INTERVJU - Prvi golman poljske lige: "Hajduk me izgradio da budem danas najbolji, Gorgonove kvalitete i iskustvo osvajanja trofeja nas je ojačalo"

Kad vratar u sezoni 17 puta u 30 utakmica zadrži mrežu čistu bez golova jasno je da zaslužuje nagradu na kraju sezone. Početkom tjedna na proglašenju individualnih nagrada kod one za najboljeg vratara stajalo je ime Dantea Stipice, bivšeg vratara Hajduka koji uspješno brani drugu sezonu u poljskoj Ekstraklasi. Velika je to potvrda za Splićanina koji godinama pruža dobre partije između vratnica.

Kao dijete Hajduka tijekom karijere bio je osporavan, ali on se uvijek iz svake loše situacije uzdigao i pokazao većim od toga. U situacijama koje su mu se događale ranije u karijeri neki vratari bi potonuli, ali ne i Dante koji je danas najbolji vratar poljske lige. Njegov Pogon Szczecin završio je sezonu na trećem mjestu, a četiri kola prije kraja bili su i u borbi za naslov prvaka. Iduće sezone čeka ih Europa, točnije Konferencijska liga, a o uspješnoj sezoni porazgovarali smo sa Stipicom. Za Germanijak je otkrio koliko mu zadovoljstvo predstavlja proglašenje za najboljeg vratara.

„Baš sam bio presretan, bez lažne skromnosti, nakon dobre sezone. Nadaš se da će to biti prepoznato i baš sam bio sretan za to priznanje. Drago mi je što je to moj kontinuitet od prve sezone. Odmah sam se postavio na visoki nivo i jednostavno to sam pružao konstantno u prvoj sezoni. U drugoj sam nastavio jednako, s tim da su još bolje brojke nastupile u ovoj drugoj, a kao ekipa smo napravili bolji plasman“, rekao nam je Dante i dodao:

„Četiri kola prije smo osigurali Europu pa smo kasnije izgubili bodove u nekim utakmicama gdje se očekivalo da dobijemo. Uspjeh je jer nismo bili 20 godina u vrhu. Moja satisfakcija je ova kruna za najboljeg vratara lige. Imamo kao obrana najmanje primljenih golova. 17 puta nismo primili gol u 30 kola. Tri kola prije kraja imali smo priliku srušiti rekord Lukasza Fabijanskog koji je imao za Legiju 19 kola bez gola. Ipak, odličan je osjećaj kad si najbolji u onome čime se baviš. Iznimno sam ponosan da sam srušio stari klupski rekord bez primljenog gola i najviše minuta bez primljenog gola. Zapisano mi je ime u tom klubu. Poljaci tome puno pridaju na važnosti, a proglašenje najboljih je bilo na zavidnom nivou u Varšavi gdje se održavala gala večera praćena TV prijenosom od strane dvije televizijske kuće. Po prvi put se osjetiš važno među najboljima. Mogao sam izaći na pozornicu kad me proglasilo i kazati neke stvari koje ti znače u životu pred toliko ljudi na njihovovm jeziku. Super iskustvo. Ok, individualna je nagrada, ali predstavljao sam klub i regiju iz koje klub dolazim. Bila mi je velika čast u tom momentu“, istaknuo je Stipica za Germanijak.

Nismo mogli zaobići period u Hajduku i utakmicu koju i danas svi vade kao veliki kiks. Riječ je, naravno, o utakmici protiv Evertona kada je Gylfi Sigurðsson protivno svim zakonima fizike pogodio za 1:1 s praktički centra. U takvim situacijama mnogi bi se teško uzdignuli i nastavili dalje, primjera je mnogo, ali ne i Stipica koji u niti jednom trenutku nije potonuo. Uzdigao se od kritika, a dovoljno se sjetiti njegove posljednje utakmice za Hajduk u finalu Kupa protiv Dinama. Tada je za mnoge bio igrač utakmice bez obzira na ishod utakmice za kojom se i danas vuku repovi.

„Stvar je u tome da nisam u svojoj glavi potonuo nakon takvih situacija. Možda su mediji stvorili sliku da je to gol koji nas je izbacio iz Europe, a realno izgubili smo tu utakmici još u Liverpoolu protiv Evertona kada nismo zabili gol. Izgubili smo i Futacsa i Ercega vikend prije. Ne mogu ja utjecati ako moj igrač doda krivo loptu u noge igraču Evertona na otvaranju igre, a ima tri druga rješenja. Dogodilo se da igrač koji u tom momentu vrijedi 50 milijuna eura te situacije iskorištava. S time se ne bi zamarao u svojoj glavi. Vjerujem u svoje kvalitete jer to je sve nogomet i ideš dalje. Pokazuješ da takve stvari nisu bile do tebe. Shvatiš koliko je taj gol nebitan u svijetu sporta. Pune gorih stvari se dogodilo u toj utakmici kao i ono svađanje oko izvođenja penala. Taj gol se očito trebao dogoditi, a meni je jedino tada bilo žao Hajduka. Nekad je u medijima možda najvažnije pokazati prstom nekoga, a s time se treba znati nositi. Neke stvari se događaju u 4 zida i nitko ne zna što se tu odvija. Ljepota nogometa je da se tjeraš da budeš bolji i jači. Mislim da nije mala stvar ono što se događalo poslije. U finalu kupa sam branio iako nisam bio u planu pa sam bio proglašen igračem utakmice. A neki su stvarali sliku prije utakmice da sam najslabija karika. Međutim, ja sam im pokazao suprotno. Ta utakmica se nevjerojatno okretala prema Dinamu i to je svima bilo jasno. Utakmica se igrala na neutralnom terenu s njihovim i našim navijačima. Osjetili smo da su u jednom trenutku svi počeli navijati na nas. Stvarno sam bio ponosan na tu utakmicu jer sam branio dobro, ali ostao mi je žal što nisam osvojio pehar s Hajdukom. Bila mi je to zadnja utakmica i ponosan sam jer sam dobro branio“, pojasnio je Stipica.

