, koliko-toliko, u prihvatljivom stanju. I bio je. I više od toga.

Vrbovčani su se pokazali domaćinima za čistu peticu, ali Rijeka sigurno zbog toga neće imati milosti. Zna Matjaž Kek važnost ovog ogleda. I koliko on može pomoći u ostvarenju onog 'najvećeg' ovotjednog cilja. Ali, o tome ipak nešto kasnije, oko 18.30. Kad Ante Čulina označi kraj ovog ogleda...