Počinju interni sukobi? Dinamu sad ne treba histerija, kriza može biti i velika prilika...

Poraz u Puli (3-0) i veliki zaostatak za Hajdukom (-8) i Rijekom (-7) otvorio je maksimirsku brazdu. Sve ono što se dosad bacalo pod tepih, sad polako izlazi na površinu. Društvene mreže 'gore', bijes dijela navijača sve je veći, ima tu puno gorčine, koja u nekim dijelovima prelazi čak i u mržnju, oni, koji su bili protiv ove Dinamove vlasti likuju, neki idu toliko daleko pa sve to pretvaraju i u ideološko-politički obračun. 'Jesmo vam rekli', naslađuju se jedni, 'vi želite povratak Mamića', uzvraćaju drugi. Kao i obično kad su emocije u pitanju, a emocije Dinamovih navijača sad su snažno išamarane, onda sredine i razuma nema. Ili si u ovom ili u onom taboru! Vjerojatno jedina tema oko koje će se složiti i jedni i drugi jest da Fabio Cannavaro nije trener koji treba voditi Dinamo u nekoj dugoročnijoj priči.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

No, više od sukoba 'običnih' navijača i poneke argumentirane rasprave u virtualnom svijetu, Dinamu prijeti unutrašnji sukob. Sve je jasnije da je u klubu danas više struja, barem dvije, da je polarizacija sve jača i da bismo uskoro mogli gledati neke nove borbe za (pre)vlast. Naime, u traženju glavnih krivaca za situaciju u kojoj se Dinamo danas nalazi, pitanje se, kako ni tu obično nema sredine, svodi na dvojbu: Je li više kriv Velimir Zajec ili Uprava na čelu sa Zvonimirom Manenicom? Oni, koji su bliži 'teamu Zajec' pozivaju se na Statut po kojemu predsjednik nije mogao sudjelovati u kreiranju sportske politike, a oni koji u njemu vide najvećeg krivca za debakl i kaos, pozivaju se na neke interne akte, ali i praksu koja je bila na snazi do siječnja. A po kojoj je, predsjednik je tako i sam pričao, Zajec uz Marka Marića bio sukreator sportske politike. Zvonimir Manenica, pak, u čijem je opusu posla, po Statutu, baviti se i sportskim sektorom, u prvih pola godina više se bavio financijama i poslovanjem kluba, nego sportskim dijelom. U biti, pitanje tko je više kriv, svodi se na pitanje: Tko je 'zaslužan' što je Marko Marić, tadašnji sportski direktor, imao toliko promašaja u prijelaznim rokovima? Odnosno, Marko Marić je, nekako jednoglasno, proglašen apsolutnim krivcem za ovo stanje momčadi, a sad je pitanje tko je 'zaslužniji' što je Marić imao takve ovlasti. Tko je 'zaslužniji' što su smijenjeni Jakirović i Bjelica, a doveden Cannavaro, što su došli Mmaee, Cordoba, Mbuku, Oliveras... Činjenica, koju danas nitko ne može osporiti jest da je Zajec jesenas 'pomagao' Mariću u toj nogometnoj problematici, što neki tumače i kao kršenje Statuta, da je Zajec bio protiv njegove smjene i dugo ga je branio, a problemi su nastali kad je Manenica odlučio uzeti stvari u svoje ruke i smijeniti Marića te Zajecu smanjiti ovlasti, odnosno, maknuti ga iz brige o sportskom sektoru. I sad ta napetost tinja, upire se prstom, a već otvoreno u međusobnim optužbama sudjeluju i neki viđeniji članovi višegodišnje navijačke borbe za novi poredak u Dinamu i predvodnici 'Dinamovog proljeća'. Što bi mogao biti znak da je ovo tek početak otvorenog rata.

Hoće li uskoro doći do 'raščišćavanja računa' i konačnog obračuna? Naime, iako se stalno pokušava držati po strani, a i on ima odgovornost za odluke koje su se dogodile u Maksimiru, veliku ulogu u toj zavrzlami može imati Izvršni odbor od 13 članova. Jer, on po Statutu može smijeniti Upravu, a njime predsjedava Velimir Zajec. Ima li predsjednik, koji među navijačkim pukom danas ne uživa neprobojni status kao na početku mandata, sedam ruku, kojima bi mogao maknuti Manenicu i Upravu? Ima li Zajec uopće takve ambicije i treba li se upuštati u tu igru? Ili je najpametnije da se drži statutarnih okvira, a klupsku operativu prepusti Upravi?

