Junaci u kiltovima, iliti kako smijeniti hrvatskog izbornika
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 22.06.21. | 11:37
Tartan Vojska je za naše izbornike crna mačka u kariranom
1998. godine Miroslav Ćiro Blažević je bio nezamjenjiv. Tko bi uopće pomislio nakon bronce iz Francuske da bi veliki izbornik Vatrenih mogao dobiti otkaz. No, kako se pokazalo, Ćiro je nakon Mundijala više puta “visio”, i to u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo na koje se nismo kvalificirali, te finalno, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Na to natjecanje smo se, ironično, plasirali, ali izbornik je zbog jedne reprezentacije svoj posao izgubio prije kraja ciklusa.
13 godina kasnije, Igor Štimac preuzima klupu Vatrenih nakon mandata Slavena Bilića. Kreću kvalifikacije za Mundijal u Brazilu, a Hrvatska, nakon debakla gdje smo propustili smotru najboljih u Južnoj Africi, na sebi ima golemi pritisak prolaska dalje. Još kad se u istoj skupini nađete sa susjednom Srbijom, tenzije dodatno rastu. No, Štimcu nije presudila Srbija. Dapače. Štimac je na Maksimiru sportski nadigrao izabranu vrstu Siniše Mihajlovića i lansirao svoje ime na izbornički pedestal.
Dobro se sjećamo, naslovnicu jednih dnevnih novina tada je krasila izjava kako možemo biti i prvaci svijeta. To se nije dogodilo, a opet, ironije radi, Štimac je postao bivši iako nas je njegov nasljednik kasnije odveo na Mundijal preko dodatnih kvalifikacija. Bio je to početak ere Nike Kovača.
Zajednički nazivnik oba mandata je upravo reprezentacija Škotske. Hrabri ratnici sa sjevera kontinenta, jedna su od rijetkih reprezentacija koja s Hrvatskom ima pozitivan "skor". Susreli smo se do sad pet puta, dva puta su slavili Škoti, tri puta je bilo neriješeno.
Kronološki, loš omjer s Tartan Vojskom smo otvorili u listopadu 2000. godine na Maksimiru. Završilo je 1:1. Poveli smo preko Bokšića, no prednost je vrlo brzo anulirao Gallacher. Škote je tada vodio Craig Brown a najveće zvijezde reprezentacije bili su igrači poput Toma Boyda koji je tada branio boje Rangersa. U našim redovima nije bilo Davora Šukera da nas spasi kao godinu ranije protiv Irske pogotkom u sučevoj nadoknadi. No, nije Ćiro nastradao zbog dva remija u prva dva kola kvalifikacija. U posrijedi je bio politički sukob reprezentativaca, točnije izbornika, s tada novim predsjednikom Stjepanom Mesićem.
Da ne ulazimo sada u detalje, ali jedna “peticija” je podigla na noge dobar dio javnosti, a taj mali skandal, uz loš ulazak u kvalifikacije bili su dovoljni da Ćirinoj eri dođe kraj. Blažević je gospodski prihvatio kritiku i preuzeo odgovornost “politizacije” reprezentacije i sam otišao s mjesta izbornika. Škotska je bila samo posljednji jezičak na vagi, a kako će se kasnije pokazati, na sličan način je Škotska reprezentacija presudila i Igoru Štimcu.
2013. godine Hrvatska se opet našla u skupini kvalifikacija za Mundijal zajedno sa Škotima. Imena su bila drugačija, ali pristup je bio isti. Čvrsta ekipa koja živi za bod protiv jačih ekipa. Noćna mora za suparnike koji nemaju u napadu “killera” koji ne podliježe pritiscima. Bila je to Škotska koju je vodio Gordon Strachan, a najpoznatija imena u izabranoj vrsti su opet snage iz domaćeg prvenstva: tada mladi Snodgrass al ii Shaun Maloney koji je svojedobno branio boje Celtica.
Štimac je prvu utakmicu na Maksimiru izgubio s minimalnih 0:1, no ostao je izbornik, sve na temelju euforije prijašnjih pobjeda, poglavito one protiv Srbije tri mjeseca ranije. Ipak, kazna je stigla na jesen. Opet Škoti, no ovog puta Štimcu nije bilo spasa. Opet nas je matirao Snodgrass, ovog puta uz pomoć Stevena Naismitha, što nije pomoglo Štimcu da zadrži svoj posao. Njegovim odlaskom, na izborničku fotelju je zasjeo Niko Kovač.
Zanimljivo, nakon kišnih nogometnih dana sa Škotima, Vatrenima bi na nebu zasjalo sunce. Mi se nadamo da ćemo večeras srušiti ovu tradiciju i pobijediti, pa makar padala kiša idučih tjedan dana. Ako je potrebno, neka mediji pišu kako smo pobijedili kako pobjeđuju Škoti. Piše se rezultat, vrijeme je za utakmicu gdje nećemo pamtiti dojam već dobro odrađen posao.
Prolazak je itekako primamljiv. On znači barem još jednu jaku utakmicu za Vatrene u knockout fazi. Želimo danas Daliću puno sreće, premda, prilično je realno da bi ispadanje u skupini značilo i kraj Dalićeve ere. Ako ništa, barem znamo da bi nakon nekog vremena na reprezentativnom nebu opet zasjalo sunce.