Izlaz iz kružnog toka je tu, samo treba skrenuti
Vrijeme Čitanja: 6min | ned. 23.05.21. | 08:08
Torcida pjeva 'Ima jedna duga cesta', a s nje se nakon Hajdukovog drugog dijela ove sezone nazire cilj. Samo da zapjevaju Livaji ispod prozora 'ostani tu'
Visiti o niti i treću sezonu zaredom postala je tradicija na Poljudu. Sezone se po tijeku stanja na tablici razlikuju u nijansama, ali u svakoj je Europa izborena kroz iglene uši. Prvi put su poziciju za Europu hvatali pod Sinišom Oreščaninom, koji je preuzeo Hajduk nakon Željka Kopića i Zorana Vulića. Uhvatili su je u 27. kolu pobjedom protiv Lokomotive i zadržali do kraja. Izlazak u Europu iduće godine obilježio je jednu od najvećih sramota Hajduka ispadanjem od malteške Gzire. Uslijedila je promjena na klupi i Hajduk se našao u svojevrsnom kružnom toku. Klupu je ponovno nakon tri godine preuzeo Damir Burić, a nakon njega vratio se i Igor Tudor. Rezultat je bio da se s drugog mjesta, kojeg je Burić ostavio Tudoru u zalog, palo na peto. Igrale su se ponovno kvalifikacije za Europsku ligu, umjesto kvalifikacija za Ligu prvaka koje je igrala Lokomotiva.
Panjevi
Odlaskom Tudora, ovog puta na poziv Juventusa, trenersko mjesto popunio je Hari Vukas s kojim su Bili ispali od Galatasaraya u 3. pretkolu Europske lige, a do tu su došli izbacivši ranije makedonsku Renovu na mišiće. Vukasu je već u osmom kolu presudio Šibenik što je izazvalo novu promjenu na klupi, a leđa je podmetnula do zime legenda kluba i šef škole Hajduka Boro Primorac.
Na zimu je imenovan Paolo Tramezzani nakon polusezone koju je obilježio navijački performans s panjevima na Poljudu, točnije preslikom onoga što su navijači vidjeli tada na terenu. Hajduk je s Talijanom na čelu u zadnjem kolu protiv Lokomotive izborio Europu, točnije Konferencijsku ligu. Tako su Bili napravili krug u posljednje tri sezone od Lokomotive do Lokomotive, može se reći da čovjeku dosadi što je često. To bi bio kratki presjek, ali slika je puno šira. Ono što je Hajduk započeo ove zime puno može postati dobar temelj za budućnost.
Niste nogometni stručnjak kad primijetite da je ključ neuspjeha nedostatak kontinuiteta na Poljudu. Mijenjale su se uprave, sportski djelatnici i igrači. Primjera radi koliko često se mijenja momčad, iz današnje postave koja je zaključila ovu sezonu pobjedom protiv Lokomotive tek je Stanko Jurić igrao i posljednje kolo prije dvije godine kada je trener bio Oreščanin. Promjene sportskih direktora i trenera dovodile su do toga da je svatko imao svog favorita za dovesti u ekipu, a svaki novi trener naslijedio bi igrače s kojima uglavnom nije znao što raditi ili je imao premalo vremena za uigrati momčad za konkretniji rezultat. Drugim riječima, nepostojanje strategije dovelo je do stihije kojoj je rezultat hvatanje posljednjeg vlaka za Europu.
Zimsko buđenje
Ipak, dolaskom Lukše Jakobušića na čelo kluba i njegovim dovođenjem bivšeg sportskog direktora Gorice Mindaugasa Nikoličiusa krenulo se odvažnije u slaganje momčadi. Najbolji primjer je već prvi prijelazni rok ovog dvojca. Lovre Kalinić, Marko Livaja, Alexander Kačaniklić i Marco Fossati donijeli su stabilnost ekipi, a Hajduk je postao respektabilna momčad. Iz ekipe je ispao dotadašnji kapetan Mijo Caktaš zbog nemogućnosti dogovora s upravom oko novog ugovora, ali njegov izostanak se u konačnici nije osjetio.
Tek je Kačaniklić potpisao dugoročni ugovor i pokazao da bi mogao biti pojačanje za Bile, a ostali su stigli na posudbe do kraja sezone i pomogli momčadi u ostvarenju cilja. S Kalinićem na golu obrana je postala sigurnija, Fossati je donio mirnoću u veznom redu i dirigirao igrom, a dimenzija iznad svih je Livaja.