Nakon tog finala Kupa stigla je ponuda CSKA Sofije, a Dante je vidio priliku da se okuša u inozemstvu. Hajduk ga je htio i zadržati, ali izazov da se okuša negdje izvan Hrvatske bio je jači.

„Moram naglasiti da nisam bio otpisan kako su neki navodili. Hajduk mi je nudio produženje ugovora, ali sam u prijateljskom razgovoru s upravom donio odluku da nije to za mene kako ja vidim da mogu nešto više napraviti tu. Rastali smo se u najboljim odnosima, a svoj put sam odlučio pronaći dalje i nešto više napraviti u karijeri. Vjerujem u sebe i ljudima s kojima sam se okružio i koji su mi se našli na životnom putu. S njima idem naprijed. To mi je nagrada i mislim da za to treba imati hrabrosti kad imaš nešto sigurno, ali kreneš dalje u rizik. Treba ići naprijed. Mislim da sam danas to što jesam baš zato što me Hajduk učinio takvim, prije toga mislim na trenere i istaknuo bi Zorana Varvodića, a među njima još Šušnjaru, Španjića, Begu, Tudora i Carilla. Oni i klub su mi izgradili karakter da budem danas najbolji vratar Poljske i da se moje kvalitete cijene“, istaknuo je.

Nakon samo godinu dana u Bugarskoj htio je promijeniti sredinu, a najbrži su bili Poljaci.

„Tražio sam promjenu kluba nakon prve godine u Bugarskoj. Postojao je interes par klubova iz Poljske, a najbrži je bio Pogon Szczecin. Tražio sam od Bugara da me puste odlučim za svoj put dalje i razišli smo se u najboljim odnosima. Tome mogu zahvaliti i Zvonimiru Kožulju (op.a. suigrač iz Hajduka) koji je bio već tamo i dao dobro mišljenje o meni. Trener Kosta Runjaić je ozbiljno prihvatio to mišljenje i pogledao moje igračke kvalitete, a ja sam im se odužio. Kad sam došao potpisao sam ugovor na dvije godine, a nakon polusezone su mi došli i ponudili dugoročni ugovor jer sam bio proglašen za najboljeg igrača prvenstva na polusezoni. Ponudili su mi ugovor na četiri godine što nije uobičajeno, a ja sam bio sretan jer su mi iskazali poštovanje prema tome što radim. Generalno ekipa i klub su odličan nivo okruženja. Nije se bilo teško prilagoditi. Ekipa prihvaća svakoga tko joj je privržen. Zvone je puno pomogao, ali sama ekipa je jako kvalitetna i osjećaš se kao obitelj. U Pogonu sam se napokon našao u ekipi u kojoj moje poimanje nogometa i što mi nogomet znači je jednako kao i njihovo. Našao sam se u situaciji da se nalazim u tom okruženju i počeo se prikazivati u najboljem svijetlu“, rekao je Stipica. 

Prošlog ljeta u ekipi mu se priključio bivši ofenzivac Rijeke i svojevremeno ponajbolji igrač kluba Alexander Gorgon koji je sudjelovao u osvajanju prve i jedine duple krune Riječana u sezoni 2016./17.

„O Gorgonu imam samo riječi hvale. Njegove igračke kvalitete i iskustvo osvajanja trofeja nam je ojačalo ekipu“, istaknuo je.

U poljskoj Ekstraklasi igra puno Hrvata, a neki od njih ove sezone borili su se sa Stipicom za vrh. Prvenstvo je pripalo bivšem kapetanu Josipu Juranoviću koji igra za Legiju.

„Igramo često jedni protiv drugih. Drago ti je vidjeti neke svoje stare kolege. Juranović je došao u dobar klub od kojeg se očekuje da svake godine bude prvak. Odskaču po svemu od ostatka lige. Fran Tudor je završio ispred nas i osvojio Kup s Rakowom što je isto super. Odlično je što mi iz Hajduka pokazujemo da možemo biti izuzetno cijenjeni i da smo dobri ambasadori mlađim generacijama. Hrvate će se sigurno gledati u boljem svijetlu kada budu dolazili na ovo tržište“, kazao je.

Hajduk prati redovito, a kao i većina hajdukovaca budućnost Bilih vidi u njihovoj školi.

„Prije svega sam navijač pa popratim uvijek Hajduk. Komentar na igru nemam, jer želim sve najbolje za klub i u ovoj sezoni što se može. Hajduk ima mladost koja je uvijek kvalitetna i ona je ta koja daje najviše klubu. Za te momke se znalo i prije, a ne samo za finiš sezone. Drago mi je da naši momci idu naprijed i vidim da se vani domaći momci više cijene. Mi kao nacija imamo izuzetne talente koje se stavlja sa strane pa im se ne da šansa i klubovi su previše oprezni. Ali s takvim igračima možeš napraviti najveće stvari“, istaknuo je Dante.

Na kraju nam je otkrio planove za budućnost.

„Uživam u ovom momentu i poticaj mi je da još više radim. Kad si najbolji očekuje se više od tebe. Kako je takav trenutak pristizat će i ponude. Tako da odlučit ćemo što bude najbolje za mene i klub koji iznimno poštujem i volim. To je moj drugi dom u koji sam primljen na takav način i želim im vratiti u najboljoj mjeri. Sve je otvoreno, ali ne želim puno razmišljati. Drago mi je da ćemo igrati u Europi“, zaključio je Stipica.