T. NičotaKako je 'potonuo' Dinamo? Sve je počelo još na Trgu, a Cannavarove metode su konačna presuda
Vrijeme Čitanja: 7min | uto. 08.04.25. | 08:10
U Maksimiru su zakasnili s reformom momčadi, sjajni finiš lanjske i početak ove sezone mnoge je zavarao, a loša transferna politika, ozljede i međuljudski odnosi 'ubili' su atmosferu u svlačionici
O odgovornosti Dinamovih čelnika za Dinamov neuspjeh već smo napisali traktate. Ta je odgovornost najveća, neupitna, međutim, naravno da za svoje igre i rezultate odgovaraju i sami igrači. Ne može ih se izuzeti od krvinje i baš u svemu im tražiti alibi. Naravno, i njihove su prezentacije uže i šire vezane za klupske odluke i poteze, smjene trenera i loši transferi odigrali su ulogu, kao i ozljede glavnih igrača u krucijalnom dijelu sezone. Ali, ima tu i puno igračkog ega, nezadovoljstva, nedostatka 'gladi', poremećenih međuljudskih odnosa, inata... Jer, ako je neoboriva činjenica da Dinamo ima najbolji igrački kadar u Hrvatskoj, ako je ta momčad u Ligi prvaka osvojila 11 bodova, onda, definitivno, stoji zakljčak da su i igrači također podbacili. I nemaju previše alibija.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Ali, kako je krenuo taj pad? Baš s promjenom vladajuće strukture prije godinu Dinamo je bio na prvoj prekretnici. U HNL-u je klipsao, borba za naslov izgledala je već izgubljenom, a te je dane obilježio navijački transparent: 'Ne damo da potoneš'. Na krilima navijačke euforije, nakon rušenja Betisa u Europi, Dinamo je krenuo. Stariji igrači, predvodnici momčadi, stavili su svlačionicu na kup, zajedno sa Sergejem Jakirovićem bili pokretači ludog preokreta i fantastične završnice sezone. Dinamo nije 'potonuo', dapače, zahvaljući dugogodišnjem koeficijentu, koji je nova garnitura dobila u naslijeđe, Dinamo je startao od play-offa Lige prvaka i ušao u nju. Trebao je to biti kraj krize i početak nove dominacije, financijske i rezultatske, no ispalo je drugačije. A ovo je neki presjek kako je taj pad krenuo i trajao. Uz napomenu da ništa od toga nije alibi igračima za slabe partije i rasprodaju ugleda, ali jest objašnjenje kako je do svega došlo:
PETKOVIĆEV GOVOR NA TRGU
Velika proslava na Trgu, tisuće navijača i proslava Dinamova proljeća iz snova, obilježio je govor Brune Petkovića. S današnje distance ima još jasniju poruku, nego što se tada činilo. Petković je, naime, na uspjesima zahvalio i bivšoj vlasti, Mirku Barišiću i Vlatki Peras, što u tom trenutku nije bilo popularno. Dobio je Bruno i zvižduke iz mase, no, sve je brzo zaboravljeno na krilima te pozitive, euforije i 'buđenja' navijačkog puka. No, oni koji su znali čitati između redaka, pročitali su Petkovićev i stav najiskusnijeg dijela Dinamove svlačionice. O tome smo i tada pisali. Dakle, bila je to poruka koja je glasila otprilike ovako: 'Uspjesi ove momčadi nisu počeli tek sad, ovog proljeća, nije to zasluga samo promjene vlasti i nove garniture, mi smo velike rezultate i u Europi i trofeje u HNL-u osvajali i ranije. I molimo da i to poštujete'. U vrijeme Vlatke Peras a i prije svlačionica je imala dobru komunikaciju s Upravom, činjenica jest i da su ti 'senatori' uživali određene privilegije, da ih se slušalo. Ali, to su svojim doprinosom na terenu i višestruko vraćali. Sad su dobili dojam da ih se manje cijeni, a u razdoblju kad se slagala nova hijerahija i struktura vlasti u klubu, izgubila se i ta direktna komunikacija. No, na 'senatore' ćemo se vratiti.