Šteta za Hajduk je što Livaja ima ugovor tek do kraja ove sezone i što se s njim treba tek pregovarati o mogućem ostanku. Livaja je jedan od rijetkih igrača poniklih u Hajdukovoj akademiji koji se u punoj snazi vratio i pomogao klubu u ostvarenju nekog cilja. Žal ostaje navijačima što to nije bila borba za naslov. Ne sumnjamo da će navijači Livaji, kad je već poslušao onu 'nije u šoldima sve', zapjevati ispod prozora 'ostani tu'. Zainteresiranih za Livaju sigurno ne manjka, još ako Zlatko Dalić aktivira pretpoziv za Euro bit će ih i više. Livaja će na kraju odlučiti, a šteta bi za cijelu ligu bila da ne nastavi ono što je počeo s Hajdukom. Pogotovo za 'bile tiće' koji nadiru iz juniora u prvu momčad.
Svijetla budućnost
Iz juniorskog gnijezda u prvu momčad uletjeli su Stipe Biuk i Marin Ljubičić koji su svojim vršnjacima prvi dio sezone pomagali u osvajanju titule. Ljubičić tek treba dobiti pravu priliku i u više navrata je pokazao da je zaslužuje, ali Tramezzani mu je pretpostavio posuđenog napadača Umuta Nayira. S druge strane Biuk je postao otkriće hrvatskog nogometa. Takva lakoća igranja nogometa dugo nije zabilježena na hrvatskim travnjacima, pogotovo od jednog 18-godišnjaka. Utakmice protiv Dinama, Rijeke i Gorice pokazale su da Hajduk ima strašan zalog za budućnost u Biuku i ovog puta ne smiju pogriješiti.
Ne smiju pogriješiti jer su vremena kad se trljalo ruke na prvu ponudu iza njih. Ne možemo kazati istu, ali sličnu situaciju imali su na početku sezone 2012./13. Nije isto jer je tada Hajduk bio u teškim financijskim problemima, točnije pred bankrotom. Te sezone šampionska generacija juniora imala je Josipa Radoševića, Antonia Milića, Josipa Eleza, Ivana Banića, Marija Pašalića i druge. Svi su napravili karijere. Neki manje, neki veće, a svima je bio isti nazivnik – s Poljuda su otišli prerano i za sitan novac bez da su dobili pravu priliku. Radošević je prodan u Napoli nakon debija za reprezentaciju, ispred Milića su dugo bili Maloča i Milović pa je odlučio otići, Elez je otišao u Lazio sa samo 64 odigrane minute, a Banića nisu vidjeli ni u perspektivi. Tek je Pašalić odradio cijelu sezonu i na zimu već prodan u Chelsea s posudbom do kraja prvenstva, a ostaje pitanje bi li i on dobio priliku u kontinuitetu da nije zabio ona dva gola Dinamu na Poljudu.
Devet godina kasnije juniori su opet prvaci, pozicija na ljestvici više manje ista, ali financijska situacija je bolja. Biuk i Ljubičić su već tu, a iduće sezone mogu očekivati još kolega iz svoje generacije. Trener juniorskih prvaka Marijan Budimir izjavio je da ih u perspektivi vidi osam za prvu momčad. Naravno da svi nisu Biuk, ali ono što im Hajduk mora osigurati je prilika za pravilan razvoj. Jednostavno ne smiju dozvoliti slučajeve poput Čuića, Delića, Krekovića, Teklića, Šege i sličnih koji bljesnu i nestanu. Stihijskog alibi guranja u prvu momčad i bez plana razvoja. Uspostavom sustava takvi se slučajevi mogu svesti na statističke greške da se ne razviju igrači od kojih se nešto očekuje u budućnosti.
Druga prilika
Najveće transfere ostvarivali su igrači iz njihovog omladinskog pogona, najbolje rezultate ostvarivali su s igračima iz svog pomlatka. Zvuči kao jednostavan recept, ali nedostaje tek da temelji ukopani ove zime ne propadnu na ljeto. Zadržavanjem Livaje, Kalinića i Fossatija uz koje će Biuk, Ljubičić i drugi mladi se razvijati Hajduku u konačnici može donijeti velike rezultate, a navijačima dugoočekivanu radost.
Kad radite greške uvijek postoji druga prilika. Hajduk je ima i ako želi dugoročni iskorak ne smije je ispustiti. Izlaz iz kružnog toka je tu, samo treba skrenuti.