U svakom slučaju, ono što Dinamu u ovom razdoblju najmanje treba jest - histerija. Nekakva panika nabrijana apsolutnom negativom može Dinamo spustiti još nekoliko krugova pakla niže i dodatno mu otežati put povratka. U Maksimiru za ovu krizu nema nevinih. Pogotovo zato što je od prvog dana priča bila tako postavljena. 'Mi radimo svi zajedno, mi smo svi Dinamo, pušemo u isto jedro'. Isto tako, nova je vlast ulaskom u klub i malo previše 'poletjela' na krilima te navijačke euforije. Poput nekog mladog nogometaša, koji preko noći HNL zamijeni finalom Lige prvaka i milijunskim ugovorom, tako su i oni 'sjeli na oblak', opijeni dvostrukom krunom, Ligom prvaka i uspjesima na svim frontovima, koji su pratili prve mjesece njihova mandata. Nisu htjeli slušati neke signale da nije sve baš tako bajno, nisu slušali savjete i ljude iz prošlosti, bili su uvjereni da su najpametniji i da su već 'izbavili' Dinamo te okrenuli novu trofejnu klupsku stranicu, da su, jednostavno, predodređeni za uspjeh. Onda je došla prva kriza, nekoliko loših transfera i odluka, dočekala ih na krivoj nozi i Dinamo je, eto, potpuno zaglibio. I, što sad, kako se izvući? Dečki, svi ste 'fulali', griješili, ali ne treba sad sve politi benzinom i zapaliti!

Germanijak doznaje: Dinamo ima novog trenera juniora, na klupu sjeda bivši igrač Modrih i Rijeke!

Traju razgovori u klubu, s kime će Dinamo u novu eru? Zagovornike imaju Garcia, Čabraja, Krznar...

Konsternirani Bruno Petković: „Teška večer, situacija je preslika onoga što vidimo na terenu”

Bez obzira što je očito da unutar kluba postoje podjele i da su, kad-tad, neki sukobi i borbe za vlast neizbježni, da će neki putem otpasti, neke glave doći na panj, da će se morati mijenjati i Statut i jasnije podijeliti ovlasti u klubu, Dinamu sad trebaju hladne glave. Jer, kao i uvijek, i ova je kriza ujedno i nova prilika. Kao što je Dinamo iz svojih zadnjih velikih posrtaja, 2005. i 2017. izišao jači i moćniji, tako i sad treba iskoristiti ovaj debakl za pregrupiranje i 'novi napad'. Dinamo treba izabrati novog sportskog direktora i trenera, s kojim želi u tu novu priču. Ako već ima glavnog kandidata za trenera, onda treba u njegove kvalitete uvjeriti glavnog kandidata za sportskog direktora. Ukratko, sportski direktor i trener moraju biti 'kompatibilni'. Ovo je prilika i da u Maksimiru konačno dovedu načistac situaciju sa 'senatorima', na koga se više ne računa, tko će ostati i biti predvodnik nove momčadi. Recimo, možda ne bi bilo loše razgovarati s Arijanom Ademijem i ponuditi mu da on bude desna ruka novom sportskom direktoru, svojevrsnu most, prema momčadi. Ovo je šansa da Dinamo posloži i platne razrede igrača, da uvede, ako želi te toliko spominjane varijabilne ugovore. Da se nađe jasna vizija u kojem će smjeru ići Škola i tko će je voditi, da se kvalitetno postavi na noge projekt B momčadi...

Ova sezona možda jest označila kraj jedne rezultatski neprikosnovene Dinamove ere i dominacije. Ali, zašto to ne bi bio novi početak. Dinamo ne smije upasti u zamku da se sad potpuno raspadne, da se vrti u kružnom toku, da broji članove umjesto trofeja. U Maksimiru moraju raščistiti sami sa sobom, vidjeti tko s kim dalje, a onda pljunuti u ruke i opet podići Dinamo do vrha. To im je zadatak, sveti cilj, neka im ova sezona i pogreške, koje su radili, budu snažna lekcija.