UŽIVO Dinamo - Osijek
PROMAŠENA POJAČANJA I 'FAKTOR' MARKO MARIĆ
Nema dvojbe, to odavno znamo, pojačanja iz inozemstva, koja su došla u Dinamo u zadnja dva prijelazna roka, generalno, nisu donijela kvalitetu. Dosad Dinamova svlačionica nije imala problem s novim igračima pa ni sa strancima, puno je primjera igrača, koji su dolazili izvana i postali omiljeni, postali dio Dinamove obitelji. Poput Soudanija, Ibaneza, Sigalija, Cufrea, vratara Eduarda, Theophilea... Igrački i krakterno to su bili ljudi, koji su se odmah uklopili, prihvatili Dinamo i njegova pravila kao svoj dom, kojemu su se kasnije rado vraćali. Ova garnitura, čast iznimkama, nije tog kalibra. Pritom je Marko Marić, koji je na sebe preuzeo i tu komunikaciju između svlačionice i kancelarije, često igračima bio nedostupan, odgađao je aktualne probleme. Poput razgovora o produženjima ugovora, statusu, očekivanjima... Vremenom su ti problem samo postali sve veći.
NESRAZMJER U UGOVORIMA
Velik je nemir izazvala i priča, koju je objavio Germanijak, o visini ugovora u Dinamovoj svlačionici. Iz koje je postalo jasno da u momčadi postoji veliki nesrazmjer u plaćama nekih ključnih igrača i onih manje dobrih. Primjerice, Baturina i Sučić, novopečeni reprezentativci, zarađivali su ili zarađuju manje od Bernauera i Mmaeea. Dio tih ugovora, naravno, naslijeđen je od prethodnih Uprava, ali nova Uprava nije se s time uhvatila u koštac. Bit će, bit će, a nikad nije bilo! Moramo napomenuti, naravno da iz kuta običnog navijača, koji plati kartu, radi za prosječnu plaću i očekuje da igrači dobro natope dres u svakoj utakmici, tih 200, 400 ili 800 tisuća eura godišnje izgleda nebitna razlika, ali u četiri zida svlačionice, gdje ipak borave ljudi od krvi i mesa, to su ozbiljni životni problemi. Ideali s tribine su jedno, realan, nogometni svijet nešto sasvim drugo.
HIROVITE PROMJENE TRENERA
O Cannavaru ćemo kasnije, ali u jednoj stvari je u pravu; tri trenera, tri različita stila i pristupa, tri različite vizije u jednoj sezoni, to jest problem. Jakirović je visio od prvog dana, čak i unatoč dvostrukoj kruni i plasmanu u Ligu prvaka, otišao je nakon devetke u Münchenu. Bjelica je bio kompromis, nije imao konsenzus. Neki igrači, koji su kod Jakirovića bili u prvom planu, kod Bjelice su nestali i obrnuto. Bjelica je izbacio Mmaeea, zbog ozbiljnog narušavanja discipline, a onda ga je Cannavaro, odnosno Marko Marić, vratio u momčad. Kao primjer svih tih lutanja. A kad je Bjelica smijenjen preko noći, bio je to novi udarac na ionako već načetu svlačionicu.
OZLJEDE KAO 'MURPHYJEV ZAKON'
Teza kako Dinamo ima dvije jake momčadi i kako će bez problema kormilariti po Europi i dominirati HNL-om, počele su padati u vodu sredinom jeseni. Jer, baš kao Murphyjev zakon, Dinamo su 'napale' ozljede ključnih igrača. Prvo Petković, zatim Sučić i MIšić, pokazalo se, bio je to pretežak udarac za momčad. A neki drugi ključni igrači nisu bili u pravoj formi. Dobri rezultati u Ligi prvaka i rekordnih 11 bodova signalizirali su da će moćni Dinamo, kad-tad, i u HNL-u pokazati snagu, pogotovo kad se oporave ti glavni igrači. Ali, krenulo je sve u drugom smjeru.
BATURININE OSCILACIJE I PODJELE U SVLAČIONICI
Martin Baturina zadnji dan prijelaznog roka bio je blizu odlaska u Fiorentinu. Dinamo je stopirao taj transfer te obećao svojoj 'desetki', kao i Petru Sučiću, novi ugovor. Do kojega nikad nije došlo. A Baturina je tijekom sezone previše oscilirao. Stišnjen između velikih očekivanja i velikog talenta, transfera, komplikacija oko menadžera, Baturina igrao i igra na bljeskove. Odličan u Ligi prvaka, često prosječan u HNL-u. Uzeli su ga na zub i treneri, zamjerajući mu 'laganini' gard i manjak zalaganja, prozivali su ga i stariji suigrači. Jedan od njih nakon jednog slabog rezultata u ligi u lice mu je rekao: 'Martine, vrijediš toliko, vrijeme je da počneš rješavati utakmice, a tebe nema nigdje!'. Navodno Baturini to nije baš najbolje sjelo, a podjele u svlačionici postale su sve očitije. Stariji igrači, stranci, mlađi igrači, oni ostali...Nije slučajno da u Varaždinu Petković i Mišić nisu dali Baturini izvoditi kazneni i slobodan udarac, bila je to jasna poruka kako stoje stvari danas u Dinamovoj kabini.
SENATORI SU POSTALI 'SLUČAJ'
Vraćamo se na priču s početka, na Petkovića i senatore. Koji su vrlo brzo u Dinamu postali 'slučaj'. Neupitne su njihove zasluge za Dinamove uspjehe zadnjih godina, kao i za sjajnu atmosferu u svlačionici tijekom tog razdoblja. Nikad Dinamova momčad nije bila tako homogena kao zadnjih šest-sedam godina, a Ademi, Petković, Mišić, Ristovski, Zagorac, Theophile... imaju tu velike zasluge. Kao i za taj preokret u završnici prošle sezone. Međutim, u Dinamu nisu znali kako s njima postupati. S jedne strane, smetao im je njihov status nedodirljivih, s druge strane nisu ih se usudili dirati. Pa su im dopuštali i previše, primjerice, Petković se liječio gdje je htio i kad, po svom 'programu', produžio time svoj oporavak za nekoliko mjeseci. Opet, Dinamo je kroz godine zakasnio sa smjenom generacija pa i za te igrače nije našao adekvatne zamjene, dakle, i dalje je o njima ovisio. Pritom su u Maksimiru odgađali neke važne odluke, poput jasne situacije s ugovorima Theophileu i Ristovskom, koje su dodatno unijele nemir. Između zaslužnosti i postavljanja iznad kluba postoji razlika, no, dojma smo da u Dinamu nisu znali gdje bi povukli granicu. I dobili smo, s jedne strane daljnju ovisnost o tim igračima, s druge nekoliko povrijeđenih ega, očiti manjak 'gladi' i inata, koja ih je vodila prošle sezone. Uz, naravno, činjenicu da su godinu dana stariji i ne tako igrački moćni...
CANNAVAROVE PROMAŠENE METODE
Sve je to kao 'spasitelj' trebao pomiriti Fabio Cannavaro, nogometna legenda i čovjek izvan svih utjecaja raznih interesa. Međutim, umjesto da podigne momčad i igrači napreduju, došlo je do konačnog kolapsa. Njegove metode pokazale su se promašenima. Pojačao je treninge do razine da je 'ubio' igrače, promijenio prehranu, odnose s igračima, pokušao promijeniti stil nogometa. Ali, izazvao je kontraefekt i dodatno gurnuo momčad u blato. I sad je Dinamu tu gdje jest.
.png.webp)
